pely;bt61224:
Постоје само две врсте ратова – праведни и неправедни. Са овом поделом ратова на праведне и неправедне слажу се не само православни хришћани и сви људи добре воље, већ и најкомпетентнији теоретичари ратова.
Само ратови који су одбрамбени или пак ослободилачки јесу праведни зато што се воде искључиво ради очувања слободе или њеног поновног задобијања.
Pesnikinja duboko ukorenjena u slobodarsku tradiciju svoga naroda, prošavši uzduž i popreko licemernu Evropu i genocidnu Ameriku, nije ostala ravnodušna, ni malodušna, ni zaplašena da ne saspe svetu istinu u lice o hrpi zala koje su bogovi rata i profita poslali na njen gens.
*Podmukle su sreće ljudi
i beskrajna me obuzima žalost:
sinovi naši, male dečačke grudi,
već čemer nose da moćan se čini
ko more
kojim se gone paklene ćudi
i rude prokletstva snena...*
(Patetični monolog)
Potpunu, jasnu, sliku jedne izopačene snage i moći današ njih gospodara sveta koji u ime Slobode,Pravde i Istine otimaju kada daju, gospođa Poljak daje i u vrlo uspeloj pesmi Jesen:
*Jesen je u pravu:
tuge su sluge cara
koji slama,
što uzima
kada daje,
a progoni kada prašta,
bez nagrade- uvek kobi!
Sluge cara koji robi
što se zove kako hoće
bratstvo,
kažu, ali drobi
jesen našu, lišće, voće...
Obećava
steg samoće.*
Ona kao i svaki vispreni pesnik jasno razlikuje Slobodu od rop stva,a naročito kad se Sloboda nekome donosi vrhom bajoneta,napalm i uranijumskim bombama- sve u ime ljudskih prava i humanosti.
Suočena sa gorkom istinom naše aktuelne stvarnosti da-nas i ovde, pesnikinja ne može da se miri sa zamenom teza i da ropstvo prizna kao Slobodu, da poveruje u floskule vlastodržaca da nam šume zlatne reke, obećanja blagostanja,sreće, ko ja se nudi za apsolutnu pokornost jačem i gnusnom gospodaru I zajedno sa svojim ojađenim narodom prkosi teškom istinom: