Mirjana

Znam nekoliko raspuštenica,ali opisaću jednu.Ta je bila prihvatila obe uloge koje su ženi nametnute-ulogu majke,nametnutu od prirode,i ulogu supruge-nametnutu od društva.
Većina žena nikada ne omane u prvoj ,i većina omane u drugoj.
Recimo da ova nije omanula ni u jednoj,mada bi se o tome moglo diskutovati,obzirom na neke informacije koje sam doznao.Bilo kako bilo,ona postade raspuštenica koja se veoma razume u ki.tu,i ,kao i svaka mlada raspuštenica ,poče i ona da dobija svakakve ponude,od svakakvih muškaraca.Neki su bili tunjavi,a neki drčni i odlučni.Ove prve je odbijala,neke sa smehom,neke sa žaljenjem,a ove druge je prihvatala,naravno.
Godine su prolazile,ona se herojski borila da dovoljno zaradi za sebe i ćerku.Brzo je skontala da od rada neće biti puno koristi,pa se odlučila za trgovinu.Posao je krenuo i išao sve bolje i bolje.Kako je rastao broj novčanica uštekanih u dušek,tako je rastao i broj muškaraca koji su gostovali na tom dušeku.
Kao i sve majke koje su rodile ćerke u malom mestu-tako je i ova svojoj ćeri punila uši o nekom boljem životu koji je čeka negde...negde....ona nije znala gde je to,ali je,svakako,što dalje od rodnog mesta i rodne kuće.
Godine su prolazile,a godine su najljući neprijatelj raspuštenica.Počeše da jenjavaju ponude,naročito od onih od kojih su bile poželjne.Neki ljubavnici otputovaše na bolji svet,a neki se netragom izgubiše,bez vraćanja pozajmica.Ćera je dugo i neuspešno studirala,ali je ,na kraju,ipak diplomirala na fakultetu koji je ,uz pomoć onih koji su uništili ekonomiju,učio nezainteresovanu studentariju kako da gazduju .
Zaljubljena do ušiju u momka koji je bio "dva koplja iznad nje",starosedelac tog velikog grada,ćera pokrenu svoj biznis,ali bez maminog talenta,a sa maminim novcem.
Izdrža raspuštenica i taj eksperiment,sve pljujući donacije za ćeru,krv zbog muke,i žuč zbog Vlade,propisa i poreza.
Naravno,ćera je svaki povratak u svoje rodno mesto smatrala potpunim neuspehom,a ruku na srce,tako bi mislili i mnogi koji je poznaju.Takvo priznanje poraza nije dolazilo u obzir,a i svaki dolazak kući je budio asocijacije na sve one neprijatnosti koje prate jedan razvod,i koje veoma pogađaju decu,posebno devojčice.
Ipak,ta dobrodušna,nesigurna i nesrećna devojka je imala potrebu za bliskošću i toplinom svog doma,ali ,avaj,rastrzana između svojih potreba i nametnutih obrazaca koji,navodno,treba da donesu uspeh i sreću-nikako nije donosila odluke,već je lebdela iznad raskrsnice i čekala da je vetar odnese u nekom pravcu.
Tako je i bilo.
Dečko je raskinuo,a ona,razočarana,odluči da promeni grad,zato što posao nije išao,i još više zato što nije mogla da ga sreće sa drugom.
Svi blatnjavi putevi vode u Beograd,ali tamo je njen otac,čovek kojeg ne želi da sreće,a taj bi je našao i u Atini,a ne u Beogradu,ma koliko izgledao veliki.Ona odabra grad na drugom kraju države,reklo bi se najdalje što je mogla otići od rodnog mesta.
Raspuštenicu stigoše godine,a napustiše udvarači.Ruku na srce,nije ni njoj do toga.Prošlo babu zviždanje.Navikla na samoću,tako ona kaže.Laže ,teši se .Niko se ne navikne na samoću,nikada.Možda postane samoživ i netrpeljiv,ali to samo pokazuje koliko je samoća teška i pogrešna.
Posao je postao sve,ali kako su gorke nedelje kada se ne radi,i kada ljudi po svojim kućama,u toplini porodičnog okruženja,krckaju svoju sreću,kao veverice orah.Ona bi tako,ali nema s kim.Pozove komšije na doručak.Nema mnogo komšija,a i to što ima ...pa,svako ima svoje planove.Dolaze isti ljudi,odlazi kod istih ljudi,monotonija.Ne zanima je ni TV,ni novine,ni Net,ni kojekakve izmišljotine koje služe da se ubije dosada,...ni seks.Ona bi da se sladi prisustvom svoje ćerke i igra sa njenim detetom,kako bi onda rado radila,srce bi bilo puno,ma u dva koraka bi istrčala na sprat kad malo kmekavče zakmeči...ali,avaj,ono kmeči na nekih 400 km od tog sprata.
-"Kud' ode tamo,u pi.cku materinu?!?!Je l' imala kud'dalje?!?!"-besno pita ona sebe dok čisti sneg ispred kuće,u kraju gde je sasvim normalno da sneg padne do mu.da,da izvinete.Što je još gore,treba i ugaziti taj sneg,napraviti stazu do magistralnog puta,nekih sedamsto metara niže.Komšije ne prolaze tuda,to nije njihov put.A sneg,veje li veje.
"U pičk.u materinu,kad u ovoj selendri nema muškarca,bre,da nešto organizuje,bre,da se ovo očisti,da mu ****.m majku ,i sneg!!!"-psuje sočno i glasno.Zna da,ako se prehladi,niko neće imati da joj skuva čaj,a povišena temperatura obara čoveka i čini ga bezvoljnim.Sklupčaće se i spavati ,mučena osećajem hladnoće,sa drhtavicom i jezom.Ugasiće se vatra.Sa TV će tutnjati "Žikina šarenica".Ona neće nikoga zvati,neće nikoga da opterećuje.Kako i da zove?Dobro,zadužila je mnoge,ali malobrojni će to upamtiti,još malobrojniji uzvratiti.Mogla bi pozvati onog komšiju,dobar je momak,valjala mu je u životu,bila je iskrena prijateljica njegove kuće.Doći će,zabrinuto je gledati,uradiće što je u njegovoj moći.Ipak,ima i svoje obaveze,i radije razmišlja o devojkama nego o staricama.
Ljudi ne vole bolest ,zahtevno je to.Niko za nikoga nema vremena .
Nema veze,proći će.Popiće Adol,il' Analgin...ne vidi da pročita bez naočara,a mrzi je da ide do zatrpanih kola po njih...,ma,valja i jedno i drugo.Sigurno valja.
"Kud' ode tamo,koju pičk.u materinu!?!?"-pomisliće dok navlači ćebe preko glave u pokušaju da se zagreje,i huče pod okovratnik majice topao dah na svoje usahle grudi.
 
Lepo,upecatljivo ispricana jedna zivotna sudbina..
I slazem se sa nasom devojkom Say..recenica koju je ona citirala iz ovog teksta govori sve..po njoj cu,ustvari,i setiti se ove price ponekad..
 
Naposletku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već
kako gubimo, šta s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i
kako nas to menja. Gubiti na određeni način znači - dobijati.


Raspustenica iz price samo je bila los ucenik zivota. Zbog toga je platila ceh.
 

Back
Top