JESEN JE

Kada u sive dane
list od grane se odvaja
i vrijeme u trenu stane,
oko nas..u tebi,u meni
sjeta plane..
i umorna zadrijema.

Jesen je.

Kada poneka dusa se vine
cista i bijela iz okova
zemaljskih zelja i stega,
iz vela tijela..
I sav zivot
i sve mine i zgasne
kao sjenka bez obrisa.

Jesen je.

Kada jesen se tka
na sarenim gorama,
a ja nosim u sebi
i imam nas,
od posjeda,od poraza i pobjeda,
zamka vremena..voljena moja,
sve prevari i uhara.

Jesen je.

Kad ljubav se ugleda
sa tvojih usana,
blista i sja-ista,
kakva je rodjena..
U oku iskrena,
nakon svih godina
puna umornih putnika.

Jesen je.

Zlatna i cudna,
sjetna i zuta,
boji nam tuge odlaska.
Jesen ih tka,ucrtava lik
i sliku u nama..
Ona je mudrost,
mudrost je ona
..jednu istu ponavlja..
ko zna?
Dok miruje i spava
i dise pred zimu,
ne mari spokojna
sto boli nas
neminovnost rastanka.

Jesen je.

Ne pamtim koja,
ne brojim dane.
U doba miholja,
jesen me savlada.
Jutra su hladna,
a rosa zrije u led..
Iz mirna osvita prosipa
bijelo blago livada.

Jesen je..
Ne pamtim koja,
ne brojim dane..
U doba umorna,
jesen je moja mila,svaka
..ljubavna.

NEPOZNATI AUTOR

/sa jednog sarajevskog foruma/
 
u oku iskrena,
nakon svih godina
puna umornih putnika...
Mogla bih ovako da izdvajam stih po stih, .. i opet ispocetka
Drazesna je:ok:
(A, ustvari, ,ja ovo samo da bi bila prva sa komentarom i da ti komplimentiram za izbor stihova:)! )
 
008v016olso-1-2.jpg
..prelepo..:klap:
 

Back
Top