Beše nekada

Zavaljen u fotelju, lagano uživam u espresu, i razmišljam... Gledam vesela lica, koja idu gore dole, punih ruku raznih kesa i stvari. Delta city...
Ne mogu, a da se ne zamislim... Odličan primer sjaja i glamura, koji je rezervisan za manjinu. Dostupne razne skupe stvari, brandovi o kojima mnogi samo sanjaju.
Pitam se često, koliko zaista uživamo u svemu ovome? Šta ovim kupujemo? Radost, ljubav, sreću koju trazimo, sta?
Koliko stvari nam završi u ormarima, a da ih skoro i ne pogledamo? A nekada...
Bili smo srećni sitnicom koju bi dobili od nekog rodjaka iz inostranstva, kupljenom pločom, koju smo tako brižno čuvali i pazili...
Sećam se svojih kanadjanki. Kako sam ih samo voleo, kako sam ih čuvao, mazao po ceo dan. Kako sam samo bio srećan tada. A sada?
Pun plakar raznih cipela, patika...a mogu samo jedne da obujem. Za jakne više nemam mesta, a nekada...
Prva Mont jakna... Mislim da mi je stojala iznad kreveta, da mi ne bi odletela dok spavam.
Kao u svakoj priči koju pišem, sve se svede na jednu rečenicu... živimo kao bez duše... Volimo bez duše, jedemo bez duše... Samo kad bi znao, kako možemo da umiremo, kad duše nemamo...
Neka se svako zapita, koliko iskreno živimo, koliko uživamo...u ovom vremenu, koje duše nema.
Dok pišem ovo, iza mene dve dame raspravljaju...jedna hoće da kupi novi laptop, ne svidja joj se boja, izgustirala je crnu, hoće beli...
Naravno, koristi ga za Facebook...
 
Nisi u pravu,znam divne ljude sa andjeoskom dusom...ni za sta na ovom svetu ih ne bih dala...malo ih je,ali su vredniji od suvog zlata...
i vreme provedeno sa takvim ljudima ne moze da zameni ni milion Delta sitija u kojem uzgred budireceno nisam nikada bila,niti imam zelju da odem...iako mi je relativno blizu...
P.S.Lepi su ti tekstovi...Pozdrav...:)
 
Novac je počeo igrati ključnu ulogu u životu naših običnih, malih ljudi... Kada ga imaju smeh im zari lice, a kada ga nemaju sve im je crno i sivo, oseća se u vazduhu njihova napetost i problemi. Ovo vreme zaista nema dušu, jer novac je postao glavna droga, zavisnost je utvrđena, i novca nikad nije dovoljno, uvek bi svako želeo više i više. Zato se ljudi i otuđuju, više se radi i tako dalje. Eto kod mene u kuću, sećam se, za slavu su svraćali mnogi porodični prijatelji i čak i ona mnogo dalja rodbina, a danas tek nekolicina prijatelja i rodbine i veliki, zaista veliki broj poslovnih partnera mojih roditelja. I nije da ih ne zovemo, nego danas je na žalost POSLOVNI PARTNER zamenio i rodbinu i komšiju, i iskrene, dugogodišnje prijatelje. Svako ima neke svoje poslovne partnere i kada ti toliki broj njih dođe na slavu, i ti moraš da ideš kod njih, a nekada je nemoguće biti na dva mesta odjednom! :(
 
По мом мишљењу, људи постају жртве потрошачког система, тојест људи нису жртве они су сами потрошачки систем. То све носи модеран капиталистички систем. Сад бих цитирао речи из филма Борилачки клуб: Радиш посао који не волиш да би купио ствари које ти не требају.
 
Vremena se menjaju,ljudi vole da vide i uzivaju u lepom, oni koji kupuju skupu garderobu pokazuju drugima da mogu i samim tim imaju i dozu samopouzdanja, iako kod kuce nemaju neke uslove, verovatno?! Kupovina je lek,posebno za zene. Eto i ti si uzivao u espresu koji si platio vise od evra a skrno si ga dva puta, sto je postalo hit piti espreso na poznatom mestu ;)
 

Back
Top