Eve počela kiša pa sam unela sav kompir da ne kisne badava. Još gore oće da proklija pa tek sledeće godine mogu da ga jedem pa mi se ne isplati za ovu. I takoj dok sam unosila zadnju gajbu pored onu prednju kat čujem počela špica na Dnevnik2. I takoj sva mrčna od kompir utrčim u sobe da vidim i čujem otkud onolika sila od narod a babu nisu zvali. Jal će pred skupštinu jopet? Izgleda da neće jerbo sve pokradeno. Šta da radiš u praznu zgradu? Onomad bile slike, nameštaj, komputerska teknika a sade jok. I oni ručni komputeri poslanici i poslanice odneli kući. To im jako pametno akoj jopet udje narod pa da ne odnese nešto greškom. Al jopet nigde ni jedan političar na ona miting. Poglednem ja malo bolje a ono sve neka dečica. Pojačam ton još malo a ono mi piše na Dnevnik da zvuk ne mož jače. Nešto viču studenti da im skupo. Prošli put tražili jedno 20 predmeti na zajam kao uslov da znaju za sledeću godinu pa spuštili na 5. Ki na pijaci pa kuj kupi po koju cenu. Ja nikog ne lupam po uši da reknimo kupi kilo jabuke za 100 dinara a može i za 20. Ondak došo neki student u trenerku sas kapu pa objanio da su studenti mlogo osetljivi na popust za sve. Te popust na hranu te popust na telafon pa popust i na itranet a kad tražu od kuću nigde popust, u pekaru kad odu pitaju za popust. I takoj sve te prosečne godine potrebne da steknu znanje na popust a za pamet se ne žalu ali posle jok da popuste ikom. Sve treba neki drugi da popusti jerbo imaju neki vakultet. Takoj odu na firmu da radu grdan poso što treba vakultetska pamet pa popuste na platu od radnici. Jopet treba njima. Valjda studiraju jerbo se čovek uči dok je živ.Nego, prestala kiša pa da vratim kompir napolje.