USPAVANKA

Svet ovaj,u stvari,

i nije

tako rđav i zao,

mada poneko plače

i samuje

i brine

Možda je suton s krova

sasvim slučajno pao.

Možda bi i noć da svane.

Možda bi i noć da sine.

Volim da svako valja

i verujem beskrajno :

svanuća postoje zato

da čovek lakše diše.

I sklapam oči.

I sanjam

potajno

to vrelo

to sjajno

jutro od vetra i vlati

što se nad krošnjama njiše.

A sigurno je važno

i od svega najpreče :

za svaki obraz na svetu

po jedan poljubac skrojiti.

I kad se umoriš gorko,

i trne u tebi veče,

divno je svoj jastuk nadom

zaliti i obojiti.

I važno je i ovo,

važnije od najprečeg :

kad se toliko lepote

u sebi čuva i ima,

umeti,

da niko ne sazna,

bar komadić tog nečeg

umotati u snove

i dosanjati svima.

Tako će vek tvoj

manje samotan,

zao,

sa manje briga,

ružnoće,

i plača,

i straha,

i tuge.

I svaki put kad budeš

komadić sebe dao

i svoje snove svetu

po vetrovima slao,

ličiće jutro na tebe

više nego na druge.

Miroslav Antić:heart:

Ceznjazadaljinom.jpg


tugairuza.jpg
 

Back
Top