Istina će pobeći preko krovova

Pobeći ću noćas preko krovova istine u beznadje proleća.Neću se okrenuti i neću ti dati povoda da se smeješ mojim snovima,nevešto prišivenim za odeću stvarnosti.
Neću ti reći da plavo nebo spava i ove noći u vakuumu moga srca,a tuga pokazuje putokaz za večnost,koju ću morati da kupim pogrešnim rečima da bih naučila da opstanem.
...Čekam,ali telefon neće zazvoniti...zvezda sija i šapuće,a ja sam sasvim sama i osećam da umirem...
Čeznem za tišinom tvojih koraka,za bledilom tvoga lica,za tvojim lažima...
Kraj je za one koji ne umeju da maštaju,rodjena sam da nikada ne dodjem do tog kraja...Pronadji me u snu...
Počela sam da starim i već polako kosa mi sedi i užasno,užasno ličim na sve ove strance koje srećem svakog dana.
..Znam da su uzrok svih ovih tuga i pošto ih ne mogu pobediti,pridružujem im se u smejem se isto kao i oni,ali...ostalo je nešto samo moje i tvoje...
...znaš ona tajna...
...Volim i plačem kao nekada,sanjam iste snove kao nekada i ne plašim se istine.Ona će i ovako i onako pobeći preko krovova u beznadje proleća...
 

Back
Top