Uh...

Ovih dana sam baš nekako umoran, ali ne od drugih, već od sebe samoga. Sa nekim možeš biti, dan – dva, ili nešto duže, ali sa sobom, sa sobom si ceo svoj život, i to ne možeš promeniti...nikako...mislim, dok si živ. Pa nije ni čudo što sami sebi ponekad dosadimo. I onda nam nešto smeta, nesviđa nam se jedno, nedopada nam se drugo, neodgovara nam neko, siti smo svega. Ustvari, kad bolje razmislimo, siti smo sebe samih. Svog ponašanja, postupaka, stavova, principa...

Ne znam da li ste ikada razmišljali u tom pravcu?
Ma ljudi su oko vas O.K., samo su došli oni dani, onih dana kada treba preispitati sebe, svoj život. Dokle smo stigli? Gde smo? Šta smo? I na kraju - ko smo? Da li smo zaista postigli one ciljeve koje smo sebi zacrtali negde u glavi još davno kada smo imali mašte, ili nas je vreme pojelo. Jurimo za nekim ciljevima koje smo poprimili od drugih, narečenih, obećanih zabluda. On je to postigao. A zašto nebih i ja? Ja to mogu mnogo bolje od njega. I korak po korak, vi polako ali sigurno poprimate siluetu drugog, suštinsku kopiju lika, ili grupe likova. Čast pojedincima, ljude sa šlifom, punih mašte deteta i imuna današnjice. Moja mašta je ostala tamo negde, izgubljena i neostvarena. Imati sve a ništa nemati.

Postao sam ostvareni san roditelja, želja i potreba porodice. Da li ste vi ikada razmišljali o sebi? Ili imate strah od sebe samoga? Blago meni samnom.


(C)2009 Christian Forty
 
DA, razmisljala sam u tom pravcu...i uglavnom sam zadovoljna postignutim. Naravno, nisam sve ciljeve postigla, ali u tome je draz daljeg postojanja. Sto se tice maste, ona mi, cini mi se, ne fali...Imam je nekada i previse...a siluetu drugih nisam primetila. Ako je primetim, pomericu se...u stranu, jer zelim da ostanem ja-JA! Nisam postala ni san roditelja, imali su oni druge snove za mene...
Prema tome Kristijane, proci ce i ovi dani, ali doci ce novi, kad opet ostanemo sa sobom, sami...A mi smo sebi ipak najvazniji! :ok:
 
RiadaT - Da se kladimo?
Pa istog momenta si me osudila na gubitak. Ja ništa u životu nisam dobio džabe sem Boginja. A i to nije htelo da se primi iz prve pa me je majka vodila tri puta kod mog brata od tetke, ne bih li i ja dobio.
Al kada daješ predlog - hajde da se kladimo!
 
Dodje uvek neko vreme kada si svega sit
I vise se plasim drugih stvari, sebe umem da savladam!
I uvek tezim ka tome da radim onako kako meni odgovara, ono sto volim i sto me ispunjava, zavisno od situacije!
 
ja nisam postala ničiji san.....pa čak ni Macin :zcepanje: Iskreno mislim da nam se želje i snovi tokom godina menjaju, mi se menjamo i prilagodjavamo. Ljudi su društvena bića, a da bi društvo postojalo i funkcionisalo mora da ima pravila. Raditi po pravilima ne znači uvek i biti nesretan i niko nikada nije apsolutno zadoovoljan sobom. Pronadji lepo u pravilima, pozitivno......sigurno ga ima, samo ga sada ne vidiš.......svi imamo i lepo i ružno i dosadno ....pa život je šaren
 
"Ovih dana sam baš nekako umoran, ali ne od drugih, već od sebe samoga. Sa nekim možeš biti, dan – dva, ili nešto duže, ali sa sobom, sa sobom si ceo svoj život, i to ne možeš promeniti...nikako...mislim, dok si živ. Pa nije ni čudo što sami sebi ponekad dosadimo. I onda nam nešto smeta, nesviđa nam se jedno, nedopada nam se drugo, neodgovara nam neko, siti smo svega. Ustvari, kad bolje razmislimo, siti smo sebe samih. Svog ponašanja, postupaka, stavova, principa..."
буде и тога... али, углавном брзо прође... баш зато што се ја и ја најбоље познајемо, па оставимо једна другу на миру док се не средимо, а кад се средимо - не може нам нико ништа, јаче смо од судбине :)
 
буде и тога... али, углавном брзо прође... баш зато што се ја и ја најбоље познајемо, па оставимо једна другу на миру док се не средимо, а кад се средимо - не може нам нико ништа, јаче смо од судбине
:ok:
 

Back
Top