o smrtnicima

smrtnici I


svi oni tu lepo sede, dostojanstveno i civilizovano, u crnim odelima , belim kosuljama sa leptir masnama, koja ni u kom slucaju nisu iznajmljena za tu priliku.vestacki se smese jedni drugima ne stedetji ono svoje "would you mind", "could you be so kind" , "beg your pardon", "yes, I do apologize" i slicno. utegnuti vizuelno i oralno vrlo pedantno seku nozem i viljuskom nekoliko komada zelene boranije, obavezno prvo na pola, pre nego je nabodu na viljusku i prinesu ustima. polukrvavi stejk seku u tankim reznjevima, naravno onoliko tankim koliko to moze da dozvoli noz , koji od silne upotrebe polako gubi svoju funkciju. zalogaj se obavezno natopi sokom koji se koncentrise na sredini tanjira i navedena radnja poprima tudjem oku sve osobine malog rituala.
nesto sto deluje zaista deprimirajuce i upada groteskno u oci, mimo svih obicaja lepih "table manners"je to sto svi prethodne radnje obavljaju na isti nacin, sa istim pauzama i istim redosledom. fascinantno, da, zaista jeste, cak i za vremesnog voajera koji se nagledao svasta i ne mogu ga puno stvari iznenaditi [znam jednog ]
sa izvesnom lakocom prihvataju se casa izmedju zalogaja i sve to spiraju sa lakomim gutljajima Chateau Neuff Du Pape, vintage recimo '88 koji se rubinski sjaji ispod svetala polutonskih chandeliera sa plafona.pomisljam na tren da sve te krupne ribe iz city-a sa posh imenima kao sto su David Carling -Peget, Christopher Holding -Hunt, Dominic Holingsworth, mozda potomci lordova i earl-ova jednom velike imperije izgledaju sasvim obicno i ljudski u pidzamama, neobrijani i mrzovoljni svako jutro za stolom , nasuprot nepodnosljivih zena, sa poluprepecenim tostom ,prelivenim kuvanim pasuljem i jajetom na oko odozgo.





dozirani cinik prozvashe me.
 

Back
Top