VASARSKA ELEGIJA

Ne moze velegrad bez tvog sarma i stila,
opet se na Zvezdari vrte dva tvoja ringispila.
Opet ti dani prolaze u galami,picu i pesmi
i slivaju se dinari,kao da ih tocis na cesmi.

Vrte se starci i deca,i gospe,i marionete,
svi bi hteli,bar malo,sa zemlje da odlete.
Da se odvoje od tuge,od ljubomore,od zlobe,
bezeci iz zivota,iz neverstva,iz bracne sobe.

Kao da ce gore,sred` nebeske visine plave
neke lepse sudbine i ljubavi da se jave.
I vlasti te progone od ranog proleca do zime,
al` ti se nekako dovijas,menjas mesto i ime.

Tebe ne muci nevreme,ni besparica,ni kazna,
samo da ti dusa ne ostane samotna i prazna.
Vec gledas u daljinu kroz zavesu od dima
i mislis,koliko li u tebi zivota jos ima?

Mozda do prvih kisa,mozda do prvog mraza,
zavrsice se uskoro i tvoja zivotna staza.
Onda se,uz bolni smesak,vracas na uspomene,
kad si krotio lavove,kad si krotio zene.

Kasno je prijatelju..gle,zapad kako gori!
bori se jos samo malo,mada se uzalud boris.
Zivot,to je oluja koja se prebrzo zbila,
koliko traje jedno kruzenje ringispila..

KRSTIVOJE ILIC

(posveceno Liki Madzaru,vlasniku ringispila )

Ps.Pesma je nastala u hodu,dok je pesnik Krstivoje Ilic lutao uz Dunav i Savu,druzeci se sa obicnim svetom,
ljudima iz naroda i sakupljajuci impresije za svoju knjigu pesama "Elegije iz predgradja".
Pesma je veoma lepa,tako zivotna..oslikava neko proslo vreme i prosle neke zivote.
Posebno sam je postavila za mog druga iz predgradja..Milana Visnjica.
 

Back
Top