Da život može da mi priredi iznenađenje, to znam...ali ne ovakva. Bar ne sada.
Kolega sa mobilnim telefonom, slatko ispisane poruke – pogrešno upućene, dolaži kod mene u kancelariju. Sav pokisao. Video sam da nešto nije u redu.
-Šta je bilo? Žena provalila za virus ? - pitam ja njega. (videti predhodni blog - Švalerka)
-Izgleda da nije. - odgovara on, a vidim ja da je smrknut.
-Paaaa, šta onda nevalja čoveče?
-Znaš; nastavlja on. - juče kada si poslao poruku mojoj ženi, ja.... ja sam je zvao više puta na mobilnom, i nije bila dostupna. Što je bilo dobro. Isključila je telefon. Ali kada sam posle posla stigao kući i pitao je zašto nije dostupna, ona mi je odgovorila da je njen telefon nešto neispravan i da bi trebalo da ga odnese serviseru. Ponudio sam joj da pogledam telefon, što je ona kategorički odbila.
-Ti ćeš probati da uključiš telefon i još nešto pokvariti. Pusti to, odneću ga u servis. - rekla je
-Hoćeš ja da ga ponesem, već i onako izlazim? Predložio sam. - A i jedan moj prijatelj drži servis.
-Ne! Ne i ne! To ću ja da uradim. - bila je uporna
Šta sam drugo mogao? Odnela je juče posle podne telefon u servis. Kada se vratila, upitao sam je šta je serviser rekao i kao navodno “Koliko je to koštalo?“.
-Šta je rekao? - odgovorila je ona ljutito. Ali ljutnja je bila upućena serviseru. - Odrao me! Rekao je da je virus isuviše “duboko ušao“ i da je morao da obriše sve i postavi novi softver. Ceo sat sam stajala u servisu I čekala da momci završe posao. Ni imenik mi nije ostao! Odgovorila je ljutito.
-Pa dobro! Ipak se sve lepo završilo. - rekao sam kolegi.
-Serviser uzeo dobru paricu za ništa, ti se izvukao, i sada smo svi srećni. Zar ne?
-Epa nije! - odgovorio je on.
-Kako nije?
-Lepo nije. Nikada nisam zavirivao u ženin mobilni telefon. Po prvi put sam potražio da pogledam. I nije mi dozvolila. Jednostavno se nameće pitanje sledeće prirode: Šta je bilo u telefonu, što ja nisam smeo da znam? - odgovorio je kolega.
Samo sam zavrteo glavom i nasmejao se.
-To ćeš morati da saznaš sam. - rekao sam kolegi.
Kada nešto ne znate, to ne može da boli. Pojavio se crv sumnje kod mog kolege, a on može da bude veoma gadan (mislim na crva). Nemojte da talasate površinu mirne vode, jer dole ima dosta mulja.
Neznanje je blaženstvo.
Kolega sa mobilnim telefonom, slatko ispisane poruke – pogrešno upućene, dolaži kod mene u kancelariju. Sav pokisao. Video sam da nešto nije u redu.
-Šta je bilo? Žena provalila za virus ? - pitam ja njega. (videti predhodni blog - Švalerka)
-Izgleda da nije. - odgovara on, a vidim ja da je smrknut.
-Paaaa, šta onda nevalja čoveče?
-Znaš; nastavlja on. - juče kada si poslao poruku mojoj ženi, ja.... ja sam je zvao više puta na mobilnom, i nije bila dostupna. Što je bilo dobro. Isključila je telefon. Ali kada sam posle posla stigao kući i pitao je zašto nije dostupna, ona mi je odgovorila da je njen telefon nešto neispravan i da bi trebalo da ga odnese serviseru. Ponudio sam joj da pogledam telefon, što je ona kategorički odbila.
-Ti ćeš probati da uključiš telefon i još nešto pokvariti. Pusti to, odneću ga u servis. - rekla je
-Hoćeš ja da ga ponesem, već i onako izlazim? Predložio sam. - A i jedan moj prijatelj drži servis.
-Ne! Ne i ne! To ću ja da uradim. - bila je uporna
Šta sam drugo mogao? Odnela je juče posle podne telefon u servis. Kada se vratila, upitao sam je šta je serviser rekao i kao navodno “Koliko je to koštalo?“.
-Šta je rekao? - odgovorila je ona ljutito. Ali ljutnja je bila upućena serviseru. - Odrao me! Rekao je da je virus isuviše “duboko ušao“ i da je morao da obriše sve i postavi novi softver. Ceo sat sam stajala u servisu I čekala da momci završe posao. Ni imenik mi nije ostao! Odgovorila je ljutito.
-Pa dobro! Ipak se sve lepo završilo. - rekao sam kolegi.
-Serviser uzeo dobru paricu za ništa, ti se izvukao, i sada smo svi srećni. Zar ne?
-Epa nije! - odgovorio je on.
-Kako nije?
-Lepo nije. Nikada nisam zavirivao u ženin mobilni telefon. Po prvi put sam potražio da pogledam. I nije mi dozvolila. Jednostavno se nameće pitanje sledeće prirode: Šta je bilo u telefonu, što ja nisam smeo da znam? - odgovorio je kolega.
Samo sam zavrteo glavom i nasmejao se.
-To ćeš morati da saznaš sam. - rekao sam kolegi.
Kada nešto ne znate, to ne može da boli. Pojavio se crv sumnje kod mog kolege, a on može da bude veoma gadan (mislim na crva). Nemojte da talasate površinu mirne vode, jer dole ima dosta mulja.
Neznanje je blaženstvo.