Rupa u zidu

Ja i moj prijatelj Miki - visok i mršav dečko, kovrdžave smeđe kose, okruglog lica i izrazito belog tena, bili smo nerazdvojni prijatelji. A kako i ne bi. Znali smo se od rođenja. Bio je mlađi godinu dana, i mislim da je ono što je prvi put ugledao - bio sam ja. Ili možda obrnuto. Ma ne nisam bio u bolnici kada se rodio. Bilo je to ovako....

Kada sam po prvi put počeo da pamtim i da se sećam pojedinih detalja iz svog života bio je onaj dan, kada sam po prvi put čuo dečiji glas preko ograde. Kuća u kojoj smo stanovali kao podstanari, imala je ogromno dvorište i bila je opasana velikim zidom visine dva metra. Visoka drvena kapija koja je vodila na ulicu nije mogla da se otvori tako lako. Imala je jednu strašno veliku rezu, koju ja kao dete, nisam mogao nikako da otvorim. Šetao sam se po dvorištu,igrao u pesku, bacao kamenčiće i pričao naglas, kao i svako drugo dete koje se igra.... Iznenada čuo sam dečiji glas sa druge strane ograde.

-Eeeej! - vikao je neko?
-Aaaaaa! – odgovorio sam, ukoliko to može da se shvati kao neki odgovor?
-Gde si? – povikao je on
-Tu sam!
-A gde je to tu?
-Pa ovde! – pokazivao sam prstom zemlju na kojoj stojim;
-A ti? Gde si ti? – pitao sam.
-Pa i ja sam ovde! – odgovorio je glas sa druge strane ograde.

Tako smo se dovikivali svakoga dana. Kad god sam bio napolju, a i Miki takođe, razgovarali smo preko zida. Igrali smo se! Ja sa ove strane a on sa druge strane ograde. Roditelji su nam bili isuviše zauzeti, nisu imali vremena za nas. Hteli smo da se upoznamo, igramo, vidimo. Mnogo puta sam insistirao kod roditelja da me odvedu i upoznam Miroslava.

-Kasnije. Sutra. –govorili su oni.

Vreme je prolazilo postali smo neviđeni prijatelji. Ovo neviđeni- može se shvatiti baš tako. Imao sam prijatelja, sa kojim sam razgovarao, igrao se, a da ga pritom nikada nisam video. A onda jednoga dana, onako sasvim slučajno, na starom zidu, koji je imao udubljenja od metaka a bogami i od granata, kao lepa uspomena drugog svetskog rata, nije provirivala jedna grančica. Čas je ulazila, čas izlazila iz zida.

-Mikiiii? Jesi ti to? -povikao sam
-Koje? –odgovorio je glas sa druge strane ograde.

Grančica je kroz malu rupicu jedva prolazila. Prišao sam polako, uhvatio grančicu i povukao.

-Aaaa!! Gde ode? – povikao je Miki sa druge strane zida.
-Ha ha ha! –smejao sam se; - uz'o sam ti grančicu
A onda mi je sinula ideja. Rupica je bila u visini moje glave. Prišao sam pažljivo rupici i provirio kroz nju. Video sam jedno oko koje bulji u mene.

-Miki! –povikao sam; - jesi to ti?
-Aha! – odgovorio je glas sa druge strane.
-Hajde da je proširimo! - povikao sam.

Gurali i strugali smo svim i svačim. Letvicama, grančicama, šipkama. Sve što nam je palo pod ruku a moglo je da posluži, bilo je korišćeno. Kako se rupa polako otvarala, tako sam ja mogao da vidim svog prvog pravog prijatelja, a i on mene. Sve ovo je trajalo jako dugo - mesecima. Stara cigla se polako ronila, a mi deca bili smo strpljivi. Najzad rupa je bila veličine naših glava. Mogli smo da menjamo igračke, da razgovaramo, da šapućemo i da delimo tajne. Kakve god tajne deca u tom uzrastu mogu da imaju.

Družili smo se preko rupe nekoliko meseci, a onda jednoga jutra kada sam ustao i istrčao u dvorište da vidim mog prijatelja, zatekao stravičan prizor. Rupa je bila zazidana. Otrčao sam do zida i rukama dodirivao sveže zazidanu rupu. Počeo sam da plačem, i u očima punih suza i uzdisaja, čuo sam sa druge strane zida jecaje i plač. To je bio moj prijatelj Miki. Naš jedini prozor u drugi svet bio je zatvoren. Izgubili smo našu rupu, ali prijateljstvo je ostalo večno.

Kasnije smo posećivali jedan drugoga. Postali i ostali večni prijatelji. Imali bezbroj avantura, ali one dane i onu rupu u zidu nikada neću zaboraviti.

(c) Kristijan
 
LJILJA MMM;bt53103:
Prelepo ..........i danas se družite.........ti si sretan čovek Kristijane

Izvini. Ostao sam dužan odgovora. Vremenom su nam se putevi razišli. Mutne vode života, su nas odnele na dve različite strane. Nismo se videli nekih 10 godina. Jako je tužno to što i ne znam gde je on sada. Odselio se.
 
Poslednja izmena:

Back
Top