I opet u ogledalu.....

I Ana Frank, kao i svi mi, je trazila svoj komadic plavoga neba u crnom krugu...
Ja sam moj komadic delimicno pronasao, ali fali tu jos dosta slicica da bih sklopio puzzle..
CD trazi od mene da ga ubacim u liniju i preslusam.... Ne znam da li cu mu to uciniti,mrzi me da ustanem,iako je za njegovu srecu jako malo potrebno...
Potrosio sam toalet papir jos juce....sreca da mi se jos nije islo na veliku nuzdu, bas bih se smorio propisno...
Svirao sam skoro neku svoju pesmu, ali nevolja u svemu je bila to sto je ta moja melodija licila na milione drugih...tada sam shvatio da nisam uspeo nista da uradim, jer necu da zvucim kao drugi, neka oni zvuce kao ja...
Nikad, odnosno retko kad pamtim ljudima imena..prepoznajem ih po licima,neko je ruzniji,a neko lepsi...
Vecina tih lica se ne daju tako lako primetiti, a ni ne znaju da kad bi dopustili da budu primeceni,da bi tek tada saznali svoju pravu vrednost...
Sa nekim drugim sobom, odlazim u cosak,gde me rasirenih ruku cekaju neki novi tonovi,tudjih ili mojih pesama...
 

Back
Top