Kad me prekrije sedam slojeva prasine,
kad mi izdaju zivezne navike,
kad se po meni odrone daljine,
poslije svoje smrtovnice
kad procitam novine..
Molim da me se nazad ne opetuje,
molim da me vise ne bude,
da me iz usca-postelje niko ne dize,
i nijednom nebu ne pokazuje
moje zablude..
..jer cu sa sobom sve zapise ponijeti
(i sve u proslosti ostaviti)
sve kodove,rjesenja i kljuceve
za riznice zakljucanih boja onostranih..
Stihovi su samo pijesak u oluji,
lavine i odroni nesnadjenih puzzli,
krajputasi-kamencici na putu do svjetlosti
sto trgaju i tragaju,razvlace i sjeckaju,
zare i zuljaju dusu uzamucenu..
Saputnici u podrebrici i lubini,
saptaci iza oba uha-voda sto ispira,
zablude lubanja-spolja i iznutra,
teret na ledjima-geni grbavca,
lanci na trepavicama-krila u ocima,
kavez gravitacije-ljubav medju medjama,
ispravljanje zakona i zlocina-krvavih Drina,
um i umiranja-mozak i metak,
raketa i pesma-krvava kruzenja,
koma i kama-kazna Sizifova..
Zajednicka grobnica..
I vojnicke kundure poderane
..i bacene.
Mozda ih potomak ovog horoza
sto je prije devet zora i vijekova
budio moju mladost,
mozda ih isceprka u bunjistu
..i kljucne u moja sijeda sjecanja..
U selu vise nema
ni Mustafe ni Rabije,
Ni Hrvoja ni Zdenke,
Ni Radovana ni Radmile..
Sve ih je odnijela istorija,
ocistila ih je povijest..
A i mene ce uskoro mirovina..
Kubik zemlje rodnice na trepavicama
i vjecnost u cefinima..
I ja cu uskoro putem bez povratka,
da pozdravim tamo Hrvoja,
da poselamim Mustafu
i da sa Radovanom stanem pred Boga..
-copyright by "SEVDAH"-
(sa jednog od bosanskih sajtova)
Ps.Pesma koja govori o potrebi,nakon svega sto je tragedija tri naroda krvlju ispisala,
da se ima (pesnik to poput amaneta ostavi u ovoj pesmi)-)"ljubav medju medjama"..
Stihove ovi,ostavili su snazan utisak na mene..
kad mi izdaju zivezne navike,
kad se po meni odrone daljine,
poslije svoje smrtovnice
kad procitam novine..
Molim da me se nazad ne opetuje,
molim da me vise ne bude,
da me iz usca-postelje niko ne dize,
i nijednom nebu ne pokazuje
moje zablude..
..jer cu sa sobom sve zapise ponijeti
(i sve u proslosti ostaviti)
sve kodove,rjesenja i kljuceve
za riznice zakljucanih boja onostranih..
Stihovi su samo pijesak u oluji,
lavine i odroni nesnadjenih puzzli,
krajputasi-kamencici na putu do svjetlosti
sto trgaju i tragaju,razvlace i sjeckaju,
zare i zuljaju dusu uzamucenu..
Saputnici u podrebrici i lubini,
saptaci iza oba uha-voda sto ispira,
zablude lubanja-spolja i iznutra,
teret na ledjima-geni grbavca,
lanci na trepavicama-krila u ocima,
kavez gravitacije-ljubav medju medjama,
ispravljanje zakona i zlocina-krvavih Drina,
um i umiranja-mozak i metak,
raketa i pesma-krvava kruzenja,
koma i kama-kazna Sizifova..
Zajednicka grobnica..
I vojnicke kundure poderane
..i bacene.
Mozda ih potomak ovog horoza
sto je prije devet zora i vijekova
budio moju mladost,
mozda ih isceprka u bunjistu
..i kljucne u moja sijeda sjecanja..
U selu vise nema
ni Mustafe ni Rabije,
Ni Hrvoja ni Zdenke,
Ni Radovana ni Radmile..
Sve ih je odnijela istorija,
ocistila ih je povijest..
A i mene ce uskoro mirovina..
Kubik zemlje rodnice na trepavicama
i vjecnost u cefinima..
I ja cu uskoro putem bez povratka,
da pozdravim tamo Hrvoja,
da poselamim Mustafu
i da sa Radovanom stanem pred Boga..
-copyright by "SEVDAH"-
(sa jednog od bosanskih sajtova)
Ps.Pesma koja govori o potrebi,nakon svega sto je tragedija tri naroda krvlju ispisala,
da se ima (pesnik to poput amaneta ostavi u ovoj pesmi)-)"ljubav medju medjama"..
Stihove ovi,ostavili su snazan utisak na mene..
