Omiljeni citat iz knjige "Vanila i cokolada"

Dragi Andre, nesreco mog zivota,
Toliko puta sam pretila da cu te napustiti i nikada to nisam ucinila.Sada zaista odlazim.Znas i sam koliko sam spora ali i odlucna u svojim odlukama.
U ovih osamnaest godina braka vagala sam tvoj egoizam, tvoju sposobnost laganja, tvoje strahove, tvoju nezrelost.
Ne zelilm da znam kako ces se snaci bez mene, buduci da sam nisi u stanju ni limenku piva da otvoris.
Budes li hteo da opstanes, moraces nauciti da se brines o sebi, o nase troje dece,o kucnom zoloskom vrtu, pomocnici, koju ti od milja nazivas "kretenusom", snalaziti se sa sestrom Alfonsinom koja nam preti vecnim prokletstvom ukoliko ne krstimo malog Luku, s tvojom majkom koja nestaje iz kuce svaki drugi dan pa onda procesljavamo ceo grad kako bije nasli, sa Lucijinim psihologom, s Danijelom koji se probada alkama i u petnaestoj jos piski u krevet, sa racunima koje treba platiti u posti i onima koje treba platiti u banci, sa obrascem za prijavu poreza, sa svakodnevnim spiskovima za kupovinu. Moraces da saobracas izmedju skole i vrtica, izmedju Danijelovog djudo kluba, Lukinog bazena i Lucijine plesne skole.Moraces da nadjes vodoinstalatera za sifon koji propusta i da poubijas legije djinovskih mrava koji izlaze iz rupe na terasi i otporne su na svaki otrov.
Moraces da se boris sa svim i onim stvarima, jer ja necu biti uz tebe i pokusavati (bezuspesno) da zakrpim rupe na brodu koji je osudjen na potonuce.:besna:
 

Back
Top