Ima na svijetu mirnih,dobrih ljudi
sto kroz svijet necujno i tiho gaze,
kao da nogom stupaju po pamuku..
a nase oci nikada ne opaze
ni njih,ni njinu tihu radost ili muku.
Ima cutljivih patnika na svijetu
sto se samo umorno i gorko nasmijese
na ljude kad se o njih tesko ogrijese
i suminu ih nevini,nalik cvijetu.
I ima ljudi usamljenih i bonih,
sa obrazim upalim i zutim,
sto ne cuje im se ni smijeha ni placa,
sto zive kao samotna i divlja draca,
ali s` bodljama unutra okrenutim,
da nijedna nikoga ne ogrebe
i da nijednom nikoga ne ubodu
do samo svoje rodjeno srce i sebe.
Njih ne vidi nase oko kad ih srijeta,
kad tiho prodju u mimogredu mirnu,
jer nikoga oni ni laktom ne dodirnu
u vjecnoj guzvi i vrevi ovog svijeta.
I zive tako,necujni i neveseli,
i mile kao sjenke,kao vrijeme i sati,
i tek kad umru,slomljeni i uveli,
objave crni posmrtni plakati
da su i oni sa nama zivjeli.
ALEKSANDAR LESO IVANOVIC
sto kroz svijet necujno i tiho gaze,
kao da nogom stupaju po pamuku..
a nase oci nikada ne opaze
ni njih,ni njinu tihu radost ili muku.
Ima cutljivih patnika na svijetu
sto se samo umorno i gorko nasmijese
na ljude kad se o njih tesko ogrijese
i suminu ih nevini,nalik cvijetu.
I ima ljudi usamljenih i bonih,
sa obrazim upalim i zutim,
sto ne cuje im se ni smijeha ni placa,
sto zive kao samotna i divlja draca,
ali s` bodljama unutra okrenutim,
da nijedna nikoga ne ogrebe
i da nijednom nikoga ne ubodu
do samo svoje rodjeno srce i sebe.
Njih ne vidi nase oko kad ih srijeta,
kad tiho prodju u mimogredu mirnu,
jer nikoga oni ni laktom ne dodirnu
u vjecnoj guzvi i vrevi ovog svijeta.
I zive tako,necujni i neveseli,
i mile kao sjenke,kao vrijeme i sati,
i tek kad umru,slomljeni i uveli,
objave crni posmrtni plakati
da su i oni sa nama zivjeli.
ALEKSANDAR LESO IVANOVIC
