nenades, pretpostavka je jedno, može biti a ne mora da su jajovodi. Ne znam samo ko je bio toliko pametan da radi i inseminacije i vantelesnu oplodnju a da pre toga nije odradio hsg??? To je kriminal!!! Ako su jajovodi neprohodni može doći do vanmaterične trudnoće a postupak je em preskup em štetan ohohoho. Drugo, možda imaš hidrosalpings na jajovodima tako da je tu zagarntovan neuspeh VTO. HSG moraš obavezno da odradiš. Priprema je odprilike ovakva: cervikalni i vaginalni brisevi, hlamidija miko i ureaplazma, krvna slika i mislim da više ništa nije potrebno. Koliko je bolno ne znam, radila sam pod anestezijom, koliko traje, i to ne znam, moj muž kaže da je očas posla završeno, svega 10 minuta od trenutka ulaska u sobu do izlaska doktora iz iste.Nakon toga sam imala blage bolove u stomaku, kao pred mecu, ništa strašno, dva tri dana blago krvarenje kao poslednjeg dana ciklusa i to je to. Radi se 9.dana ciklusa. Ako imaš hidrosalpings jajovodi se moraju podvezati pa tek onda ići na vantelesnu oplodnju. Ako su jajovodi ok, onda se traži uzrok steriliteta u drugim stvarima. Odradi hsg pa nam se javi. Želim ti puno sreće
marmarković, svi smo mi kukavice kad krenu da nam se dešavaju nekle stvari, medjutim vremenom postanemo takvi borci i optimisti da prosto iznedimo i sami sebe. Ja sam prvu injekciju primila pre dve i po godine kada sam počela lečenje steriliteta, mislila sam da to nikada u životu neću doživeti jer kad vidim iglu padam u nesvest. Dodjoh do trenutka kada ću davati boce samoj sebi!!! I nije me strah, ne samo injekcija, nije me više strah ničega. A sećam se prve svoje bronile kad su mi je stavili u ruku, takvo sam zujanje u ušima i pomračenje vida imala da je sekunda falila da se srušim, sreća pa su videli da mi je loše i legli su me na krevet i malo reanimirali vodom i šećerom, joj kako mi je sad sve to smešno, nakon te bronile imala sam ih još milion u rukama, za poslednjih godinu dana mislim da su me uboli najmanje sto puta, što vadjenje krvi, što injekcije, što bronile,ma užas. Od anestezije sam imala toliki strah da to nije normalno, evo uskoro idem na četvrtu i ne paničim više uopšte, ma ni ne mislim na to.Cilj je toliko uzvišen da svemu ostalom ne pridajem značaj. Podvezivanje kanala iliti sterilizacija je kratkotrajan proces, iskusan lekar će to obaviti za sve skupa pola sata. Udje u stomak, uštipne jajovode, zašije rane i to je to. Nemoj da te to brine. Jesi li pušač??? Verovatno jesi pa ti je zbog toga teško palo budjenje. Ako sam u pravu, poslušaj me i dan pred laparaskopiju nemoj pušiti i biće sve super. Uostalom, svaka intervencija je priča za sebe, ja sam na prvoj i drugoj anesteziji prošla baš super, prosto su se čudili da sam istog sekunda bila skroz svesna i pričala kao da nisam ni bila pod anestezijom. Treća mi je malo teže pala, operacija je bila kasnije pa sam pušila tog jutra, pred ulazak u salu sam videla pacijenta kojem su davali kiseonik kao i tebi pa sam se uplašila jako i po budjenju sam ih napala sve da mi priznaju da sam se gušila i da su mi davali kiseonik, toliko mi je mozak regisrovao tu prethodnu sliku, smejali su mi se svi, kleli se da nije bilo nikakvih problema, ja se baš raspravljala sa svima i terala svoje ali ipak nisam bila u pravu. I bolelo me je grlo od tubusa, i to baš,baš.Opusti se malo, razmišljaj ovako: sad prolazim kroz teške trenutke ali ću nakon toga roditi bebu! Biću majka!!! I rešavaj to što pre, nemoj odlagati neodložno, samo praviš gore i sebi i okolini. Budi jaka, ja sam tu u svakom trenutku, kad kloneš duhom javni se da pružim koju lepu reč. Srećno