u mom stanu...dogovorili se unapred...nekako se odvazim i kazem matorom da treba da ide u setnju...ode on sav srecan...dodje ona, a ja se nacisto pogubim...od silnog straha, kad vec nisam znao sta cu, izvadim iz fioke ocev pistolj da joj pokazem...ona se silno uplasi i poce histericno da vice da ga ostavim...ja, jos vise zbunjen, pocinjem glupavo da mlatim pistoljem i da se smejem govoreci joj da se ne plasi i da je prazan...kad je videla kako mlatim pistoljem, jos vise se uplasila, pocela je da vristi, skocila je na pod i pocela da puzi ka vratima..nekako se priberem, bacim pistolj nazad u fioku i jedva je utisam..e onda smo seli, zunuli po dva vinjaka da se povratimo od soka, a onda..ma..ni onda meni nije bilo puno lakse..pogubio sam se nacisto..pustim neku muziku, jer sam cuo da to nije lose...a ona mi kaze:" sto si sad to ukljucio? iskljuci, dekocentrise me." ..i jos vise se zbunim..silno sam se uplasio da mi se nece dici...znam da sam ga molio u sebi:" molim te, nemoj sad da me izdas..samo sad ne.."...i ucackam ja tu nekako...od straha sam bio tako drven da mi je rekla:"imam utisak da bi ti sad raduje citao novine.."...mislim se:" pusti, ne znas ti kako je meni.."...eto, tako..drugi put je vec bilo ok, al da sam tad omanuo, ne znam kad bih se usudio ponovo..
kasnije sam se ponekad pitao koji je meni ku.. bio da joj pokazujem pistolj...godinama ga je otac drzao kod kuce ne krijuci ga od mene i nikad mi nije doslo da ga uzmem...oruzje me nikad nije privlacilo..al ebi ga..