Pismo koje nikad neću poslati

RadoznalostJeUbilaMacku

Zainteresovan član
Poruka
114
Ponekad, kao sad, osetim želju da napišem pismo čoveku kome sam poklonila dušu. Pišem, pa obrišem, ne pošaljem. A toliko je jaka ta želja da mu kažem koliko mi znači, da je postao ceo moj život, da su svi ostali samo blede senke ljudi.
Želim da mu napišem šta zapravo osećam, ali reči kojih se setim su mi sve nekako tesne i bezbojne za ovu vasionu koju osećam u grudima. Kako da mu kažem, a da nikad ne sazna da je on jedini izvor sa koga ja mogu napojiti svoju žedj? Kako da ga dodirnem, a da nikad ne oseti da je jedina energija koja mi daje život?
Čekanje. Prolaze sati, dani. Misli mi lutaju, kao roj pčela. Ali isto kao i roj, one lete, kruže, i uvek se vraćaju istom slatkom nektaru: njemu...
Počinjem da verujem u sudbinu, jer jedino tako mogu da objasnim to što sam ga srela upravo u trenutku kad mi je to bilo potrebno. "Pila" sam njegove reči kao žedan covek vodu, trudila se da crpim svaki tračak dobrote koju mi je pružao. Sad osećam ogromnu prazninu od kad je otišao, učim se strpljenju i čekanju.
Godinam sam plakala, bila nesrećna. On mi je, za samo nekoliko dana, dao nadu da ću se ponovo smejati i biti srećna.
Osećam da sam puna ljubavi koju želim da mu pružim. Želim da se smeši kad pomisli na mene, da me ne oseća kao lanac, jer ne želim da mu budem teret već samo radost. Da li ste nekad posmatrali zalazak sunca ili svitanje novog dana? Da li ste nekad gledali prirodu i osećali srcem svu njenu lepotu? Moja osećanja u takvom trenutku ravna su onom što osećam kad mislim na njega – puno srce. Ali, moje srce ne treba da mu bude tamnica, već širina neba, dubina mora, slobodan let ptica, pesma tek ozelenelog proplanka. To ja želim za njega. Ne usudjujem se da zatražim bilo šta, samo mogu da ponudim svu svoju ljubav i svoje srce kao sklonište od briga i problema.
Svakog dana pišem pismo, a onda se sve završi na tome da ga obrišem. Od pisama ostanu poneke reči, rečenice, samo misli koje želim da mu uputim a ne usudjujem se.
Zašto sam ovo napisala? Ne znam, ali možda će nekom biti od koristi...
 
Zar vec nisi time sto ga volish MNOGO dobila??Pa to tvoje osecanje,ono shto te ispunjava dok mislish o njemu ili mu izgovarash ime(mozda glasno,a mozda i tajno,u sebi gde to niko ne cuje),Ceznja,cekanje,plac,sve je to prelepo ,to je bogatstvo koje ti je zivot podario!!!Idealno bi bilo da je ta ljubav obostrana i da se ostvari!!!Ali i bez toga,to je vredno i veliko.A DALJINA U LJUBAVI JE ISTO SHTO I VETAR I VATRA!!VETAR MALU VATRU GASI,A VELIKU RASPIRUJE!!!Navijam da ovaj vetar bude prejak,da sve pred sobom srushi,sve zidove,sve granice ,sve prepreke!!!Onda cesh mu reci sve ono shto se skupilo u tebi i shto si brisala i pisala,a mozda mu nishta necesh ni reci,mozda ce sve biti receno!!!
 
Mislim da si ti skroz super devojka!Još ranije sam umro od smeha kada sam video tvoj nick,ali sad sam se oduševio.Mislim da treba da mu pošalješ to pismo,možda baš ovo što si napisala.Skupi m... i uradi to,veruj mi! Čega se plašiš? Pozdrav!!!
 
I ja sam u istoj situaciji.Daleko smo,cujemo se ali ja nemam hrabrosti da mu kazem jer ako na sve to sto mu ja napisem odgovori sa "ne" samopouzdanje ce mi spasti na zrno graska.Sujeta mi je jedini problem,ali znam da posle njega necu nikog toliko voleti.
 
RadoznalostJeUbilaMacku:
Hansol:
Mislim da si ti skroz super devojka!Još ranije sam umro od smeha kada sam video tvoj nick,ali sad sam se oduševio.Mislim da treba da mu pošalješ to pismo,možda baš ovo što si napisala.Skupi m... i uradi to,veruj mi! Čega se plašiš? Pozdrav!!!

Pozdrav i tebi! :)
Da, mislim da si u pravu i poslusacu te. :)
Ambiciozno bogami, draga... radoznala. Pokušaj sa stvarnim, fizičkim susretom. On donosi otkrovenje. Svaka tvoja misao će mu zvučati još dublje, još pouzdanije, SIGURAN sam u to!
 
Niko ne bi trebao da dozvoli da ga bilo ko dovodi u out fazu. Pojednostavljena procedura - biti direktan! Ja pucam na flert, ili zavisi od situacije, hoće - neće i gotovo! Ako ti neko toliko znači ništa ne bi trebalo da bude prepreka!
 
RadoznalostJeUbilaMacku:
...znam da pisana rec nekad ima manju tezinu nego izgovorena, ali...
E, to "ali" se meri kilometrima.

ALI, ALI, ALI, ALI... neeema tu specijalnog ALI! Nađi optimalni trenutak ili optimalnog sagovornika! Svaki vid komunikacije biće dovoljno efikasan... Vidiš kako je lako nešto reći. Malo manje lako je nešto preduzeti. Ali je i dalje lako!
Ojha!
 
Slavica:
da mi je da se opet tako u nekoga zaljubim, imas neki proveren recept za to?:)

"Glad srca"

Bile su potrebne godine usamljenosti, ne samoće, da bi ovo moje srce postalo gladno ljubavi. Rado bih opisala samo neke situacije kad mi je duša, ne bivala ranjavana, već ginula, ali bi to trajalo deceniju. Reči i postupci nekih ljudi su me savijali do zemlje, ali me nisu slomili. Nosila sam svoj "krst" i plakala. Nije bilo nikog da mi pomogne, nikog da mi taj teret ponese bar deo puta. Bolelo je, uh, jako je bolelo! Posle svega toga, srce mi je ostalo da odjekuje kao prazan stan u koji neko tek treba da se useli.
Postala sam svesna te praznine u isto vreme kad mi se dogodilo nešto što me je uverilo da je život zaista vredan kvalitetnog življenja svakog trenutka. Bila sam na raskrsnici, birala svoj put i izabrala. Na tom putu sam srela njega... Grlio me je svojim rečima, lečio moju dušu svojim pogledom. Ranjena i još uvek vrlo ranjiva, pokušavala sam da razumom ugušim osećanja koja su se u meni probudila, bežala kao pred nailazećom olujom... Ne, nisam uspela... Sad sam bogatija za okean suza i ljubav...
 

Back
Top