Kada krene racionalizovanje u ljubavi

Sandy_BG

Zainteresovan član
Poruka
352
Ovo je prica o zenama koje su u nekom periodu zivota bile ludo zaljubljene, onako bez rezervi i bez preteranog razmisljanja. To su bile ljubavi u kojima su zene bukvalno odlepljivale i ljubavi koje su imale velike uspone, ali i padove. Onda su se te veze raspale, a zene su se u nekim godinama okrenule totalno drugacijim muskarcima, onim mirnijim, normalnijim, okrenutim porodici i deci. To je onaj momenat kada su pocele da racionalizuju u ljubavi, da se zaljubljuju i vole glavom a ne srcem. Zasnovale su porodice ili ozbiljne veze i srecne su, barem tako kazu. Ali sve do jedne se slazu da momci sa kojima su, nisu njihov "tip muskarca". Imaju sve kvalitete za ozbiljnu vezu, brak, porodicu i vole ih, ali ne ludo, ne vole ih kao sto su volele te svoje "tipove". Zivot im je miran, u ljubavi je stalozeno, nema padova, ali nema ni uspona, sve je neka ravna linija. Nema velike patnje, ali nema ni velike srece.


Pitanje je, koliko racionalizovanjem u nekom momentu, se odricemo one prave, istinske ljubavi. Koliko je "pametan" izbor, zaista pametan u smislu ostvarivanje potpune srece u ljubavi i kojim putem bi vi radije isle. Zivot bez puno trzavica, ili zivot pun patnje ali i velike srece?
 
Ja sam krenula drugim putem i nisam se udala racionalno, nego baš iz te ljubavi koju opisuješ da se žene odriču.
Tako da ne znam kad se to događa; možda kad se budem razvela :mrgreen: :lol:

I svog muža volim ludo, brak nam nije ravna linija; ALI još dok smo bili u vezi je jedan 'uspon' (kako kažeš) vredeo više nego tri pada...
Sva sreća da se promenilo ipak to sve malo; u ovom stanju ne bih baš bila oduševljena tolikoj 'akciji' :lol:. Ali u svakom slučaju to je taj čovek:wink:
Poenta je u tome da ja verujem da se i takvi muškarci menjaju kad za to dođe vreme; da budu itekako dobri muževi, a pogotovo očevi. Iživeli se na vreme i verujem da je manja mogućnost da polude kad dođu u četrdesete.

Moram samo da dodam da to sve što si rekla ne važi samo za žene, nego i za muškarce. Baš ovih dana gledam i slušam našeg kuma koji je raskinuo petogodišnju vezu sa devojkom koja baš nije obećavajuća supruga, i našao drugu devojku koja joj je sušta suprotnost. Inače, još uvek priča o toj bivšoj i sam priznaje da će mu ona uvek ostati slaba tačka; ali ratio kaže:arrow: ništa od prve, druga je za ženidbu:wink:
 
možda nisam dovoljno romantična ili strastvena...ne znam ...ali ja bih izabrala ovo prvo, dakle muškarca i brak sa muškarcem kojeg volim ali zbog kojeg ne bih sekla vene.

moja kuma je imala obratnu situaciju u životu prvi je bio onaj za koga je znala da ako se uda biće divan muž bla bla bla ali njihova veza je bila veza bez previše strasti a takav bi bio i brak...posle je upoznala muškarca koga ludo voli .. fantastični usponi ali i užasavajući padovi... i odabrala je ovo drugo.
ne bih baš rekla da je presrećna... iz te veze ima dete i tako se oni igraju porodice, kada je dobro super je kada je loše je baš grozno tako da raskidaju a čine to bar za moj ukus previše ...

i taaako mislim ja, nema u stvari ništa loše u korišćenju tog racia ...
 
Ne moraju ti usponi i padovi da budu tako drasticni. Mi se eto posvadjamo, onako explozivno, sa sve deranjem i bacanjem(naravno bez tuce), i onda se sakrijemo jedno od drugog na nekih sat, dva i kad se izmigoljimo iz skrovista, isto se tako explozivno i pomirimo. A funkcionisemo i racionalno kad treba. Eto, spojismo dva u jedan i bas nam je lepo, nekad mirno, nekad ne
 
Nisam sigurna da svi ljudi na svetu imaju tu sreću ili štaveć da dožive tu loodu ljubav. Kada je ne dožive do nekih godina, žene se verovatno odluče na racionalne brakove, sa ljudima koji su idealni očevi, sjajni muževi...Da li je to ispravno? Ne znam. Ako budem bila u takvoj situaciji, javiću. :D
 
Sandy_BG:
Ovo je prica o zenama koje su u nekom periodu zivota bile ludo zaljubljene, onako bez rezervi i bez preteranog razmisljanja. To su bile ljubavi u kojima su zene bukvalno odlepljivale i ljubavi koje su imale velike uspone, ali i padove. Onda su se te veze raspale, a zene su se u nekim godinama okrenule totalno drugacijim muskarcima, onim mirnijim, normalnijim, okrenutim porodici i deci. To je onaj momenat kada su pocele da racionalizuju u ljubavi, da se zaljubljuju i vole glavom a ne srcem. Zasnovale su porodice ili ozbiljne veze i srecne su, barem tako kazu. Ali sve do jedne se slazu da momci sa kojima su, nisu njihov "tip muskarca". Imaju sve kvalitete za ozbiljnu vezu, brak, porodicu i vole ih, ali ne ludo, ne vole ih kao sto su volele te svoje "tipove". Zivot im je miran, u ljubavi je stalozeno, nema padova, ali nema ni uspona, sve je neka ravna linija. Nema velike patnje, ali nema ni velike srece.


Pitanje je, koliko racionalizovanjem u nekom momentu, se odricemo one prave, istinske ljubavi. Koliko je "pametan" izbor, zaista pametan u smislu ostvarivanje potpune srece u ljubavi i kojim putem bi vi radije isle. Zivot bez puno trzavica, ili zivot pun patnje ali i velike srece?

Душо, није то ''рационализовање'', то се зове ОДРАСТАЊЕ! :wink: :)
 
Ma ja mislim da nema tu 'ispravno' i 'neispravno'; jednostavno kao i u svemu ostalom - svako sebi bira šta mu više odgovara.
E sad, jedni će pitati KAKO nekom može da odgovara nešto tako nesigurno, to sa tim padovima i usponima; a drugi - KAKO neko može da živi bez tog vatrometa loodila i strasti.
Elem, vreme će da pokaže i jedno i drugo.

Naravno da nema ništa loše u racionalnosti; čak štaviše...

 
kod mene to nije tako ekstremno u smislu da je ili mirno a bez strasti ili strasno ali da patim...
btw, po meni patnja nema veze sa ljubavlju i gde se puno pati, tu nesto ne valjda..
to mi je onako bas nezrela postavka i ne mogu da zamislim da sad treba da biram izmedju muciteljske veze u kojoj kao nesto osecam i mirne veze gde ne osecam bogzna sta..
 
iskreno receno, ja sam utuvila sebi u glavu da mogu i moram da odaberem sve u jednom.
tu kombinaciju, bar za sada, i trazim.

jako mi je bitno da osecam strast, privlacnost, da se fantasticno slazemo u sexu, da se zaljubim...a sa druge strane, bitni su mi i mnogi racionalni elementi.
bila sam u vezi sa muskarcem koji me je (skoro pa) fatalno privlacio, ali sam od pocetka bila svesna da on poseduje neke osobine, temperament, moralna gledista i zivotna shvatanja koja mi se nikako ne dopadaju ili mi ne odgovaraju, kao i da ne delimo skoro pa nikakva interesovanja.za njim zaista odlepila kao nikada do tada i nikada od tada. a da me neko pita, nemam pojma zasto. i ne mislim da je to bas normalno. i ne mislim da su takva, fatalna osecanja uopste ljubav. meni je, kada se osvrnem, malo i glupo i besmisleno da kazem da sam ga volela. u sustini, nisam ga poznavala, niti bih ga upoznala i doprla do njega u pravom smislu te reci do kraja zivota. ali da sam bila luuudo zaljubljene, i spremna na sve i svasta jesam!
sa druge strane, bila sam i sa muskarcem sa kojim sam imala odlicnu komunikaciju i razumevanje, bez ijedne jedine svadje ili nesporazuma. osim toga, prema njemu, sam gajila neverovatno postovanje. ali osecala sam da to nije to. da sam birala koga da zavolim odabrala bih njega, ali ne mogu da silim sebe...

smatram da nuzan izbor nisu samo mala ili velika amplituda i da kombinacijom razuma i osecaja, sa akcentom na razumu mozemo da napravimodobar izbor.
a najbitnije u celoj toj prici mi je da umemo da volimo i da svoju ljubav i paznju usmerimo ka nekome ko ume da voli, i da osecamo tu razmenu ljubavi.
 
anakin:
kod mene to nije tako ekstremno u smislu da je ili mirno a bez strasti ili strasno ali da patim...
btw, po meni patnja nema veze sa ljubavlju i gde se puno pati, tu nesto ne valjda..
to mi je onako bas nezrela postavka i ne mogu da zamislim da sad treba da biram izmedju muciteljske veze u kojoj kao nesto osecam i mirne veze gde ne osecam bogzna sta..

heheheh..pametnica...:)
naravno...niti bih se uvaljivala u neke mazohisticke varijante, niti me interesuju"mirne" veze...ako ne osecam , sve je uzalud...ne plasim se samoce, cenim svoj mir..zasto bih zaboga zelela da se vezujem za nekog koga ne volim?:roll:
nikad necu odrasti ....:D
 
SINDI:
heheheh..pametnica...:)
naravno...niti bih se uvaljivala u neke mazohisticke varijante, niti me interesuju"mirne" veze...ako ne osecam , sve je uzalud...ne plasim se samoce, cenim svoj mir..zasto bih zaboga zelela da se vezujem za nekog koga ne volim?:roll:
nikad necu odrasti ....:D
:) Krstarica je chudo! Toliko rasne lepote, na malom prostoru..lepo za gledanje, stvarno

P.S. honey I'm home





http://forum.krstarica.com/member.php?u=31961
 
mislim da kada hoces da pomeris granice osecaja i trazis intenzitet, ranije ili kasnije izadjes iscrpljen iz tih emotivnih okrsaja. pouzdana i stabilna osoba na koju mozes da se oslonis sa jedne strane ili neko za kim ludujes ali lutas od euforije do mrznje - ostanu ti nekako te te dve opcije i onda biras prema sopstvenoj savesti.
nekome je bitnije da zivi svoje strasti, neko opravdava svoj izbor vrlinom.
problem je u tome sto ljudi donesu racionalnu odluku,a onda shvate da nisu u stanju da zive sa njom i da nisu toliko pragmaticni koliko su mislili. jedan deo ljudi racionalizuje, pa se predomisli, pa izmaltretira i sebe i sve oko sebe. imam par prijatelja u toj situaciji, ne znam da li im je gore u vezi koju su stvorili bez zaljubljenosti ili kada idu glavom kroz zid
 
Hellen:
Душо, није то ''рационализовање'', то се зове ОДРАСТАЊЕ! :wink: :)
Ja bih se ovde najvise slozila sa Hellen. Moj sadasnji partner ima kvalitete koje bi svaka zena pozelela. A strast je ipak nenormalna. :) Sa bivsim sam raskinula bas zbog nedostatka takvih kvaliteta, zbog svadje, njegove nezrelosti itd. Dobro i strast je izumrla posle kratkog vremena. Ali i da nije nikada ne vise ne bih upustila u takvu vezu, ne treba mi u zivotu nerviranje. :roll: Volim da pored sebe imam muskarca na koga mogu da se oslonim na svim poljima u svakom trenutku. :D I uopste ga nisam birala glavom vec srcem i volim ga, volim ga, volim ga... :D
 
Sandy_BG:
To je onaj momenat kada su pocele da racionalizuju u ljubavi, da se zaljubljuju i vole glavom a ne srcem. Zasnovale su porodice ili ozbiljne veze i srecne su, barem tako kazu. Ali sve do jedne se slazu da momci sa kojima su, nisu njihov "tip muskarca"
Tri moje bliske prijateljice koje su se udale,
a vole i glavom i srcem.
I sve do jedne se slažu da su muškarci sa
kojima su upravo njihov tip muškarca.

Život je suviše težak da bi se provodio sa nekim koga istinski ne voliš.
Ili tako, ili nikako.
Izbor koji pominješ je veštački.
Ili izbor nezrelih, ili sujetnih osoba.
 
Ljubav nije patnja, ljubav je sreca, puno srce, osmjeh na licu...
Glasam za veliku ljubav, strast i srecu sa muskarcem koji zenu cini sigurnom!
Sto se tice racionalizacije, uglavnom je koristim pri izboru muskarca kojem cu dati sansu da postane znacajan u mom zivotu... A, da li ce to zaista i postati, nije pitanje razuma, nego srca...
 
Ja sam racionalna - to mi je (ne izborom) na prvom mestu. Kad sam bila mladja, TRIPOVALA sam da ludo volim "te neke svoje tipove", izmisljala sam ljubav, izmisljala sam dramu, i na kraju sam ih sve ostavila... Kod mene uopste ne moze da bude prave strasti ako prvo racionalno ne odobravam kakav je neko covek, i to 100%. Toliko o romantici :)

I da dodam jos jednu stvar: malo si postavila stvari crno - belo, po mom misljenju. Zivot bez trzavica i padova ITEKAKO moze da bude zivot pun srece i uspona :)
 
Mnogo je ovo uopsteno! Sigurno da ne bih bila srecna u braku iz racuna ili "iz racionalnog", jedan je zivot, i zasto da sedim sa nekim koga ne volim?

Sa druge strane, mislim da je deo odrastanja i sazrevanja shvatiti da "ljubav mog zivota" nije onaj koji me sikanira, cima, izludjuje i slicno. Nego neko sa kim se i volim, i sa kim mi je lepo, i sa kim imam i uspone i padove, ali vise ovih prvih!
 
:) Dosadno je cimati se i u vezi. Osim kad temperament ili različite potrebe nalažu maVe sVatke i, druge, manje slatke konflikte.
Ja glasam za mirnu reku, ima i važnijih stvari od "ludog" emotivnog tobogana :D Posao na primer, obaveze, obuka, učenje, usavršavanje, čitanje, muzika, opuštanje, pa i deca što da ne....valjda to zavisi od toga koliko stresa imaš u životu. Ja imam podosta "vetrenjača", mnogo se dajem da sve bude kako treba, profesionalno i lično....ne bih istrpela tobogan i kod kuće nikako :P
e sad ako je pitanje bilo: da li ljubav znači izgarati od emocija - za mene ne. To je suviše romantično, ja sam operativac. Partner je - partner, podrška i ljubavnik i prijatelj, Kada bi postao nerazrešiv problem ili me previše iscrpljivao....čemu to?
 
ne razumem...sandy je napisala
Zasnovale su porodice ili ozbiljne veze i srecne su, barem tako kazu. Ali sve do jedne se slazu da momci sa kojima su, nisu njihov "tip muskarca". Imaju sve kvalitete za ozbiljnu vezu, brak, porodicu i vole ih, ali ne ludo, ne vole ih kao sto su volele te svoje "tipove". Zivot im je miran, u ljubavi je stalozeno, nema padova, ali nema ni uspona, sve je neka ravna linija. Nema velike patnje, ali nema ni velike srece.
dakle ona njega voli ali ne onako strastveno kao onog fatalnog ili više njih pre ovog tunjavog he he he kojeg je odabrala za muža... tako da kontam da ovde ipak nije reč o braku bez ljubavi ... jel?
 

Back
Top