glumiti ravnodusnost

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
da li ste ponekad u situaciji da glumite ravnodusnost pored osobe koja vam se svidja, prosto secete vene za njom, ali iz nekog razloga bi pre umrli nego to pokazali...desava se da cujem i to da je neko za nekom zenskom nacisto "odlepio" a nijednim gestom to nije pokazao..iz ponosa inata ili iz nekog straha sta li...Cak mislim da se to desava cesce muskarcima koji su dosta toga prosli, opekli se i povukli u sebe nego mladjima...Ili to mozda cure sebe tese...ma puko je nacisto al nema petlju da pokaze...Moze li se odglumeti ravnodusnost?
 
Moze... znam da moze, ali ja to ne mogu, nekako ne umem.
Puk`o...da, da... Garaze oko moje i susednih zgrada su ispisane crnim sprejem "Majo volim te!". Ima ruzan rukopis, taj koji voli Maju, ali je poruka jasna... puk`o covek, sta da mu radis, i ne moze da se foira.
 
Mislim da moze da se odglumi ravnodusnost....ili da je neko fakat ravnodusan a rijeci mu velike kao te Majo, volim te....
Ako postoje jake emocije - tesko se moze sakriti...ili je onaj od kog se krije jako povrsan.
 
Diplomirala sam kuliranje!
Ma ne bi iz mene neko "provalio" emocije ako ja to ne zelim ma ni detektorom...!!!
Ali naravno, to je ponasanje primjenljivo u slucajevima kad je izliv emocija nepozeljan, uslijed nemogucnosti odgovaranja na iste, u nekoj neprijatnoj situaciji kad je najbolje "iskulirati" ili iz nekog drugog razloga, a uglavnom ih ima prilicno...
A kako je meni samoj sa sobom, e to je vec druga prica.
Ma mogu da se raspadam iznutra , a da se to uopste ne primjeti!
Evo jedne slatke pjesmice, a na tu temu:

Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce rečima.
Grubo uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.

Tagore
 
mammy:
Mislim da moze da se odglumi ravnodusnost....ili da je neko fakat ravnodusan a rijeci mu velike kao te Majo, volim te....
Ako postoje jake emocije - tesko se moze sakriti...ili je onaj od kog se krije jako povrsan.


Ma ova se ne folira... on je spavao na stepenicama i cekao tu Maju da se vrati kuci kako kukao pred njom... dakle bas je prsao, nema foliranja.

Patak dade jednu lepu i korisnu, po ideji starih majstora:"U lazi su kratke noge".
 
ariela:
da li ste ponekad u situaciji da glumite ravnodusnost pored osobe koja vam se svidja, prosto secete vene za njom, ali iz nekog razloga bi pre umrli nego to pokazali...desava se da cujem i to da je neko za nekom zenskom nacisto "odlepio" a nijednim gestom to nije pokazao..iz ponosa inata ili iz nekog straha sta li...Cak mislim da se to desava cesce muskarcima koji su dosta toga prosli, opekli se i povukli u sebe nego mladjima...Ili to mozda cure sebe tese...ma puko je nacisto al nema petlju da pokaze...Moze li se odglumeti ravnodusnost?
moze li se odglumeti ravnodushnosti...
mozda... kako covek postaje stariji, samo postaje umereniji... valjda je sve sladje dok se ne proba... prvi put, drugi put... nakon toga se vec gubi i potreba da se dokazujesh sam sebi i drugima... nadao si se i ochekivao, a da li si dobio... i ako si dobio, da li ce ukus biti bledji svaki sledeci put...
nekak' kao i kod machora... ulenjish se, ugojish se... cekash februar i svojih 5 minuta... vishe ne skachesh na svaku macu, stariji si i mudriji, a to zahteva ozbiljnost...
josh ako se i zalomi da si introvert, onda se ledi kilometrima oko tebe...
postoje ljudi koji sebe ubede da je njihova laz istina... nakon nekog vremena i oni veruju da je u to... sve se moze odglumeti, a opet nishta se ne moze sakriti... samo je pitanje ko posmatra i koliko je siguran u ono sto oseca...
 
Ravnodusnost? Nemam problema sa tim...
Sedeo sam mirno u basti kafica (sto je manje bitno)... Gledam okolo i BUM... vidim moju bivsu (valjda) hm, recimo seks partnerku... I bas BUM, vidim kako se sledila, preznojava potom, gubi... Strasno, hoce da ode, a neki poznanik je zadrzava i prica li prica... Mislim da se osecala kao gola... Verujem da je bila uzasno ljuta na sebe...
A meni svejedno...
 
Zene kao i muskarci su isuvise nezreli da bi mogao biti potpuno iskren prema njima
i pokazati svoja prava osecanja.
Tako da se glumljenje ravnodusnosti ili bar sposobnost zestoke samokontrole osobina
koju Aristotel i ja veoma cenimo.
Siguran sam da se prema vecini zena mora bar neko vreme glumeti ravnodusnost.
 
Još kad bi GLUMLJENJE ravnodušnosti i stvarna SAMOKONTROLA bilo isto:?

Ne znam da li mogu da odglumim, možda bih i mogla, ali mene to jako mrzi. I ne vidim svrhu; ja volim sve da istresem pa kud-puklo-da-puklo. Nema šanse da bih 'sekla vene' za nekim a pravila se kao da ne postoji; borim se za onoga koga želim, ili barem hoću da znam na čemu sam. Da ne gubim vreme bezveze... mislim da je to zato što sam jako nestrpljiva; ne mogu ja da čekam ne-znam-koliko i da nagađam hoće li on ili neće.
 

Back
Top