Evo,ja mislim da sam ja poremecena nekako...dacu vam svoj primer,da pomognem,a ujedno pomozite i vi meni.Jesam li ja poremecena ili je samo sticaj okolnosti doveo do ovoga?
Ja sam oduvek bila jako aktivna,cak su mi rekli kao dete da sam bila `hiperaktivna`. Pokusavala sam tu svoju osobinu nekako da uklopim u granicama drustveno prihvatljivim,bila sam uclanjena u speleolosku grupu kluba istrazivaca,prijalo mi je penjanje po stenama i spustanje u pecine,no,nazalost,toga je najmanje bilo,taj klub se pretvorio u klub alkoholicara,oni su samo pili rakiju i kresali se medjusobno,tako da nisam mogla da iskuliram i otisla sam odatle. Posle sam trenirala kik-boks,medjutim,i to se radilo mnogo neozbiljno,pa sam i odatle odustala. Teratana mi je bila smor,losa ekipa je visila tamo,po fazonu nisam imala s kim da idem,a sitna sam i bilo mi je neugodno nekako sa njima tamo.Sportom se ne bavim,nemam gde,u BG kad sam zivela zelela sam mnogo toga,na primer zelja mi je bila da treniram tai chi chuan,ali sam radila po 16 sati dnevno,svaki 14.dan slobodan,nisam imala vremena ni da se naspavam,a kamoli da treniram.A,da,i plivanje prosto obozavam,ali u VA nema zatvoren bazen. Uvek me je nesto kocilo.Automobile obozavam,zelja mi je da imam dvoriste i garazu,da budzim svoj auto polako,ali nemam ni dvoriste,ni garazu,ni auto,ni para. Htela sam i zelela da idem na reli,ali nisam nasla istomisljenike. Ukratko,sve sto sam zelela nisam imala sansu ni da pokusam.Na kraju mi se smucilo i da pokusavam(sama cu rastumaciti ovo:konstantni trud bez nagrade slama duh),pa sam upala u ekipu pajdomana 2002.,navukla se ne samo na dop,nego i na sam nacin zivota,kako otvorim oci ujutru,odmah su tu bile neke seme,kombinacije i non stop neka akcija. Medjutim,bila sam sa krajnje glupim ljudima,idiotima,koji ne umeju ni pare da naprave,nemaju ni muda ni za sta,i nemaju u toj svojoj glavi nista sem jedne jedine misli-kako se danas uraditi.Nazalost,bas u tim vodama sam ostala duze nego u bilo kom sportu,ja bih najvise volela da spadam u one devojke koje tracare i samo misle na to kako im je pukao nokat i koje se cipele slazu uz tu haljinu,sede kod kuce ili jedna kod druge,kad izadju u grad,opet sede...Ja kad izadjem u grad,volim da odem da nesto RADIM,da sam aktivna,npr. na bilijar.
Sve u svemu,takva sam licnost da moram u zivotu da imam nesto da me pokrene,na nesto da "se lozim",a nemam ekipu,ipak ja imam 31 godinu,moje nekadasnje drugarice,a bogami i drugovi,setaju decu,pustili su stomacine,ocelavili,zapustili se....Nekad se tako istripujem da kuvam,vise volim ljude da pozovem na veceru nego kafu da skuvam,a dobro kuvam,dok sam se skidala sa dopa zivela sam kao u zatvoru u rodjenoj gajbi,8 meseci nisam izasla iz stana,kuvala,malo radila vezbice,ucila engleski,zavrsila dva kursa za compove,pocela i spanski da ucim...Inace,jako sam lenja,lenja,lenja...mada bi covek pomislio da nisam,e,to je to,treba mi jaka motivacija,inace samo lezim i blejim u TV,onda upadnem u depresiju sto zivot prolazi pored mene,a ja ga ne zivim,onda od muke opet pocnem da se drogiram,cimam se tako jedno mesec dana,taman dok se navucem,da bi se posle patila i skidala,jer ne znam sta cu od sebe. Skinula sam se 2004.i od tada se nikad vise nisam navlacila,nije ni droga to sto me cini srecnom,ne,nego kad mi proradi adrenalin u smislu:"Joj,kako bih sad rado isla negde,radila nesto,igra mi se bilijar-nemam s kim,vozi mi se auto-nemam ga,pliva mi se-nema bazena" i slicno,onda se ubacim u ekipu koju znam godinama koji su na dopu,i pocnem da se rokam da prosto ubijem zelje za bilo kakvom akcijom.
Sad,dok ovo pisem,dosta sam uradjena,naletim na lika sto je ukrao mobilni,pa jurio da ga utopi da bi se uradio,ja odmah tu uskocim :Super,neka akcija!,iscimam se ,nadjem soma dinara koliko je ovaj trazio,posle se opet cimam,utopim ja posle fon za 40 eura,i gotova prica,onda opet dosada,pa izadjem napolje,pokupim 3 ortaka i odvalimo se svi.
Sad sedim sama na gajbi i mislim se kako sad da nabavim kreatin,da pocnem da radim fizicke vezbe,zdrav zivot,kvalitetnu ishranu,mislim,treba para,a najgore je sto ja pare umem da napravim samo ako se drogiram,kao na primer za ovaj telefon danas,tako nesto uvek naleti,ja sam sebi od narkomanije (dok su drugi prodavali stvari iz kuce)nabavila sebi veliki krevet u svojoj sobi,comp,mobilni i krs nekih sitnica,tipa nakit isl. A cim izadjem iz tog sveta,ja pozajmljujem pare od komsinice da kupim jeftine cigare. I tako stalno izlazim i ulazim u ta sranja.
Neko bi pitao sto se ne udam,dete je velika motivacija,ali nemam brate ni za cigare,odakle bi mi pare bile da izdrzavam decu,sem ako se ne bih drogirala,a ne zelim da budem takva majka,tako da sam izbacila iz zivota plan da se uopste udajem i imam decu.
E,sad ga stvarno preterah....vidis sad sta je narkoman,ja bih mogla sad roman da napisem,cccc.
Imam i decka,on je 85.godiste,i vecina mojih `ortaka` (pod znacima navoda jer su to ekipa za dop,ja drugih drugova nemam,jer sam u sustini siromasna,pa ne idem u grad,nisam skockana itd.,samo me oni prihvataju,jbg).Moj decko je inace strejt,a zna za mene,i svadjamo se,u vezi smo godinu i 7 meseci,mnogo me voli i prihvatio je donekle te moje `izlete` na po 15ak dana...Neko bi rekao,i kazu uostalom:"Blago tebi,imas decka koji te VOLI,sta ti drugo treba,sami vas dvoje na gajbi,mazite se,gledajte filmove",i ja tako i radim,mesecima,pokusavam i trudim se da budem normalna,da sedim sa komsinicama i pijem kafe slusajuci nebuloze,a onda se odjednom osetim kako se gusim,kako moram napolje,kako zelim da ZIVIM plunim plucima,i od tolike silne zelje za zivotom trcim u zagrljaj smrti...(mislim na dop kad kazem `zagrljaj smrti`).Kakav paradoks.
Ovo mi je bas prijalo,nikad u zivotu nikome sebe nisam ovako dobro opisala,i ne radi se sad tu o vama,vec je neka istina pokuljala iz mene,i prijalo mi je da se otvorim sama sebi.
Mislim da ipak smorila nisam,u svakom slucaju prica je neobicna,a ako ipak jesam,oprostite.