visoko mesec probija lice,kroz sive oblake da brzo raskopa,
na poljima pustim bez i jedne klice,tragove mojih umornih stopa,
put u nepovrat gde snovi ne zive,gde jedino smrt sigurno ceka-
umorne drumom putnike budi,davoljom pesmom uz malo smeha,
jer putem bez nade i dusa je beli,papirni brod sto brzo tone.,,
u krvavi asfalt i duge milje,sto za njim se zalud i nemo broje,
zato svi idemo putem bez kraja,besumnim praznim,gladni i goli-
da bezimo smrti koja nas spaja,koja se smesi kada nas boli.
eto malo od mene o ljubavi i zivotu,,ma o svemu!!!
napisao-pa ja