... I cigani s tim njihovim tripovima
Pre par godina, sedim ja na jednom betonu, čekam trolu da idem kući i seda matora ciganka s ogromnim plavim očima pored mene, pita me jel oću cigaru... Reko ,,Oću, hvala'' Pogledaše me prekorno oni ljudi sa stanice i kao u vrsti da su bili, pomerili se na drugu stranu.
Pušila je laki, sećam se
Kaže:,,Kasniš, čekala sam te dugo''
I ja kao večita sanjalica izašla upravo iz nekih bajkovitih tekstova, bez problema nastavljam razgovor...
,,Ne, stižem na vreme - kao i obično, znala sam da ćeš biti na raskrsnici....''
Duvanimo i ćutimo neko vreme i ona vadi iz džepa nešto i kaže ,,Evo ti''
Daje mi prilično veliki srebrni prsten...
,,Reko, nemam čime da se trampim - nemam ništa vredno na sebi''
Kaže ona meni:,,Ako stvarno nemaš ništa vredno nema veze, prsten ipak zadrži''
I ja vadim novčaničić, karirani s nekim medom je bio, vadim iz njega kartu (bila sam sigurna da je totalno prazan) i dajem joj ,,Evo ti, nosi... Videćeš i sama da je prazan''
Stiže trola, ja krećem da ulazim a ona ustaje i maše novčanikom, govori:,,Nije prazan, dala si mi najdraže što imaš sada - al' ja ću ti ga vratiti''
Trola je već uveliko odmakla kad sam se setila da je u novčaniku bila njegova fotografija... Nismo se nešto slagali tada... Reko, u životu me neće pogledati ako mu kažem da sam slučajno ciganšturi dala njegovu fotku, ima da mi ebe sve po spisku...
Međutim nije... Godinama već nema devojčicu, kaže i sam: Proklele ste me i ti i ta tvoja luda ciganka, ne mogu drugu ni da pipnem