ŠEĆER NA SOLITERU

kojote

Elita
Poruka
18.634
Uvek neka svinjarija na samim koricama. Mamac za radoznale. U tome je životnost svake literature. Ono što nam pomaže da preživimo do sutra u ovom vremenu otuđenosti i izduvnih gasova. Najviše čitaju one. Važno je da ne osete da moraju, nego onako, usput, u igri.



Kakav iznenadni obrt! Dok sam jutros pakovao svoju tugu u lako prenosivu net torbicu, ko bi pomisliti mogao da će me, već iste večeri, slučaj dovesti u vezu sa osobom tako decentnom a ipak primetno veselom, koja još i čita!..............( nedostaje deo tekta )

Koliku knjigu sam, i sam, utisnuo u svoj često vreli mozak! Knjigu koja pouzdano sadrži odlomke iz mnogih života, kako sadašnjih tako i znatno ranijih.

Možete li sada razumeti, koje bi strašne posledice.......( nedostaje veliki deo.. teksta

Ali, prelepa gospo, ostavimo Nesrećnice Sada, i vratimo se u našu prijatnu svakodnevnost.
Šta je potrebno jednom pesniku tako velika čela i tako istaknutog dara (pogađate da mislim na...)...........( nedostaje deo teksta )

Šta goni jednu tako osetljivu i finu dušu da rida u noćima bez sna, da se druži sa orlovima i planinskim vejavicama, da kleči na goloj zemlji prizivajući svoju muzu koja teško silazi sa oblaka i dotiče mu tek vršak ramena svojom...( nedostaje deo teksta )

Sudbina, jamačno! Začikavanje pakla koje se nalazi u svakoj iole podnošljivoj poetskoj zamisli. U tome je svakako ključ zagonetke...( nedostaje deo teksta )

Ponekad se pojavi njegovo ime na stranicama časopisa (vlasnik g. Boris Žak) sa tako poetičnim nazivom "Ženski cvet", u vidu pesmice lepoj i pretužnoj devojcici, lli realistične priče u kojoj se opisuju finansijske i njima pripadajuće emotivne tegobe njenoga muža.

Ni jedna priredba dobrotvorne družine "Žene i mi" ne prođe bez njegovog............( nedostaje deo teksta )

Sve to stapa njegov poetski način u jedan amalgam, prijatan za uvo, grlo, nos i oko.


On je slikar naših naravi, ne uvek najboljih, ali iskrenih do krajnjih granica. Jer,
u prisustvu umetnosti, kao da se namerno odigravaju često najrazornije i najneljudskije scene našeg, inače tegobnog života.
 
Lexa:
Dve, tri ličnosti, mentalni problemi i problem sa polnim opredeljenjem.
Lice, naličje i jebeni dr Džekil, mr Hajd...
Mrzim...
(galantni vetropir se ovlaš okreće prema prekrasnoj čitačici)

Jako mi je žao, ali svog psa moraš da ostaviš u dvorištu, Lexice...

evo, da ti da čika Velja bonu..8-)
 
(njeno srce pripada drugome..šteta..a tek grudi! njene divne, separatističke grudi..prava mala autonomna oblast..kao narandžasta svetiljka...khm..proklete devedesete!)

kojotov kip se smejulji onim poznatim, vražjim pogledima...
 
... ma neeee i nisam crvena s blagim osmehom na licu
hvala kojote

violet.gif
 

Back
Top