Ja jesam kompetentna osoba, a ti nisi u pravu, i to sto si napisala nije cinjenica. u redu je sto si ti edukovan pacijent, svaki drugi covek ne pati od 'neke fobije' inace bi imali punu psihiojatriju fobicara, a fobija NIJE samo 'jak strah'. Naravno da se od necega svako uplasi. RAzlika izmedju fobije i (jakog) straha jeste upravo u tome sto kod fobijskih strahova predmet straha nije u spoljasnjoj sredini i ne radi se o realnom strahu. Svaki fobicar ce to reci, pa i ti, ako razmislis: da se on ne plasi spoljnjeg prostora jer on ZNA da spoljnji prostor (mosta, zutobus, guzva ljudi na pijaci) NISU RELANO OPASNI. Ali se fobicar ipak plasi. Toliko da ga taj strah paralise da udje u autobus, na most, na pijacu, na ulicu - jer se plasi da ce umreti, poludeti, izgubiti kontrolu, pasti a nikog nece biti da mu pomogne. Fobicar (ukoliko se ne radi o psihoticnim strahovima) adekvatno testira realnost i ZNA da autobus nije nesto cega treba da se plasi. On se plasi svojih vegetativnih simptoma (lupanja srca, gusenja, vrtoglavice) i onoga sto bi moglo d amu se desi, strah je iracionalan..
Fobicni strahovi ni u kom slucaju nisu samo jaki strahovi. To su strahovi u kojima OBJEKAT ZASTRASIVANJA nije realno opasan a fobicar ga tako dozivljava, ili prostije receno gde OBJEKAT ZASTRASIVANJA nije realno smesten u spoljnju sredinu ("Sta te plasi vezano za odlazak na most? "Ne znam...") vec u unutrasnji psiholoski prostor samog fobicara. Objekat ili situacija nisu realno opasni ili su prakticno bezopasni. Unutrasnji strahovi eskaliraju i projektuju se vani, vezuju se za neki beznacajni objekat koji postaje izvor iracionalnog straha.
Zato moji i tvoji strahovi NISU isti, jer meni moze da bude neprijatno u guzvi ali ja ne razvijam panicni napad i strah da cu se srusiti na licu mesta, da nikog nece biti d ami pomogne i da mogu umreti ili izgubiti kontrolu.
LEpo je sto si resila svoju fobiju, ali nemoj joj opravdanje traziti u tome da 'to SVI ljudi imaju!" jer to prosto nije tacno. To je problem nekih ljudi, i nosi odgovornost za svoj problem - resavaj ga, i nemoj ga prebacivati na SVE ljude. Tako niti trajno resavas svoj problem niti pomazes drugim ljudima: sebe lazes a druge zbunjujes. KAo srto si rekla - ovi nisu male niti beznacajne stvari, svakako nisu za salu, a najgore je biti napola informisan ili nesvesno se odricati sopstvene mogucnosti za kontrolom svog stanja pod izgovorom "Pa sta, to svi ljudi imaju!" Nemaju. Hvala Bogu. Ali oni koji ga imaju mogu da se sa tim nose i da u saradnji sa dobrim strucnjakom svoje stanje razrese - trajno ili ne, to ce vec zavisiti od mnogi aspekata, a brutalna iskrenost prema sebi samom jedan je od vodecih zahteva.