I opet biva da jedna slika daje hiljadu raznih reči i raznih osećanja i raznih zapažanja koje se ponekad ne mogu ili i ne trebaju opisivati...
Miricle garden, fontana...već šire poznati na internetu, puno slikani i snimani tako da se tim putem teško može nešto novo reći ili pokazati, već se mora tamo biti fizički prisutan da bi se u tebi dogodilo nešto novo...
Ono što je za sada po mom shvatanju jasno kao neki aksiom, teorema ili zlatno pravilo jeste da je petak u Dubaiju dan za prekovremeni rad na poslu ili kod kuće ili recimo dan za prekovremeno spavanje na poslu ili kod kuće ili prekovremeno kuckanje po tastaturi na forumu, naravno, na poslu ili kod kuće
Fotografija sa dve dame i dva zainteresovana mladića je interesantna. Osim onoga šta na prvi pogled recimo može da kaže jeste, ako ne grešim, je i ono što se više puta pominjalo u tekstovima a to je kako se boravak na plaži odvija u ranijim prepodnevnim ili verovatnije u kasnim popodnevnim satima sudeći po dužinama senki ljudi...
Ali meni najzanimljiviji trenutak života koji je uhvaćen je ona najmanja sličica sa jednom damom belkinjom u kupaćem kostimu koja leži i sunča se, a tik uz nju se nalaze trojica mučenika verovatno radnika, koji su jednolično - uniformno i potpuno obučeni, ćute, bulje svi kao jedan, i nalaze se u uspravnom položaju tj. stojećki su se na prvi pogled natrtili jedan na drugog pa drugi na trećeg odnosno jedan do drugoga pa drugi do trećeg ( čopor , kao i prethodna fotografija gde su dvojica na vrlo bliskoj udaljenosti, ili slepljeni kao sijamski blizanci kao u onom redu... ), i verovatno polusvesni ili nesvesni svog položaja i možda to i rade čisto instinktivno i nagonski, da ne kažem prirodno, i ne razumevajući šta im se dešava i šta rade i kako to izgleda posmatranoj osobi ili nekome sa strane... pa jednim delom nekome sa strane ovo, pošto je realan život i nije montirano, biva i smešno i zanimljivo i može se posmatrati i tumačiti na razne načine kao jedan od ljudskih fenomena.
Ovo sve zajedno mene jako podseća na način života i dešavanja koja sam doživeo u Tunisu ( Hammamet, Nabul, grad Tunis....). Tamo je, već pominjano od atrane jozefk-a, cenkanje na svakom koraku i mršte se ako hoćeš samo da kupiš nešto bez cenkanja gde su u stanju i da se naljute i burno reaguju ako nećeš da uđeš sa njima u pomenuti ritual...onda su tu i dosadni taksisti i terenski prodavci po plažama... Pošto nismo koristili taxi usluge nego smo išli isključivo gradskim - narodnim prevozom, i tamo se oseti pominjana živost tj. vika po autobusu kao da su sami, a naročito su tu zapažena školska deca kojoj se to može i oprostiti i tolerisati...par dana
. Najupečatljivija paralela su ovi momci po plažama koji su i tamo bili u grupama ili načičkani po zidićima uz plaže, bulje, ćute, za nas preterano i potpuno i slojevito i jednolično obučeni sa vrlo sličnim fizionomijama lica, samo što je tamo preovladavajuća boja odeće braon, za razliku od ove plave radničke u Dubaiju ( vidim da se u Dubaiju takva odeća nosi i po firmama npr. po auto-školama...). Alkohol je u Tunisu također zabranjen itd. Ono što sam u Tunisu primetio, a ovde za Dubai nije pomenuto, jeste da je u Tunisu dosta raširen homoseksualizam. Na to nisam baš bio pripremljen i nisam očekivao da gledaju više mene nego moju ženu i da im je draži kontakt sa mnom nego sa mojom ženom kao i sa ostalim ženama
. Ali moram ipak reći da nismo doživeli nikakvu neprijatnost preko neke mere i granice jer se sve završavalo ili pogledima ili pokretima rukama i mimikom lica ili rečima i smehom.
JOZEFK,
Čini mi se da, osim slatkoće, ova fili-bel mix devojčica ima inteligentan i pozitivan pogled... pa da ne brinemo za budućnost naroda i narodnosti...
...