Negde sam davno pročitala podatak da je u Norveškoj više od 90% ljudi visokoobrazovano... Slobodno me demantujte, to me je toliko zgranulo...
Recite, koliko je, tačno, visoko to njihovo obrazovanje, ako imaju toliko ljudi sposobnih da završe fakultet?
Mislim da broj fakulteta u Srbiji otprilike (fali još dosta mesta, ali otprilike) odgovara broju zainteresovanih za visoko obrazovanje u našoj zemlji. Po nekom "novom sistemu" ide se na to da bude što više tzv intelektualaca (procentualno), tako da će ljudi sa višom školom u budućnosti obavljati poslove koje danas obavljaju ljudi sa srednjom, osnovnom, ili bez škole (to je ona priča o pritiskanju tastera...) Ne fantaziram, to je priča koja je neminovna, razmislite koliko ide radnika u jednoj fabrici na jednog direktora?
E, sad, da li ja treba da se školujem sedam godina da bih pritiskala taster, ili mi je za to, teoretski, dovoljna jedna?
Da se razumemo, ponovo naglašavam da sam za reforme u školstvu, posebno visokom obrazovanju. Gradivo je preobimno jer se kombinuju izuzetno zastarele metode sa novim. To je ovaj prelazni period...
Moj fakultet traje zvanično 5 godina, ali je neki prosek (kažu) deset, mada ja mislim da je oko osam...
Ne, nikako ne treba da se takmičimo sa drugim zemljama ni po standardu, ni po broju fakulteta u zemlji, već po kvalitetu znanja ljudi koji iz njih izlaze, i po njihovoj stručnosti... Kako inženjera, tako i tehničara, radnika i pomoćnika, ako treba...
Ideje se moraju prilagoditi našem narodu, njegovom stanju i finansijskim mogućnostima, mi smo trenutno zemlja koja je uzela 35% plate trudnicama na bolovanju da bi "usaglasila zakone sa evropskim zemljama"
, citiram neku izjavu sa TV-a, a pati od "bele kuge", i istovremeno se nije osposobila da plati izuzetno skupe lekove tim istim ženama, kada već ne mogu da računaju na sopstvenu platu... Ne može to tako. Potpuno se ista stvar događa i u prosveti.
Ivchonny;
Ne želim da omalovažavam tvoj fakultet, nije mi to namera. Ali ono što sam čula iz prve ruke (od ljudi koji studiraju, "privatno") je više nego dovoljno da posumnjam u kvalitet te nastave.
Oni, dakle, sami govore da na prepisivanje dobiju 9, na odgovaranje 7... Mislim, da ne počinjem sad...
Ne sumnjam da tu ima ljudi koji iskreno uče i rade, ali takvi (kao, uostalom, i na državnim fakultetima) uglavnom prolaze najgore
Da, ljudi sa državnih se plaše izazova koji dolazi od vas, izazova koji će ih sačekati pri zapošljavanju. A istovremeno veruju da su vaši ispiti daleko lakši nego njihovi, pa to doživljavaju kao nepravdu. A vi koji tamo studirate niste učinili ništa da ih ubedite kako su vam ispiti iste težine. Neću o kvalitetu nastave, jer je ona grozna svuda...
Postoji, dakle, još jedan kriterijum za porast broja mesta na fakultetima, pa i samih fakulteta, a to je broj radnih mesta u zemlji. I taj je kriterijum, čini mi se, presudan.
Kolika je stopa nezaposlenosti u Portugaliji, recimo? Ako nije visoka, koliko, onda, ljudi tamo radi u struci? Tu se nešto ne slaže... Država nije dužna da brine o iseljenicima, njoj su jedina briga ovi koji planiraju da ostanu i rade u njoj.
Ivchonny, samo me zanima po kom kriterijumu si se odlučio za privatni fakultet, i da li si, pre toga, konkurisao za neki državni?
Izvinjavam se na dužini...