Tuzni_patak
Elita
- Poruka
- 18.247
Iz ono iskustava što imam u Human resource management-u kod žena kao radnika morate uvek računati na:
-histerisanje(gubljenje kontrole kad ne bude kao što je planirano ili očekivano)
-emotivno (nekad zbog hormonalnog) pucanje
-posebne socio komunikativne strukture (čitaj ogovaranja, pakosti, kontrola istih, lobi)
-NESHVATANJE SVOJIH MOGUĆNOSTI I POTENCIJALA I PRELAZAK SVOJIH GRANICA MOGUĆNOSTI (nekad svesno blefiranje, često nesvesno , amatersko , neshvatanje svojih granica.)
O prvom i drugom , sociolozi i psiholozi se slažu da je u pitanju emotivnija priroda samih žena , posledica i prilagodjenost materinstvu.
Ovde bih samo o ovom zadnjem....
Ovo im je priroda nekako sugerisala, i ima mnogo dobrih strana, recimo :
-muškarci lakše i brže ustanove svoje mogućnosti
-muškarci nekad u svom ustanovljavanju mogućnosti postave nisku granicu , tj. čitaj neambiciozno i lenjo.
-muškarcima takav pristup smanjuje dinamiku , ali i prilagodljivost sistemu , kad promene u sistemu nisu velike, pa ne prelaze prag primećivanja (aktivacije muškarca).
-kod žena je samim tim veća dinamičnosti , varijetet , ambicioznost, samim tim i zbog hijararhijskog i pakost.
Ali ima i negativnog i to mnogo...Naročito kad je u pitanju human resource management, tj. radno okruženje i njihov doprinos tom okruženju.....
To preterivanje u sopstvenim mogućnostima dovodi ili do preangažovanja , što znači do nemogućnosti stalnog takvog angažovanja , ili do pucanja, ili do blefiranja, tj . neostvarivanja onog što je smatrano mogućim....
Da li se ova osobina oseća i u pristupu u životu...i u vezama....vas članova foruma...
-histerisanje(gubljenje kontrole kad ne bude kao što je planirano ili očekivano)
-emotivno (nekad zbog hormonalnog) pucanje
-posebne socio komunikativne strukture (čitaj ogovaranja, pakosti, kontrola istih, lobi)
-NESHVATANJE SVOJIH MOGUĆNOSTI I POTENCIJALA I PRELAZAK SVOJIH GRANICA MOGUĆNOSTI (nekad svesno blefiranje, često nesvesno , amatersko , neshvatanje svojih granica.)
O prvom i drugom , sociolozi i psiholozi se slažu da je u pitanju emotivnija priroda samih žena , posledica i prilagodjenost materinstvu.
Ovde bih samo o ovom zadnjem....
Ovo im je priroda nekako sugerisala, i ima mnogo dobrih strana, recimo :
-muškarci lakše i brže ustanove svoje mogućnosti
-muškarci nekad u svom ustanovljavanju mogućnosti postave nisku granicu , tj. čitaj neambiciozno i lenjo.
-muškarcima takav pristup smanjuje dinamiku , ali i prilagodljivost sistemu , kad promene u sistemu nisu velike, pa ne prelaze prag primećivanja (aktivacije muškarca).
-kod žena je samim tim veća dinamičnosti , varijetet , ambicioznost, samim tim i zbog hijararhijskog i pakost.
Ali ima i negativnog i to mnogo...Naročito kad je u pitanju human resource management, tj. radno okruženje i njihov doprinos tom okruženju.....
To preterivanje u sopstvenim mogućnostima dovodi ili do preangažovanja , što znači do nemogućnosti stalnog takvog angažovanja , ili do pucanja, ili do blefiranja, tj . neostvarivanja onog što je smatrano mogućim....
Da li se ova osobina oseća i u pristupu u životu...i u vezama....vas članova foruma...