Sta sam ucinio?

jao.
jao.
nemam pojma.nisi kukavica.mislim da ti nije ostavila izbora.
ali moraš da se boriš za dete! da ga viđaš i da mu budeš otac kako treba.
ufh
potresla me tvoja priča.
 
hmm... možda bi i ja trebalo da strepim da će me moj muž ostaviti... i ja sam se promenila od kad sam se porodila. i ja ponekad imam napade besa, ali je to u glavnom kad me drmne pms... i meni nekad smeta kad moram nešto da uradi a umorna sam i neispavana, pa umem da budem nepodnošljiva...

mene u suštini zanima i njena strana priče... koliko si ti njoj pomagao oko deteta? da li je ona radila ili sedela kod kuće i čuvala dete... iz ovog što si napisao ne mogu uopšte da zaključim jesil li pogrešio ili ne... možda je pre svega trebalo da ostavite dete kod babe da ga pričuva, a vi da odete negde na par dana i da proverite da između vas nešto postoji... mislim da vas je poremetilo rođenje deteta i da niste uspeli da se snađete u svemu tome... žao mi je tog deteta koje će da raste bez jednog roditelja...
 
Pa čoveče,zar nisi mogao malo da nadvladaš svoju sujetu,da se ne obazireš na uvrede i da probaš da rešiš taj proble?Kako tako lako ljudi odustaju,nikad mi neće biti jasno.Imam dvoje dece,skoro dvadeset godina sam sa svojim mužem,i da li misliš da nam je uvek bilo bajno i sjajno?Znaš li koliko zrelosti i strpljenja i nesebičnosti treba da bi progurao razne stvari u životu?Ali ne,o tome nisi razmišljao,nego si je na kvarno odvezao kod mame,nemajući hrabrosti ni da sa njom ko muškarac prekineš.A DETE?Da li ti je palo na pamet kako će se tvoje rodjeno dete jednog dana osećati kad sazna za tvoj gest?Baš ćeš mu biti dobar uzor u životu.Nego ti lepo nazovi tvoju ljubav,odvedi je na neko lepo mesto,pa porazgovarajte ko ljudi, reci joj šta te pogadja i tišti,i traži da ti kaže svoje najdublje misli i želje,i ne zaboravi da ta posle porodjajan depresija može da bude mnogo gadna,tražite pomoć stručnjaka,pomozi joj kao što bi pomogao dobrom prijatelju.
 
Uvrede? Ponizavanja? A mozda si ih i zasluzio... Mozda si mlakonja neki... mozda je ona samo trazila coveka koji bi bio u stanju da je savlada svojom psihom... Da bude jaci? Meni to deluje na sado- mazo varijantu... Ona mislim tebe izuzetno voli ali ima potrebu da se mazohisticki svadja. Ima potrebu za sukobima i vredjanjima. Dakle verujem da je uvek duboko u sebi zelela da i ti nju vredjas i da se mozda cak i potucete. Ma tipican primer sado-mazo veze. Ja sam imao takvu vezu i moram reci da sam u njoj perverzno uzivao. Ali sam na kraju shvatio da mi to ipak nije potrebno u zivotu.
 
capablanca:
Uvrede? Ponizavanja? A mozda si ih i zasluzio... Mozda si mlakonja neki... mozda je ona samo trazila coveka koji bi bio u stanju da je savlada svojom psihom... Da bude jaci? Meni to deluje na sado- mazo varijantu... Ona mislim tebe izuzetno voli ali ima potrebu da se mazohisticki svadja. Ima potrebu za sukobima i vredjanjima. Dakle verujem da je uvek duboko u sebi zelela da i ti nju vredjas i da se mozda cak i potucete. Ma tipican primer sado-mazo veze. Ja sam imao takvu vezu i moram reci da sam u njoj perverzno uzivao. Ali sam na kraju shvatio da mi to ipak nije potrebno u zivotu.

Ovo nije bila veza, nego brak i porodica.
 
gostt011:
Takva sam osoba da ni na koga nikad ne povisujem glas, pa ni na nju nisam nikad sem u zadnje vreme vise iz nemoci da bilo sta korisno uradim. Ja sam zaposlen a ona nije, a svaki dan bi slusao od nje kako sam neradnik. Nikad joj nisam govorio da trazi posao iako smo u losoj materijalnoj situaciji bili. Ono sto je ona pokusavala da stvori u meni je neki osecaj krivice, u vezi bilo cega. Kad god bih nesto predlozio dobijao bi odgovore tipa: "sta ti znas o zivotu", "ko si ti da znas", "zasto nista nisi naucio o zivotu". Kad bi dosao s posla 20 minuta kasnije zbog guzve u saobracaju pravila bi scene. Ako se dete razboli ja bi bio kriv, naravno. Nikad se nije desilo da nismo dete zajedno okupali, nikad nisam izasao negde sam a nju ostavio. Ne znam sta nisam pokusao...Ali me ipak grize savest zbog deteta.

Pa pazi ja sam veliki ljubitelj suprotnog pola.. Mislim da zasluzuju idolski status... Ali iskreno kad sam ovaj tvoj post procitao shvatio sam gde si pogresio...

Trebalo je da ubijes boga u njoj i da je malo vaspitas kad mama i tata nisu znali... A posle bi te volela kao Kraljevica Marka... hehehehe Ja da rintam a ona da me trpa... No way... Da se razumemo to ne bih nikome na planeti dozvolio bilo kome i bilo kada... a narocito ne nekome s kim zivim svaki dan.
 
Jes' vala, pravo zboris sjenko!

A ti - zabrinuti tata: pa ima nesto sto se zove porodicno i bracno savetovaliste, psihijatar, centar za socijalni rad itd.....Misl'm! Aman bre covece. Ajd' sto si se razveo od lude zene (ti si je birao usput receno budi!) al' ostavi za sobom i dete - naravno da te grize savest, bio bi skroz nenormalan da te ne grize! Razvedi se brate mili, ali uredi svoj razvod tako da se ne razvedes od deteta: ono ima pravo na oba roditelja i nije krivo sto ste se vi pogresno birali!
 
Pa, dobro sad, i razvod je za ljude. Ukoliko nije moglo drugacije, ukoliko si ucinio sta si smatrao za potrebno - npr, voleo, pomagao, bio strpljiv, trpeo ono sto ti nije odgovaralo (tu ne mislim na neke tvoje egocenticne potrebe nego na najosnovnije postovanje koje ocekujemo od nekoga sa kim smo izbrali da zivimo). Ta plakanja i naricanja ne mogu se nazvati ozbiljnim razgovorom a, na zalost, ni tvoje tutkanje pisma u torbu nije odraz zrelosti. Bez obzira na to koliko je covek tih i miran, neke stvari mora jasno da kaze.
A mozda, posle takvog iskustva, kada se i sami zacudimo i postidimo nekog svog postupka, malo blagonaklonije gledamo na tudje greske. Mozda nije kasno da se zaista ozbiljno porazgovara sta vam smeta i kako da prevazidjete krizu (pa, eto, postoje ta savetovalista) i da majusno dete ima i mamu i tatu? Ili, ako vec nema izlaza, da porazgovarate kako da se razvedete zadrzavajuci sto normalnije odnose. Pod tim podrazumevam da ti nece onemogucavati da vidjas dete, a da ti neces zaboravljati da ga uzimas (:().
 
Bili pre neki dan na televiziji neki baba i deda koji su u braku valjda 60 godina ili tako nesto (neka neverovatna cifra, nisam zapamtila tacno) i pitaju ih sta je najbitnije u braku, a oni kazu "tolerancija". I ja se slazem sa njima. Eto toliko.
 
Meni ona (iz NJEGOVE price...znaci njegovo vidjenje stvari je opisao, ne znam drugu stranu medalje) zvuci na razmazenu zenu koja je u zivotu samo dobro naucila ucjenjivati....
Mislim...ako ti neko kaze da je vrijeme doslo da se razidjete neces onda jecati i UCJENJIVATI da ces ubiti i SEBE I DIJETE.
Mislim, to je skolski primjer licemjera, slabica i ucjenjivaca.
I mene je potresao njegov post....i natjerao na razmisljanje.....i stvarno zvuci da je ON tu UGROZEN.
Ali dvije i po godine nisu tako ni dugo....
Vise razgovora....
Vise tolerancije
Vise kompromisa...
mislim...
ja nisam strucnjak
ali mislim da bi bilo pametno da posjetite strucnjaka.
 
Elena71:
Baš ćeš mu biti dobar uzor u životu.Nego ti lepo nazovi tvoju ljubav,odvedi je na neko lepo mesto,pa porazgovarajte ko ljudi, reci joj šta te pogadja i tišti,i traži da ti kaže svoje najdublje misli i želje,i ne zaboravi da ta posle porodjajan depresija može da bude mnogo gadna,tražite pomoć stručnjaka,pomozi joj kao što bi pomogao dobrom prijatelju.
ne nego neka trpi njene izlive besa?
auuu kako će tek onda sjajan primer biti svojem detetu, kada bude gledalo kako ima tatu šonjavka? i sve u ime da se ne razvede? i kako si rekla od svoje ljubavi, ma gde je tu ljubav? sadista. ma ja bi je usranom motkom pa da vidiš kako bi smirila hormone.
ljudi u braku se ne ostaje zbog dece! deca su naša i mi treba da ih volimo, mazimo i pazimo i ako smo razvedeni. što reče ww razvodiš se od osobe a ne od dece.
 
Slazem se sa mammy, a i pajamaca ima pravo.
Postoje zena kojima je jos u detinjstvu nabijena neka vrsta kompleksa (majka, verovatno), i koje su za svoju nesposobnost sklone da okrive one koji ih najvise vole, a za koje pouzdano znaju da im nece nista. Tvoja tolerancija je zloupotrebljena izgleda nebrojeno puta, tvoj trud se ne ceni, a njeno nezadovoljstvo samom sobom sve vise uzima maha. Pri tome se zloupotrebljava i dete, sto je veoma ruzno, ti rizikujes da se razbolis, a ona na to ocigledno ne obraca paznju. Pri tom te ocigledno, gadja na najosetljivija mesta. Reci muskarcu da je nesposoban je veoma teska uvreda.
Mislim da nisi pogresio. Do ozbiljnog razgovora ce svakako doci, kad-tad i tada cete moci nadam se, hladne glave da raspravite sve „operativne” stvari oko deteta. Nisam pristalica razvoda, ali tuca sam jos manje. Po tu cenu ostajati u braku, ne znam, ja ne bih. Ti ces se razboleti, ona prazniti kao sto je i navikla do sada, a dete ce sve to gledati , trpeti i ne daj Boze mozda imati psihicke traume u buducnosti. A opet, mozda se i ne morate bas razvesti, zivite odvojeno, neka oseti lose strane nemanja muskarca u kuci, novca itd, pa se dozove. Mada sam, iskreno, pesimista, jer ne znam koliko ce tebi biti do nje posle takve pauze i zivenja „normalnog zivota” biti do povratka u „toplo bracno gnezdo”.
 
Meni nimalo ruzicasto ne izgleda buducnost tvog deteta pored takve majke, ali nisam dovoljno strucna da procenim da li bi bilo bolje da ti uzmes starateljstvo nad detetom. Mislim da bi bilo najbolje da dobro razmotris sve prednosti i nedostatke takve odluke, temeljno popricas sa nekim strucnjakom. U svakom slucaju, uradi ono sto je najbolje za dete.
I aman ljudi, pazite sa kim pravite decu!!!!!
 
On je, cini mi se razmotrio sve aspekte...samo naravno da ih je tesko sve ovdje iznijeti...
I da, kao sto rajamaca rece, i ja mislim da je glupo ostajati u braku zbog samo djece...tako da kompromisi i tolerancija mogu da idu do odredjene granice....a ako on mene (ili ona njega) gadja serpama, loncima i poklopcima....onda ne zelim ni da znam sta je tolerancija..
 
sjenka:
nemoj se projektovati ako ne mozes da pomognes covjeku, mozes mu samo odmoci sterilnim i dosta sadistickim savjetom iz kog vise viris ti nego sto se vidi on.
Pametnije je da sa takvom osobom ne zivis svaki dan, nego da joj batinama pokazes koliko treba da te"voli" dok ores drumove.

u pravu si... a i nismo culi drugu stranu .. :)

Idem da orem.. hehehe
 
Možda je previše razmažena, možda nije bila spremna za dete, možda je ta postporođajna depresija, možda, možda...ništa nije sigurno, ali je pitanje - koliko ti nju, u stvari, poznaješ...
Nemoj da odustaneš od toga da budete zajedno.
 
Uh vama uopste nije lako!
Pre svega razgovaraj sa svojom zenom. Sta je pravi razlog njenog nezadovoljstva? Da li je godinama kupila u sebi nezadovoljstvo, pa sad pod pritiskom brige o detetu, sto uopste nije lak posao ni fizicki ni psihicki (ovo drugo strasno iscrpljuje i ne radi se tu niokakvoj razmazenosti), tako reaguje. Ili je taj posao sam po sebi pretezak za nju, pa se od nagomilanog nezadovoljstva i umora, prazni tako sto ce te psovati.

Koliko ti zaista ucestvujes oko deteta. Veruj mi mnogi muskarci misle da nevidjeno brinu o svojoj deci, a njihove zene nemaju u toj meri osecaj olaksanja, znaci da tu neko preteruje. Ja mislim da je jedan od problema njen umor. Da li eventualno "baka servis" moze da pritekne u pomoc (i to ne samo njena mama vec i tvoja)?

Ok razumem radis i umoran si kad dodjes s posla, ali mozda da se dogovorite da odredjenih dana ti posle posla preuzmes celokupnu brigu o detetu a da ona moze malo sebi da se posveti ili jednostavno da bude sama.

Pokusaj i sam da se seti na sta ti je obracala paznju svh ovih godina. Sta joj je to smetalo i da li se ista od toga promenilo? Da li je bila izlozena bilo kakvoj vrsti ponizenja, uvrede ili prisile od strane tvojih roditelja, rodbine, prijatelja i kako si ti na to reagovao? Ne mora da znaci da je tvoja zena naopaka rodjena (desava se i to) vec da je zivot sa tobom takvom ucinio.

Ako budete iskreni jedno prema drugom i prema samima sebi sigurna sam da cete naci resenje.
Sigurno da i vase finansijsko stanje utice na njeno nezadovoljstvo. No moze li ona naci neki posao? Verujem da bi se mnogo bolje osecala da radi.

I nemojte samo jednom pretresti sve ove teme vec i druge kojih ja nisam mogla da se setim, jer mozda nece znati odmah da ti kaze sta je sve muci. Neki problemi vremenom sazrevaju u nasoj glavi iako smo mi svaki dan u njihovom zacaranom krugu. A kad se problemi na vreme ne resavaju, bolest uzme maha i sve je to mnogo teze leciti, ali se moze ako ima volje.
Zelim vam puno srece
 
Razmisli dobro kako ces dalje,zao mi je tebe i tvoje zene a ponajvise tog deteta,ako ni zbog cega drugog zbog njega pokusaj da razgovaras sa njom,ako treba mozda ce biti najbolje da se obratite nekom strucnom za pomoc.
I sam kazes da se sve promenilo sa rodenjem deteta,i sama sam mlada mama i znam koliko moze biti tesko posebno u prvih godinu,dve.Ja sama sam vrlo tesko prosla kroz taj period,bila sam fizicki i psihicki iscrpljena,naispavana,osecala se izolovano jer sam sama sa bebom bila po ceo dan ,nismo imali nikakvu pomoc...ali eto to je sad proslo i mnogo je lakse.
Ja imam utisak da vasa zena mozda nije toliko nezadovoljna vama koliko situacijom u kojoj se nasla,posebno ako je rodenje deteta bilo neplanirano ili ako je dovelo do velike promene u njenom zivotu.Mozda upravo tu lezi odgovor.Da li ona mora da cuva dete stalno,da li je to njen izbor?Da li mozda zeli da promeni nesto u svom zivotu(posto ocigledno ne zeli da promeni vas)Verujte ima nade za vas brak,ali morate otvoreno da popricate o svemu.Sve najbolje
 
Ja mislim ovako: treba da priznas svojoj zeni da si lenj i nesposoban. Da joj kazes da je volis i da je kraljica i da jedino resenje vidis u tome da zamenite uloge. Neka ona ide da radi, a ti lepo sedi kod kuce sa detetom :) Kad doje uvece nadrndana sa posla ti je docakaj blago pijan, sprckaj joj neku veceru i idi da spavas. Tako mozes da zivis sa svojim detetom a vesticu da izbegnes u najvecoj meri. A mozda se ona i promeni - RAD OPLEMENJUJE, to je opste poznata stvar. Srecno!
 

Back
Top