- Poruka
- 2.942
Hajde da malo razmenimo mišljenja u vezi djačkih ekskurzija.
Zamišljeno kao rekreativna nastava gde će u opuštenijoj formi djaci učiti na licu mesta nešto od naše ili tudje istorije.
Obično kustos odbrblja nešto toliko brzo i nekvalitetno, da ispade bolje da ste poneli knjigu iz istorije nego što "vrednije učenice" stignu da zapišu pred učiteljicom, a posle iza njenih ledja bace. Bitno je da su ostavile pozitivan utisak. Ne bih pominjao profesore koji učenike pred ekskurziju opterete svojim predmetom sa sve pretnjom da će ih po izlasku iz autobusa propitati.
Od početne ponude sa super-ekstra-turbo-luksuznim autobusom sa sve djakuzijem na krovu, u kom šofer nije ni potreban do boravka u nekoj najobičnijoj straćari za prenoćište.
I sve to bez promene početne cene. Neverovatno? Zar ne?
Od cele ekskurzije djaci se njviše i najlepše sećaju kako su se jurcali sa učiteljicom/profesorkom po hodnicima zbog (ne)spavanja. Bilo je i lepih uspomena za ceo život - neko je ostao bez dva zuba a bilo je tu i onoga čega se roditelji najviše plašiše. Šta da radimo kad deca nisu na roditelje. Verovatno su "pokupila malo na babu".
Dakle, od ugradjivanja u ekskurziju preko realizacije do povratka ima svašta.
Bez obzira da li ona traje 48 sati ili dve nedelje.
Mnoge stvari nikada ni ne stignu do roditelja - bitno da su deca srećna a i direktor.
KAKVA SU VAŠA ISKUSTVA?
ŠTA MENJATI?
KAKO ORGANIZOVATI?
Zamišljeno kao rekreativna nastava gde će u opuštenijoj formi djaci učiti na licu mesta nešto od naše ili tudje istorije.
Obično kustos odbrblja nešto toliko brzo i nekvalitetno, da ispade bolje da ste poneli knjigu iz istorije nego što "vrednije učenice" stignu da zapišu pred učiteljicom, a posle iza njenih ledja bace. Bitno je da su ostavile pozitivan utisak. Ne bih pominjao profesore koji učenike pred ekskurziju opterete svojim predmetom sa sve pretnjom da će ih po izlasku iz autobusa propitati.
Od početne ponude sa super-ekstra-turbo-luksuznim autobusom sa sve djakuzijem na krovu, u kom šofer nije ni potreban do boravka u nekoj najobičnijoj straćari za prenoćište.
I sve to bez promene početne cene. Neverovatno? Zar ne?
Od cele ekskurzije djaci se njviše i najlepše sećaju kako su se jurcali sa učiteljicom/profesorkom po hodnicima zbog (ne)spavanja. Bilo je i lepih uspomena za ceo život - neko je ostao bez dva zuba a bilo je tu i onoga čega se roditelji najviše plašiše. Šta da radimo kad deca nisu na roditelje. Verovatno su "pokupila malo na babu".
Dakle, od ugradjivanja u ekskurziju preko realizacije do povratka ima svašta.
Bez obzira da li ona traje 48 sati ili dve nedelje.
Mnoge stvari nikada ni ne stignu do roditelja - bitno da su deca srećna a i direktor.
KAKVA SU VAŠA ISKUSTVA?
ŠTA MENJATI?
KAKO ORGANIZOVATI?