biti sam , potpuno sam

Z

zamisli

Gost
Jeste li ikada bili sami? Potpuno sami? Koliko vas je koji se sada tako osecate?
Znam da je pateticno pisati ovako..ali...sta se desi, sa svim prijateljima, rodbinom, ljubavima, pa da nakraju nikog nema? Jeste li ikad pokusavali da pronadjete neki broj u telefonu koji bi ste mogli nazvati i cuti drag glas koji bi vam ulio nadu da ce biti bolje. I kako se to uopste desi da vas odjednom svi ostave, bez objasnjenja? i nije strasno toliko da su vas ostavil, vec da su otisli bez objasnjenja...i ne znas ni zasto. Jedina stvar koju sigurno znam jeste da je to moja krivica, mora da je moja krivica jer nije moguce da je greska u drugim ljudima....jer ipak sam ja ta koja je sama, ....Sta se to desi sa zivotom, kad sve sto je bito krene naopako, ...i kako to zaustaviti, kako krenuti ispocetka, kao se promeniti kad niko nece da ti kazes sta si uradio lose, vec svi se samo okrenu i ...nema ih vise,...............a voliio si ih, i samo se pitam zar nisu osjetili ljubav koju su ostavili, zar im je sve tako nevazni bilo....I kad nadjemnekoga , bliskog, za koga mislim da bi me mogao razumeti, uvek se svi ponasaju kao da sam ja hladna, nemam osecaje, ...jeli stvarno moguce izgledati hladnokrvno kad unutra sve boli,,,,do suza boli...
 
zamisli:
Jeste li ikada bili sami? Potpuno sami? Koliko vas je koji se sada tako osecate?
Znam da je pateticno pisati ovako..ali...sta se desi, sa svim prijateljima, rodbinom, ljubavima, pa da nakraju nikog nema? Jeste li ikad pokusavali da pronadjete neki broj u telefonu koji bi ste mogli nazvati i cuti drag glas koji bi vam ulio nadu da ce biti bolje. I kako se to uopste desi da vas odjednom svi ostave, bez objasnjenja? i nije strasno toliko da su vas ostavil, vec da su otisli bez objasnjenja...i ne znas ni zasto. Jedina stvar koju sigurno znam jeste da je to moja krivica, mora da je moja krivica jer nije moguce da je greska u drugim ljudima....jer ipak sam ja ta koja je sama, ....Sta se to desi sa zivotom, kad sve sto je bito krene naopako, ...i kako to zaustaviti, kako krenuti ispocetka, kao se promeniti kad niko nece da ti kazes sta si uradio lose, vec svi se samo okrenu i ...nema ih vise,...............a voliio si ih, i samo se pitam zar nisu osjetili ljubav koju su ostavili, zar im je sve tako nevazni bilo....I kad nadjemnekoga , bliskog, za koga mislim da bi me mogao razumeti, uvek se svi ponasaju kao da sam ja hladna, nemam osecaje, ...jeli stvarno moguce izgledati hladnokrvno kad unutra sve boli,,,,do suza boli...
Razmisli malo...
Da nisi ti mozda malo kriva?
Ako nisi, da li su oni vrijedni tvog bola?
Uvijek postoje osobe koje mogu da budu uz tebe, ne moraju da budu tvoja fanilija...
 
LUDICA:
Razmisli malo...
Da nisi ti mozda malo kriva?
Ako nisi, da li su oni vrijedni tvog bola?
Uvijek postoje osobe koje mogu da budu uz tebe, ne moraju da budu tvoja fanilija...
KAo sto rekoh mislim da sam kriva, jer nije moguce da odjednom nikome nista vise ne znacis...samo ne znam sta uradih :confused: :confused: Najbolje prijateljice ( bar su bile najbolje) odjednom mi se ne javljaju, niko mi nije rekao u cemu je problem, samo mi se ne javljaju, a u najgorim trenuciam u njihovim zivotima bukvalno su mi plakale na ramenu....I kntam da su fer bar bi mi rekle da sta sam im to uradila, ako jesam....kad god sam im trebala zvale su,,,i tako to,,,,nije bitno, desava se....
SVAKOGA CASA MOZE DA SRUSI SE SVET NA TVOJU GLAVU
DA TE ZATRPA KO CVET,
KOGA CES TADA DA COLIS KAD TIBUDU SVI OKRENULI LEDJA
I IZGUBILI SE U GOMILI,
VOLECES SEBE SEBI SI NAJVAZNIJI....USTA SU SUVA KAPCI SU SVE VLZNIJI..
 
Samoća je u glavi. Kad se malo "ohladiš", biće ti bolje. Svi mi imamo crne trenutke u kojima izmišljamo kako smo najgori i najcrnji. Prespavati, slušati muziku, prošetati, svirati neki muzički instrumenti, baviti se nekim sportom, juriti ulicom, smejati se nečemu totalno nevažnom... Pa i u krajnjem slučaju plakati... Sve su to načini, na koje se možeš rešiti toga. Ali glavna stvar je NE ODUSTATI!
 
zamisli:
Jeste li ikada bili sami? Potpuno sami? Koliko vas je koji se sada tako osecate?
Znam da je pateticno pisati ovako..ali...sta se desi, sa svim prijateljima, rodbinom, ljubavima, pa da nakraju nikog nema? Jeste li ikad pokusavali da pronadjete neki broj u telefonu koji bi ste mogli nazvati i cuti drag glas koji bi vam ulio nadu da ce biti bolje. I kako se to uopste desi da vas odjednom svi ostave, bez objasnjenja? i nije strasno toliko da su vas ostavil, vec da su otisli bez objasnjenja...i ne znas ni zasto. Jedina stvar koju sigurno znam jeste da je to moja krivica, mora da je moja krivica jer nije moguce da je greska u drugim ljudima....jer ipak sam ja ta koja je sama, ....Sta se to desi sa zivotom, kad sve sto je bito krene naopako, ...i kako to zaustaviti, kako krenuti ispocetka, kao se promeniti kad niko nece da ti kazes sta si uradio lose, vec svi se samo okrenu i ...nema ih vise,...............a voliio si ih, i samo se pitam zar nisu osjetili ljubav koju su ostavili, zar im je sve tako nevazni bilo....I kad nadjemnekoga , bliskog, za koga mislim da bi me mogao razumeti, uvek se svi ponasaju kao da sam ja hladna, nemam osecaje, ...jeli stvarno moguce izgledati hladnokrvno kad unutra sve boli,,,,do suza boli...
izgleda da nisam jedina koja sam to primetila
samo, ja nisam kriva, prosto se kao po nekom precjutnom dogovoru udaljimo jedni od drugih na neko duzhe ili kracje vreme. tako to ide kad si sa nekim toliko blizak da mu chitash misli i on tebi..morate malo nedostajati jedno drugom. kada sam sama , ja jednostavno znam da cje se vratitit i da sam u stvari ja ta koja je otishla a da toga nisam ni svesna. uzhivam, i na kraju, proslo dva dana , mesec, dva, chak i tri godine, ti bliski ljudi se jednostavno samo pojave ili si ti ta koja se pojavi, i sve od pochetka...zanimljivo, to ti ja shvatam kad trenutak pre samog kraja prijateljstva gde se vracjash i ti i prijatelj na sam pochetak
 
iluzionista:
Samoća je u glavi. Kad se malo "ohladiš", biće ti bolje. Svi mi imamo crne trenutke u kojima izmišljamo kako smo najgori i najcrnji. Prespavati, slušati muziku, prošetati, svirati neki muzički instrumenti, baviti se nekim sportom, juriti ulicom, smejati se nečemu totalno nevažnom... Pa i u krajnjem slučaju plakati... Sve su to načini, na koje se možeš rešiti toga. Ali glavna stvar je NE ODUSTATI!

I ja sam htjela nesto slicno da joj kazem....svi ti ljudi koji su odjednom nestali su vec odavno nestali i izgubili se a ti si sada "upala u rupu tuge" i sad to tako dozivjela...
Naravno da imam napade usamljenosti i niko me ne voli (mislim) i niko me ne razumije (mislim) i nikoga nije briga za mnom (mislim) i nekad je najbolje da se isplaces, i da se napijes eventualno i da se izgalamis (makar samu na sebe) da slusas najtuzniju muziku....i tako ces negdje i zaspati....kad ustanes bice mozda malo, mozda skroz drukcije....
jednostavno nadji nacina da prevazidjes tugu...
good luck
 
svi smo sami..ljudi su u nasim zivotima prolazni..svi ljudi..roditelji, deca, ljubavnici, prijatelji..i kad je sve savrseno u redu, nema nikakvih lomova, u nekom trenutku neko ko je bio svakodnevno deo naseg zivota, odjednom vise nije tu..od roditelja odemo sami, deca odu od nas, prijatelji se odsele, udaju, zatrpaju obavezama..ljubavnici prestanu da nas vole, ili mi njih prestanemo da volimo..i tako...

i desi se nekad, da bas kad ti ljudi trebaju, nema nikoga..i u najvecim krizama, najvecim tugama, kad je svaka rec utehe pateticna i zaludna, nema nikoga...i onda, duso draga, imas dve opcije...jedna je da naucis da prihvatis to, da si se sama rodila i da ces sama i umreti, a da voleti ljude treba jer je sa njima zivot lepsi, a ne zato jer ti resavaju probleme..
druga je reci-ja sam bezvredna, cim su me svi odbacili-ili, oni su bezvredni, kad nisu tu kad mi trebaju...i zakopati se zauvek u mulju nepoverenja i osame, beznadeznom sivilu cinizma i ocaja...

istina je uvek u sredini...ne brini, od samoce niko nije umro..a sto nas ne ubije , cini nas jacim
pozz:)
 
iskuliraj se...nadji nezahtevnu zanimaciju,npr forum,čisto da skreneš misli...proći će te taj trip samo ako prestaneš toliko da se opterećuješ...
p.s.moguće je izgledati hladnokrvno u bilo kojoj situaciji,samo što mi to niko ne veruje...
 
Desilo mi se da su me svi napustili,pa i majka,ali ne mojom krivicom,zatim sam pala u neku depresiju i onda sam sama oterala prijatelje od sebe,jer nisam shvatala da me oni najblizi odbacuju,z nisam kriva...Naime,u pitanju su bili trachevi,spletke,koje su par osoba plasirale u vezi mene,pa se chak i majka okrenula od mene,u fazonu - necu da znam za tebe u zivotu,...Posle nekih mesec dva,saznalo se da ja nisam nishta uradila,chak nisam pokushala ni da ispravim stvar,...(primitivne ljude,jad i bedu koju su ti naneli,treba vratiti njima samima,a njih ne spominjati u zivotu).Majka mi se posle izvinjavala i okrenula se protiv ove druge strane zbog kojih su me svi ostavili,...dechko,rodbina,drushtvo,pa chak sam i sama sebe napustila,samo pas nije:)

Nisam shtitila samu sebe,rachunala sam,saznace se jednog dana,ali je to ponelo takve posledice,da sa nekim najrodjenijima vishe ne razgovaram,niti cu.Moja mana je shto sam jakooo tvrdoglava i ne zelim da oprashtam nekome ko me mrzi chak i posle tako dugog perioda cutanja,iako me svi uveravaju da treba da prashtam,ja ne zelim,jer me i posle toliko vremena miniraju,iako ne razgovaramo,ne vidjamo se,nema tu vishe popravke za mene!

A dok je to trajalo,bol i depresija su bili bash jaki i jadno sam se osecala,...sve shto prati to stanje je bilo tu,chak i posle,ali ojachash,ne moze posle da te neko povredi tek tako,chak i da te napuste svi,bicesh ravnodushan,...Ja sam sada takva i nemam strah,jer znam da nisam ja kriva,ako se nekom ne svidjam,neka ide slobodno,nikoga ne silim da se druzi sa mnom,..:)
Samo budi sigurna,da ako nisi kriva,vratice se sve loshe shto su ti naneli kao bumerang,ali ce ti ostati u secanju - kad su te svi zaboravili.I ne tuguj,nego budi jacha,iznesi svoj zivot kako dolikuje,a ako si doprinela nekim ponashanjem svemu tome,onda spoznaj greshku,pa je ispravi,makar kod nekih ljudi,sve ce vremenom biti bolje...Nisi jedina,svima se to deshava!
 

Back
Top