mito

avesic

Domaćin
Poruka
3.004
vako izgledalo jutro pred vrtić ---- roditelji -- u većini slučajeva mame ,, za jednu ruku dete a u drugu ruku ko na parastos da krenule ,,, to se šljašti od pitanja čiji će poklon vaspitačici biti vredniji ???? ,,,,, mlada mama predaje devojčicu od dve godine vaspitačici i gura poklon devojčici u ruke i na uvo joj priča ;;; kaži ""srećan vam osmi mart""" ,,,, svi nasmejani ,,, žena izgrli dete koje joj je donelo poklon ,,, pa to sve kipi od sreće --- došlo mi da uzmem fotoaparat i da čekam osoblje vrtića kako izlazi sa "posla" ,,,, ljudi ----- osmi mart --- muškarac voljenoj ženi pokloni pažnju bilo koje vrednosti ,,, ---- a devojčica od dve godine da poklanja ženi koja je plaćena da je čuuuva ??? ali tu nije kraj ,,, to se nastavlja kroz celo školovanje ,,, oće li neko prekinuti taj začarani krug ??? mene svi mrze jer ne prihvatam taj način dodvoravanja ,, jel grešim ili ste svi u tom kolu???
 
jao kad su deca u pitanju je bas tesko...
mene strasno nervira vaspitac od moje cerke,sto mu ne krijem ,niti preterano pokazujem.jednostavno ok odnos ali vidi se da se ne gotivimo
ali ponekad imam grizu savesti i pomislim da bih mogla malo da se shlihtnem da ne bi ne daj boze maltretirao lauru...
a u francuskoj nema osmog marta ni tih gluposti srecom...
 
Ali to smo mi. Mrzela sam taj osmi mart dok sam isla u osnovnu skolu. Te pisi pesmice nastavnici te donesi poklon te recituj te pisi sastave... ali tako ti je to, prati te to kroz ceo zivot..... neko je pre nekog vremena doneo nekom i "koferce"..... nikad se necemo promeniti.
 
primećujem da su mišljenja ljudi na krsti sasvim realna ,,, ali izgleda da niko nema hrabrosti da se u javnosti zamera ili nema svrhe boriti se protiv nepravde koja je zanela većinu -- većinu kojoj to odgovara -- duupeliscima ,uvlakačima i oni koji imaju koristi od toga
 
pa iskreno, meni je to strasno... da se ne bi zamerili zbog dece kupujemo kojekave gluposti i nosimo... vrlo mi je poznata ta slika u vrticu i skoli. tek tamo je strasno, neko cvet neko buket... neko parfem, neko soljice za kafu.... fuuuuujjjjjjjjjjjjjj!!!!!!!!!!!!!!!!! Ja jos teram po svome... jos nisam nikome nista odnela.. i nemam nameru!
 
Mislim da je poklon (a 8. mart je jednom godisnje) samo mali znak paznje i zahvalnosti toj zeni sto veci deo dana pazi vase dete, vaspitava ga, uci razne lepe stvari... Kavo slihtanje! Pa to je najmanje sto mozete da ucinite da se zahvalite, a o platama koje vaspitaci dobijaju, da ne pricam. Nisam vaspitacica, ako to mislite, ali imam dete u vrticu i poklanjanje smatram normalnim i ljudskim gestom.
 
Da. ali ne poklanjanje poklona od 50 ili 100 evra, ne poklanjanje koje se PODRAZUMEVA ili OCEKUJE. I zasto je to pod moranje za 8. mart? POstoje i drugih 364 dana u godini kada se vaspitacici mozete zahvaliti cokoladom, kafom, tortom, cvetom u ime vaseg deteta...a dete nekim crtezom, poljupcem, figuricom od plastelina. Mrzim ocekivanja i podrazumevanja, to mi je odvratno. Nisam ni skontala da je danas 8. mart.....dok sad ovo nisam pocela da citam...a vidim ja danas sve mi nesto na poslu cudno: danas mi je ponudjena (prvi put u zivotu!) koverta sa novcem - na poklon (verovatno zbog 8. marta sta li) sa JAKO mnoooogo novca (pa cenim da nije bilo ispod 500 eura...moja mesecna plata je 300, i sta vise reci?!). Kad se nisam slogirala! Naravno da mi ni u snu nije palo na pamet da to prihvatim i bas mi je bilo najstrasnije neprijatno, u zivotu me nije bilo vise sramota, kunem vam se....A onda su dosli neki ljudi cije takodje dete lecim i poklonili mi knjigu ....sa lepom posvetom u 5 rechi. To me je stvarno dirnulo, onako najljudskije i sa radoscu sam je prihvatila. Kao i Milka cokoladu od drugih ljudi koji su eto zeleli necim da se zahvale - to su bre pokloni iz zahvalnosti, a ne avioni kaminoni....Ne volim podrazumevanja i nekakve obicaje iz forme. Posebno mi je glup praznik 8. mart - cuj, dan zena...a valjda su ostalih 364 dana dani muskaraca, sta?! Gluposti! Postovanje (i ravnopravnost) se ne ogleda u tome da jednog dana u godini svi prave frku oko neceg sto je normalno - da ti poklonima i paznjom pokazuju da si vazan, postovan i ravnopravan. Ako ostalih 300 i nesto dana to nije tako onda je i taj jedan dan obicna farsa.
 
Jedna od pozitivnih stvari otkad sam u NL je to sto nema usiljenih i "pod moranje" poklanjanja....
8 Mart mi je bio jedan od najmrzih dana u godini...voljela sam da poklonim mami nesto. Tacka.
A za poklanjanje necega mami (ili koga drugog dragog) imam 365 dana...ipak, kad sam vecers dobila buket cvijeca...skoro sam se rasplakala...a bila zaboravila citav 8. mart...
 
ja volim osmi mart zbog onoga sto bi trebalo da znaci za zene a ne zbog poklona. ta podela poklona bi trebalo da bude najmanje vazna u celoj prici. vecina vaspitacica ili nastavnica voli da primi poklon, to je cinjenica, ali ne verujem da bilo koja ide tako daleko da kaze: "ja hocu da mi se za 8. 3. kupi ...(vec nesto)"
zatim, sigurno da nece da odbije cvet kada joj ga da dete, pa ne moze ni da mu kaze:"znas zlato, ja necu ovaj cvet koji si mi donela, vrati ga kuci." mozda bi za sve bilo najbezbolnije doneti neki pravilnik po kome se za osmi mart ne smeju kupovati pokloni nego se donose recimo crtezi za uciteljicu ili tako nesto
 
Upravo tako. Ovo radimo mi sami i nije ograniceno samo na vrtice. Ides kod zubara, pokloncic, ucitelja takodje, porodjaj, pa naravno ne samo da ces da castis sestru koja ti daje dete u ruke vec ces i da platis lekarima da dodju na porodjaj jer su, bogo moj strucnjaci, pa sestri da ti gleda zenu. A posle kukamo, korupcija. Sami smo je stvorili. Ovoga, bar u ovoj meri nekada nije bilo, nego se bagra dokopala para na brzinu pa misli da sve moze da se kupi i da je sve na prodaju.
ja ne dajem pare nikome za ono za sta sta je placen. Kada mi je zena izlazila iz porodilista pre izvesnog broja godina, dao sam sestri koja mi je predavala dete 20 DEM. Ni dan danas ne mogu sebi to da oprostim. Budala, kao castim, sta li, a ona djubre uze bez reci. Kako li je danas mogu samo da zamislim.
I sta na kraju, oce li ova iz vrtica bolje da cuva dete? Oce djavola, ko sto ce i bolje da te porode ako platis.
 
e pa zbog toga je WWater psiholog ,,, poklanjanje od srca se i vizuelno razlikuje od ocekivanog ,,, ali kako da uporedimo osećaj roditelja koji u svom kućnom budzetu nemaju višak mesta za stavku poklon vaspitačicama i učiteljicama za ;;;;; 8 m, nova god, ,,, sta -- kao ti roditelji nemaju osećaj davanja ,,,,
 
Moja ćera i ja smo od onog plastelina što se kuva i peče napravile šarena srca, probušile rupice, ispekle, a onda je ona flomasterom nacrtala cvetić, pa smo sve to premazale lakom sa šljokicama i na kraju dodale vrpcu. I to su nam bili pokloni za vaspitačice ( a i za babe). I mnogo sam ponosna. Jedna baba već kombinuje uz koju garderobu će da nosi, stvarno su super ispali. Ako ne računamo plastelin, flomastere i lak koje sam već imala u kući, ceo poklon me je kostao oko 20 dinara koliko mi je trebalo za vrpce. Ali mnogo dobro izgleda i preporučujem svima da se igraju sa decom na taj način. A to što smo ih odnele za 8 mart je eto, valjda neki dan koji je tamo neko smislio i uopšte nemam neko mišljenje. Ravnodušna sam, niti osuđujem one što su doneli poklone, ni one što nisu, svako po svojoj volji.
 
avesic:
e pa zbog toga je WWater psiholog ,,, poklanjanje od srca se i vizuelno razlikuje od ocekivanog ,,, ali kako da uporedimo osećaj roditelja koji u svom kućnom budzetu nemaju višak mesta za stavku poklon vaspitačicama i učiteljicama za ;;;;; 8 m, nova god, ,,, sta -- kao ti roditelji nemaju osećaj davanja ,,,,


Psihijatar, ne psiholog. Pokloni ne moraju biti materijalnog tipa uopste da bi izrazavali zahvalnost za nesto. Zvucace mozda trulo nekom i kao foliranje, ali meni je najlepsi moguc poklon kad mi se neko od onih koji su mi bili pacijenti javi ili pojavi da mi cisto kaze da je - dobro, i da me pozdravi....Pa gde ces veci poklon: pomogao si nekome da mu bude dobro! Ali retki se ljudi jave onda kad im je dobro da ti kazu da su dobro, i da ti kazu hvala: zato je taj vid paznje za mene najvredniji. Naravno, ja samo radim svoj posao, i ne ocekujem nikakvu nagradu za to - primam platui; ali jedno 'hvala, dobro sam!' mi zaista silno ulepsa dan.
 
stvarno me smara ta pljuvacina po osmom martu..jel ne volite?jel ne zelite da poklanjate?pa nemojte ljudi ko vas tera..svasta

ja nit volim nit ne volim osmi mart..ali, ima par zena kojima uvek nesto poklonim za osmi mart..i to je uvek nesto simbolicno...
i jeste, i vaspitacicama sam nosila...male, zaista simbolicne poklone...jeste, placena je za posao..ali, moje dete voli da ide u taj vrtic..ne kuka da ga neko maltretira, i zadovoljan je i srecan...meni je to dokaz da se zene trude, i da daju vise nego sto su placene...
www je lepo rekla...knjiga, cvet, domaci kolac, nesto...ja nikad ne poklanjam jer je red..zabole me bas za red..poklanjam od srca, kome zelim i kad zelim..8.mart je tek povod, da nekom iskazes naklonost...i to iskrenu, jer je od zene zeni...
no, svi smo razliciti:|
 
WithdrawnWater:
Psihijatar, ne psiholog. Pokloni ne moraju biti materijalnog tipa uopste da bi izrazavali zahvalnost za nesto. Zvucace mozda trulo nekom i kao foliranje, ali meni je najlepsi moguc poklon kad mi se neko od onih koji su mi bili pacijenti javi ili pojavi da mi cisto kaze da je - dobro, i da me pozdravi....Pa gde ces veci poklon: pomogao si nekome da mu bude dobro! Ali retki se ljudi jave onda kad im je dobro da ti kazu da su dobro, i da ti kazu hvala: zato je taj vid paznje za mene najvredniji. Naravno, ja samo radim svoj posao, i ne ocekujem nikakvu nagradu za to - primam platui; ali jedno 'hvala, dobro sam!' mi zaista silno ulepsa dan.


@WW
Odusevi me ovakav nacin razmisljanja od strane lekara, to je prava retkost, jer iz razgovora sa ljudima uvek cujem da kad udje u ordinaciju i kad vidi lekara koji ga pozdravi sa jasnim i glassnim "Dobar dan", kad hoce fino da poprica sa paacijentom, coveku vec bude mnoooogo lakse koliko god da je bolestan. WW sto bi rekli daleko ti lepa kuca ;) ali veliki pozdrav od mene!


Juce vracajuci se kuci s posla, na bus stanici spazim tri zene sa silnim kesama i cvecem. Stoje, cekaju bus, i pricaju. Odavale su mi utisak da su uciteljice i da su te poklone dobile od decice. Ma nema nista lose pokloniti cvet ili cokoladu, ali u subotu kad sam bila na kineskom buvljaku neki su komentarisali kako kupuju uciteljicama i nastavnicama svoje dece neke gluposti tipa pepeljarica, marama i t.d. kod Kineza. Mislim da mi je to nekako bezveze. :roll:
 
mojra:
vecina vaspitacica ili nastavnica voli da primi poklon, to je cinjenica, ali ne verujem da bilo koja ide tako daleko da kaze: "ja hocu da mi se za 8. 3. kupi ...(vec nesto)"
O, ide se i dalje... Učiteljica moje mlađe sestre u osnovnoj školi je NARUČIVALA poklone... skupocene, naravno. Idiot žena. Uvek se nje setim kada se pominju osmomartovski pokloni... deca su se prema tome vrednovala i ocenjivala. Da li da napomenem da su njeni puleni često već u petom osnovne doživljavali sunovrat u loše ocene... o srednjoj školi da i ne govorim.
Ma, tuga.


Ali, sve ovo nema veze sa samim praznikom i sa sitnim pažnjama, koje su lepa stvar.

P.S. Ja se juče obradovala što mi je neko čestitao osmi mart. A mislila sam da me baš briga za taj praznik. :D
 
Postavljac teme se, cini mi se nije strogo vezala za 8. mart kao takav, vec za mito kao bolest drustva, a vaspitacice su samo povod. A inace, sin i ja smo dali mami poklon za 8. mart (mada mislim da se Klarita nije bas za poklone borila). Samo sam ja trazio da mi pre toga otpeva Internacionalu:-)
 
jeste.
ja sam kupila vaspitačicama po milka bombonjeru!
a kuvaricama po 200 g kafe!
jeste, ali ja to zaista ne vidim kao mito ili već šta,
mada su juče padali i parfemi pa čak i neke ozbiljnije stvari (kud ćeš skuplje i ozbiljnije?)
ja sam jako zadovoljna vaspitačicama moje dece kao i ostalim osobljem,
sjajan jedan tim,
za mene je juče bila prilika da ih počastim, onako od srca.
to radim u septembru kada deca krenu posle letnjeg raspusta,
i eto za 8.mart.
za novu godinu kupim kafu i neki slatkiš.
nemam pojma, ja volim da poklanjam, pogotovu ljudima koji su to zaslužili.
 
Да ми неко дете донесе поклон из невезаног, то бих можда схватила као ''мито'', и не верујем да бих прихватила.
Овако, Осми март је ипак прилика да покажемо пажњу људима (женама) до којих нам је стало, а да буде са поводом, да се не мисли да иза тога стоје неке скривене намере, покушај подмићивања и слично.
Слушала сам и ја приче о скупоценим поклонима учитељицама, али нисам имала прилике да видим у свом окружењу.
Моја деца су носила цвеће и васпитачицама и учитељицама.
Ја поклоне од ђака добијам само за Осми март, и то углавном цвеће, најчешће по један каранфил или ружу, а од свог одељења букет. Увек ми је безвезе да дају велике паре за букет резаног цвећа, али ми је глупо да им кажем да бих ја била задовољнија и најмањом саксијицом било ког собног цвећа, јер би ми то личило на наручивање и бојим се да би могло да се погрешно протумачи.
Осим цвећа понекад добијем и глупе гипсане фигурице, кинеске будалаштине, или сличне ''уметничке'' дрангулије са којима не знам шта ћу. Замислите како би било да одбијем поклон?! Дете би се расплакало и увредило. Захвалим се, али их увек замолим да ми сем цвећа, или евентуално књиге ништа друго не поклањају.
ЈЕДНОМ сам добила 100 грама кафе од једног ђака који је донео сокове и грицкалице да части цео разред кад му је била слава!
И једном у 4 године, када испратим генерацију, на матурској вечери добијем неки вреднији поклон, на пример лампу или слично.
То је све. Не схватам то као мито, нити би ико могао да ме подмити поклоном. Такође не мислим да би требало да одбијам поклон јер би то била увреда за оног ко поклања.

И не мисилим да се неко ''нафатира'' и ''профитира'' ако му једном у годину дана искажемо пажњу и захвалност за то што ради, без обзира да ли је за то плаћен или не.
 
ne secam se da sam ikad sta castila uciteljicu ili vaspitacicu, bilo kojim povodom, u smislu poklona. uvek sam davala pare za poklon uciteljici/nastavnici/profesoru, za ma koju priliku, i smatram da je to potrebna paznja - pod uslovom da nije, zaista, neka budalastina.
mito sam dala samo jednom u zivotu uopste, i to g-dji direktoru zabavista u koje sam htela da upisem cerku, pa "nije bilo mesta" (preselili smo se, negde 01.10. smo dosli tu). cerka je upisana zavidnom brzinom, u roku od nekoliko sati, i to bas, SLUCAJNO, u odeljenje u koje sam zelela (sa zaovinim sinom). iznos je bio.... mozda nekoliko njenih plata, tada.

ja licno radim za pare, pa nema nikakve potrebe da me neko miti ili cascava. bilo je pokusaja da "kupe" moje strucno misljenje, sto je smesno :), nemam drugu rec.
u drzavnoj sluzbi takodje nije bilo potrebe, niti je ko sta nudio doktorici koja ima 800% norme :), nije bilo cekanja ni otezanja.

poklon koji mi je i danas ostao u secanju je - jedan paketic sveze pecenih palacinki, sa malo dzema u kutijici od "dobrog jutra", donet od strane jednog deke, koji je tu veliku, najvecu paznju doneo biciklom sa drugog kraja grada, '93. pokoj mu dobroj dusi, to nisam nikad zaboravila....
 
Mi smo u osnovnoj školi skupljali pare kod blagajnika razreda i učiteljici, a poslije i razrednici, kupovali zajednički poklon za 8. mart. To je obično bio neki parfemčić praćen buketom cvijeća, a na kraju osmog razreda kupili smo joj zlatnu ogrlicu u znak zahvalnosti što je zaista svih tih godina bila uz nas nevezano samo za školske aktivnosti. Razredna je zaista bila divna žena i zaslužila je svaki znak pažnje. Jednom je i odbila poklon za 8. mart jer je bila ljuta na nas (čitav razred je napravio jednu lijepu zbrku u školi, he-he).
 
Ja se sećam da smo sakupljali pare za poklon nastavnici. Kada smo bili maturanti, naša prof.se rasplakala kada smo joj dali poklon. Pravila je žurku za ceo razred kod sebe na gajbi, i svi smo došli. I imali smo 4 maturske većeri, nikako da se rastanemo
Skupljali smo i kad neko rokne prozor, a mi nećemo da odamo druga, pa svi damo pare od užine za prozor. Pa opet smo jeli pljeske Kod Nišlije i rasli su nam doopitji, so?
 
Kad sam bila dete,uciteljica je jos uvek bila partizanka Mara.Moralo se obratiti paznja na DAN ZENA inace,jadni mi.Tako smo skupljali pare po razredu i kupovali sto skuplji poklon a ona bi usijanih ociju gutala sarene papire i cvece i govorila uz vestacki osmeh"pa nije trebalo deco da se trosite".FUJ!!!
Sad kad ja imam dete,sta sad?Svi bre nose neke kesice i zveckaju poklolima.Ako nemas nesto da poklonis za DAN ZENA gleda te/vaspitacica/toboz ne ocekuje nista a oci joj ko'narasle krofne.Ako doneses,one kao"hvala,nije trebalo",a trebalo je,trebalo jos kako!Ipak smo mi oni najokoreliji balkanci...tako da obrni-okreni ponesem i ja pokloncice/nesto simbolicno/ko'velim da mi bolje paze na dete.Ma'oces.....ista prica......mala i dalje raspasana,cupava,temperatura 38 sa 5 a njima je delovala citavo prepodne bas super,igrala se sa decom!
 
avesic:
vako izgledalo jutro pred vrtić ---- roditelji -- u većini slučajeva mame ,, za jednu ruku dete a u drugu ruku ko na parastos da krenule ,,, to se šljašti od pitanja čiji će poklon vaspitačici biti vredniji ???? ,,,,, mlada mama predaje devojčicu od dve godine vaspitačici i gura poklon devojčici u ruke i na uvo joj priča ;;; kaži ""srećan vam osmi mart""" ,,,, svi nasmejani ,,, žena izgrli dete koje joj je donelo poklon ,,, pa to sve kipi od sreće --- došlo mi da uzmem fotoaparat i da čekam osoblje vrtića kako izlazi sa "posla" ,,,, ljudi ----- osmi mart --- muškarac voljenoj ženi pokloni pažnju bilo koje vrednosti ,,, ---- a devojčica od dve godine da poklanja ženi koja je plaćena da je čuuuva ??? ali tu nije kraj ,,, to se nastavlja kroz celo školovanje ,,, oće li neko prekinuti taj začarani krug ??? mene svi mrze jer ne prihvatam taj način dodvoravanja ,, jel grešim ili ste svi u tom kolu???


Pa sad...
Vremena su teška, znate.
Neko ima vezu za vrtić, neko u opštini, neko u školi, neko na fakultetu, neko u vojnom odseku, neko kod zubara...
Verovatno imate nekog negde nije baš da ste toliko bez veze?
 

Back
Top