Romantizam

divlja u srcu

Poznat
Banovan
Poruka
7.025
Za pocetak, volite li romanticare, sta znate o romantizmu, koji su vam omiljeni pesnici?
Koliko vam je poznata romanticarska teorija?
Ako bude zainteresovanih, bice mi drago da vam iscrpnije i ozbiljnije predstavim ovaj period.
Znate valjda i zasto bas romantizam! :razz: :D
 
divlja u srcu:
Za pocetak, volite li romanticare, sta znate o romantizmu, koji su vam omiljeni pesnici?
Koliko vam je poznata romanticarska teorija?
Ako bude zainteresovanih, bice mi drago da vam iscrpnije i ozbiljnije predstavim ovaj period.
Znate valjda i zasto bas romantizam! :razz: :D


Super sto se neko setio da otvori temu ROMANTIZAM!!!Bravo
Za mene je to najlepsi pravac u umetnosti
Nemam snage da kucam sada, ali dacu i ja nesto o ovoj temi:)
Hajde da vidim i tvoje misljenje i tvoje vidjenje ovog pravca

pozdrav i jos jednom BRAVO!!!
 
Romantizam nije nastao istovremeno u svim zemljama. Najpresudnija zemlja za nastanak romanticarskog fenomena bila je Nemacka, zatim Francuska i Engleska, pa se sirio dalje. Rec je o pocetku XIX veka, a s kraja XVIII veka naglasene su predromanticarske karakteristike. Nije bilo nikakvog gotovog programa ili manifesta, koji bi objedinio romanticarski fenomen u svom nastanku i svim zemljama. Nastaje iz nagomilane emocionalne i intelektualne energije, kao opreka klasicizmu. Trajce sve do cetrdesetih godina XIX veka, ali ostavlja tragove i kasnije. Romantizam ce proci kroz niz promena i u subjektivnoj svesti svojih predstavnika. Ko su predstavnici romantizma?



Gete, Siler, Hederlin, Novalis, Hofman, Hajne, Blejk, Vordsvort, Kolridz, Bajron, Seli, Kits, Lamartin, Vinji, Nerval, Igo, Mise, Merime, Gotje, Puskin, Ljermontov, Fridrih Slegel kao teoreticar i mnogi drugi...:D






Novalis : ''Romantizovati znači banalnom dati uzvišen smisao; uobičajenom nepoznati izgled; poznatom dostojanstvo nepoznatog; konačnom privid beskonačnog.''
 
Izvinjavam se sto kasnim na cas :) receno je da pocinje u ponoc, no nema veze

Pa ja bih kao pocetak romantizma i njegovog razbuktavanja odredio francusku Burzoasku revoluciju 1789.Desavanja u Francuskoj te godine pokazala su citavoj Evropi put ka bratstvu, ka jednakosti i ka slobodi.To si tri osnovna nacela romantizma.Kasnije su Napoleonovi osvajacki pohodi rasejali te ideje...

Svakako da je u knjizevnosti romantizam bio najizrazeniji ali se ne sme zapostaviti ni likovna umetnost.SWlike poptu "Slobode na barikadama";"Splav meduza";"Ubijeni Mara" su isto tako temelj romantizma

Jasno da su gore navedeni predstavnici evropskog romantizma ali ne smemo zaboraviti ni nase slavne pesnike:Petra Petrovica Njegosa, Vuka Stef. Karadzica, Djuru Danicica, Branka Radicevica, Djuru Jaksica, Sandora Petefija(Aleksandar Petrovic) itd.

Koliko su cenili i voleli ljubav, toliko su cenili i voleli otadzbinu!

"Romantizam, toliko puta rdjavo definisan, kad se sve uzme u obzir, nije nista drugo nego slobodoumlje u knjizevnosti".
Viktor Igo
 
Francuska revolucija, bratstvo, jednakost i sloboda, tri osnovna nacela romantizma, imam prigovor, al' na ovu temu cu iskljucivo odgovarati nocu. ;)

"Medjutim cesto mi se cini
bolje da spavam, no tako bez drugova da sam,
tako da iscekujem, a sta da cinim i kazem
ne znam ni cemu pesnici u oskudno vreme?
No oni su, kazes, kao svestenici boga vina
Sto od zemlje do zemlje hodise u svetoj noci."

Hederlin
 
Ne moze se poreci znacaj francuske revolucije, ali ako romantizam kao fenomen u umetnosti posmatramo samo iz tog ugla, na dobrom smo putu da pojednostavimo stvari. Ideje o jednakosti i slobodi pojedinca imamo jos kod Rusoa i ostalih prosvetitelja. Ruso jeste praotac romantizma ( ne samo on!)i duhovni otac francuske revolucije. Ali romantizam je mnogo vise i mnogo je kompleksniji i ne moze se svesti na ova tri nacela. Pisacu o osnovnim teznjama romantizma u nekom od narednih postova. Sad samo da ilustrujem mogucu pogresku koju cinimo ako romantizam posmatramo na taj nacin, osvrt pravim na likovnu umetnost koju si spomenuo. Romantizam u likovnoj umetnosti se ne odnosi na neki odredjeni stil. On je vise shvatanje koje moze da se izrazi na mnogo razlicitih nacina, stilova. Likovni umetnici romantizma teze emocionalnom dozivljaju i prikazu, povratku prirodi i protiv su vestackih tvorevina baroka. Bune se i protiv stila svog vremena, ali svi stilovi proslosti dolaze u obzir, a prepleten je i sa neoklasicizmom. Zasto sad ovo pricam? Zato sto si ti kao romanticarska ostvarenja u likovnoj umetnosti spomenuo bas samo “Maratovu smrt”, Luja Davida koji je bio aktivni ucesnik francuske revolucije, znamo da je slikao Napoleona u vise navrata, onda “Meduzin splav”, Teodora Zerikoa, koji je bio francuski liberal i protiv monarhije i “Pokolj” Delakroa, a te slike imaju istorijsku i politicku pozadinu. Ali sta cemo sa ostalim njihovim delima, i ostalim slikarima “romanticarima” , sa delima koja nemaju takvu pozadinu, da li su ona manje romanticarska? Kao na primer slike Koplija, Fislija (inpiracija u uzasu i pomracenju uma), Vilijam Blejk je takodje slikao i divio se srednjovekovnom stilu, sta cemo sa engleskim pejzazistima? Terner, Konstebl i drugi? Ako stignem nocas iznecu jos neke cinjenice vezane za pojam romantizma, pre nego sto krenemo o romanticarskim stremljenjima. :razz:
 
Termin “romanticarska poezija” najpre je upotrebljen za Ariosta i Tasa i njihove srednjovekovne romanse. Pojam u stvari nastaje prvo kao pridev ROMANTICAN i oznacava nesto sto je nalik srednjovekovnom romanu, nesto fantasticno, pustolovno, cudesno, pa i osecajno, ali nije bio toliko vezan za knjizevnost i umetnost, koliko je oznacavao ZIVOTNI STAV.
U tom smislu javlja se jos u drugoj polovini 17. veka u Francuskoj i Engleskoj. Pocetkom 19. veka “romantickim” se nazivaju i dela Sekspira, Servantesa i Kalderona, sve ono sto je pisano u drugacijoj tradiciji koja potice iz klasicne antike.
Za Novalisa je ROMANTIK pisac romansi i bajki.
Braca Slegel razradice distinkciju pojmova klasicno/ romanticno. Fridrih Slegel smatra da je Sekspir postavio temelje romanticke drame, a da se romanticko nalazi i kod Servantesa, u italijanskoj poeziji, u doba vitestva, ljubavi i bajki, iz kojeg taj pojam i ta rec zapravo poticu. Da zabuna bude veca F. Slegel, svoje vlastito doba ne smatra romantickim i cesto ovaj pojam upotrebljava nejasno kao element sve poezije i tvrdi da sva poezija mora biti romanticka! Nesto kasnije formulise suprotnost klasickog i romantickog, kao suprotnost izmedju antike i moderne poezije. Dante, Petrarka i Bokaco su za njega utemeljaci moderne romanticke knjizevnosti, njihova forma i izraz su potpuno neklasicki. “Romanticko” ukljucuje nemacke junacke pesme poput Nibelunga, ciklus o Arturu, romance o Karlu Velikom i spansku knjizevnost od Sida do Don Kihota. Suprotnost izmedju klasicko- romanticko povezuje se sa antitezama organsko-mehanicko i plasticno-slikovito. Knjizevnost antike i neoklasicizma (francuskog pre svega) suprotstavljeni su Sekspiru i Kalderonu, kao poezija savrsenstva i poezija “beskonacne zelje”, poezija stalnog napredovanja. Ovako siroko znacenje rasirio se iz Nemacke u svim pravcima.
Sto se tice Engleske, pa i Francuske, posrednicku ulogu imala je gospodja De Stal, u oktobru 1813. objavljena je njena knjiga “O Nemackoj” u kojoj izlaze Slegelove poglede na knjizevnost, sto izaziva vatrene polemike. U Francuskoj niko sebe do 1816. ne zove romanticarem, osim Stendala!!! U Italiji se oko 1816.-1818. razvila polemika oko romantizma, zapoceta povodom knjige gospodje De Stal. Stendal izrazava privrzenost italijanskom romantickom pokretu i to je prva zemlja sa ovim pokretom koji je svestan svoje romanticarske prirode i koji se suprotstavlja idealima neoklasicizma. Najvece pak uzbudjenje oko nove skole obuzima Francusku kad se pojavljuje Igoov “Predgovor Kromvelu” 1828., a 1830. vodi se bitka zbog njegove drame “Ernani”, te je ova godina i godina pobede romantizma u Francuskoj!
U Rusiji Puskin o svom Kavkaskom zatoceniku (1821.) govori kao o “romantickoj pesmi”.
U Engleskoj se termin najcudnije razvijao nema nijednog primera protivstavljanja “klasickog” i “romantickog”, iako se sam termin “romantican” vrlo rano upotrebljava, ali ne za skolu ili pokret ili na engleske pisce, niti iko od njih tako sebe naziva (ukljucujuci i Bajrona koji je poznavao Slegela, ali ga nije mario). Tek krajem 19. veka termin pocinje da se koristi u tom smislu. Interesantna je prica da Bajron nije bio svestan da pripada romanticarima i da je to bolje od njega znao neki uhoda austrijske policije u Italiji koji je podneo izvestaj da je Bajron pripadnik pesnicima nove skole Romanticarima.



U svakom slucaju kao pokret u knjizevnosti romantizam se definisao naknadno, iako je nastajao jos u krilu klasicistickih shvatanja osporavajuci njegove norme. Postoji opravdana sumnja u postojanje romanticarskog stilskog zajednistva u evropskim knjizevnostima.

Ovo sam vam ja nesto skarabudzila i skratila iz svojih skripti :lol: , uglavnom su informacije iz Velekovih "Kritickih pojmova", ne znam gde mi je Flaker. :p
 
Kakva divna tema! Ala volim romantizam! Evo i mog malecnog doprinosa na temu romantičarskog slikarstva, najkraće moguće!
Umetnost romantizma nije lako precizno definisati ali je možda najlakše predstaviti je kao suštu suprotnost klasičnoj umetnosti i racionalističkim idejama prethodne epohe Prosvetiteljstva. Umesto racionalizmu romantizam se okreće iracionalnom i subjektivnom a umesto antičke umetnosti kao svoj uzor odabrao je narodno stvaralaštvo kako evropskih naroda tako i onih dalekih i egzotičnih civilizacija. Romantičar je razočaran posledicama koje je na društvo ostavila industrijalizacija i modernizacija, pre svega sve većim duhovnim siromaštvom, te se u potrazi za inspiracijom okreće starim dobrim vremenima ( pre svega srednjem veku a naročito umetnosti gotike) i nekim dalekim, primitivnim svetovima van dometa civilizacije. Ipak, veliki broj romantičara slika inspirisan i savremenim događajima a naročito savremenom literaturom i pozorištem.
Umesto lepog , osnovnog estetskog principa minule epohe klasicizma, romantizam se okreće uzvišenom ( fascinacija tamom, beskrajem, ogromnim dimenzijama i svim onim što je uznemirujuće i što je bazirano na strahu) i živopisnom, pitoresknom ( što je dovelo do velikog interesovanja za pejzaž).
Najznačajniji predstavnici romantizma u slikarstvu su Delakroa, Žeriko, Goja, Blejk, Fuseli (iliti Fisli), Fridrih, Tarner i Konstejbl kao najpoznatiji pejzažisti...
Ps/ Mala ispravka. Davidova slika "Maraova smrt" je ipak bolji primer neoklasicizma nego romantizma mada je veliki broj romantičara izašao upravo iz Davidovog ateljea.
 
delacroix_sebou.jpg
 
@divlja u srcu, slazem se sa tobom.Preterao sam malo sa definicijom romantizma(ako se to uopste moze nazvati definicijom), vise sam aludirao na budjenje nacionalne svesti, u cemu su svakako romanticari imali veliku ulogu.
 
Kako su romanticari videli NOVU POEZIJU: :D


A.V.Šlegel :

''Poezija starih je bila poezija posedovanja, naša poezija je poezija čežnje. Dok njihova stoji čvrsto na tlu sadašnjice, naša se njiše između sećanja i slutnji.''


F.Šlegel :
''Romantična poezija je progresivna univerzalna poezija. Njena svrha nije samo u tome da ponovo ujedini sve razdvojene rodove poezije i da dovede u vezu poeziju sa filozofijom i retorikom. Ona hoće i treba da pomeša i stopi poeziju sa prozom, tvoračku snagu sa kritikom, umetničku poeziju sa prirodnom poezijom; da poeziju učini živom i društvenom, a život i društvo poetičnim, i da forme umetnosti ispuni i zasiti materijalom pogodnim za obrazovanje svake vrste, oživljujući ga treperenjem humora.''

''Romantična poezija nalazi se još u postajanju; zapravo, njena prava suština je u tome što ona večno može samo da postaje a nikada ne može da se završi.''


Žan Paul Rihter :

''Romantično je lepo bez ograničenja... lepo beskrajno... talasavo odbrujavanje strune ili zvona.''

Novalis :

''Romantizovati znači banalnom dati uzvišen smisao; uobičajenom nepoznati izgled; poznatom dostojanstvo nepoznatog; konačnom privid beskonačnog.''

''Moramo težiti da stvorimo unutrašnji svet koji će zapravo biti pandan spoljašnjem svetu, i koji će, time što će mu u svim tačkama biti tačno suprotan, sve više proširivati našu slobodu.''

''Umetnost na prijatan način učiniti čudnom, jedan predmet učiniti stranim, a ipak poznatim i privlačnim – to je romantična poetika.''

''Pravi pesnik je sveznajući.''


Puškin:

''...pod opštim pojmom romantizma podrazumevaju se dela koja na sebi nose pečat sete ili sanjalaštva''.

P.B.Šeli :

''Pesništvo podiže koprenu sa skrivene lepote sveta i čini da obične stvari postaju kao da nisu obične.''

''Mi gledamo svet ispred i iza sebe
i čeznemo za onim što još nije...''

''Pesništvo, u opštem smislu, mogli bismo da odredimo kao izraz stvaralačke mašte.''



V.Hazlit :

''Poezija je jezik mašte i strasti... sveopšti jezik kojim srce opšti sa prirodom i sa samim sobom.''

Vordsvort:

''Jer svaka dobra poezija je spontani izliv nežnih osećanja.''

V.Igo :

''Razbijmo teorije, poetike i sisteme... Ne postoje ni pravila ni uzori... osim opštih zakona prirode, koji lebde iznad cele umetnosti, i posebnih zakona koji, za svaki sastav, proističu iz okolnosti svojstvenih svakom predmetu. Jedni su večiti, unutrašnji, i ostaju; drugi su promenljivi, spoljašnji, i služe samo jedanput...''

''prava, potpuna poezija se sastoji u harmoniji suprotnosti...''

''Pesnik treba da prima savete samo od prirode, od istine i nadhnuća, koje je isto tako istina i priroda''.


Lamartin:

''...život je pesma, a naša cela duša samo je njen jedan glas.''


Kad smo vec spomenuli likovnu umetnost, treba naglasiti da su romanticari u muzici videli izvor romanticne poezije. Najdublja sustina romantike ima koren u individualizaciji osecanja i sveta osecajnosti, a tu osecajnost romantika dovodi u vezu sa muzikom. Takodje, romanticari su bili svesni ogranicenja jezika kao izrazajnog kreativnog sredstva, zato su glorifikovali muziku. Hofman je naglasio da je muzika najromanticnija od svih umetnosti, jer "ona budi u nama onu beskrajnu ceznju koja je sustina romantike". Vazni za romantizam su i filozofija Selinga i Fihtea, a vec smo spomenuli Rusoa:

"Hteo bih da se ugusim u univerzumu, da se otisnem u beskraj"





8)
 
Super su ti 'casovi' profesorice:)
Ne znam da li da idem na dodatnu ili dopunsku nastavu :):):)

Zaista romantizam se nekako izdvaja od svih pravaca, namece se hteli mi to ili ne.Od filozofije, preko knjizevnosti, do slikarstva i muzike.
 
Ako se radi o nemackom romanticarskom pokretu, na prvom mestu treba spomenuti JENSKU GRUPU koja se afirmise izmedju 1790-1800. i u koju spadaju Vakenroder, Tik, Novalis; ona usvaja u osnovi teorije brace Slegel, a filozofski je inspirisu Fihte, Slajermaher i Seling. Oko 1803. se u Berlinu formira nova skola s Fon Arnimom, La Mont Fukeom i Shamisom, a izmedju 1806. i 1808. stvara se hajdelberska grupa s Brentanom, Ajhendorfom i bracom Grim. Izvan grupa stoje Zan Paul, Hederlin i Klajst i znacajan za razvitak proznih struktura E. T. A. Hofman. Presudnu ulogu imaju braca Slegel, oni uredjuju casopis Atheneum.

Ali nije potpuno tacno uobicajeno nemacko glediste da je romantizam tvorevina Shlegela, Tika, Novalisa i Vakenrodera. U istoriji nemacke knjizevnosti - izmedju pojave Klopstokovog dela ''Mesija'' 1748. i Geteove smrti 1832. - primecuje se jedinstvo i celovitost citavog tog pokreta, koji se naziva romantickim.

Naravno, postoje razliciti stupnjevi tog razvoja : 70-ih g. 18.v. javio se pokret Sturm und Drang, slican onome sto se u Francuskoj ili Engleskoj naziva ''predromantizam'', jer je na njega najznacajniji uticaj izvrcio Ruso, a engleski i skotski kriticari prilicno pripremili Herderove ideje.

Herder je krajnje iracionalisticki nastrojen predromanticar, kao sto su to i mladi Gete i Shiler, iako su obojica prosla kroz fazu klasicizma, koja se najvecim delom ispoljila jedino u njihovim teorijama. Vrlo je tesko naci ista klasicko u Shilerovoj praksi.

Geteova najveca dela su subjektivne lirske pesme, ''Faust'', ''Majster'' i ''Verter'', a u njima tesko da postoji ikakav trag klasicizma. Gete nije prihvatao njutnovsku kosmologiju, predstave o svetu kao o masini, vec je pesnicki branio jedno dinamicko, organsko shvatanje prirode. Geteova gledista nisu istovetna sa Shelingovim, ali se tesko mogu razlikovati od njih – a SHeling je bio otac nemacke filozofije prirode. Takodje, Gete je simbolicar i mitolog – on je jezik tumacio kao sistem simbola i slika; prvi je povukao jasnu razliku izmedju simbola i alegorije. Pokusao je da stvara nove mitove. U svom jedinom apstraktnom filozofskom spisu on tvrdi da vidi Boga u prirodi i prirodu u Bogu. Tako se Gete savrseno uklapa u evropski romantički pokret.

Izraziti stepen helenstva, ciji koren se nalazi u Vinkelmanu : Shiler, Helderlinovi ''Hiperion'' i ''Arhipelag'', Geteov rad o Vinkelmanu i rani spisi F.Shlegela. Odusevljenje Heladom postoji i u Francuskoj (A.Shenije, Shatobrijan i Lamartin) i Engleskoj (veoma rasprostranjeno u 18.v., a kod Bajrona, Shelija i Kitsa naslo snazan izraz). Citavo to novohelenstvo uopste ne mora da protivreci romantizmu. Homer je tumacen kao primitivan pesnik. Shlegelu i Shelingu treba zahvaliti na shvatanju orficke, orgijasticke strane helenske civilizacije. Shvatanje antike u Kitsovom ''Hiperionu'' je vrlo daleko od neoklasicizma 18.v.

Jedinstvo nemacke knjizevnosti od polovine 18.v. do Geteove smrti sadrzi se u pokusaju stvaranja nove filozofije, koja istice ukupnost covekovih snaga, ne samo razum ili samo osecanje, istice intuiciju, ''neposredno intelektiualno saznanje'', uobrazilju. Predstavlja obnovu neoplatonizma, jedan panteizam, monizam koji dolazi do poistovecivanja Boga sa svetom, duse sa telom, subjekta sa objektom. Pobornici ovih ideja su uvek bili svesni nepouzdanosti svojih gledista, pa su im i ona sama izgledala kao neki daleki ideali – zato se javlja ''beskonacna zelja'', i istice evolucija umetnosti, shvacene kao lagano priblizavanje idealu. Raznovrsna egzoticnost je deo te opste reakcije na 18.v. – potisnute snage duse tragaju za svojim uzorima i analogijama u praistoriji, na Istoku, u srednjem veku i u Indiji, kao i u nesvesnom i u snovima.


Nemacki romanticki pisci su savremenici procvata nemacke muzike – Betovena, Shuberta, Shumana, Vebera. Saradnja poezije sa muzikom ne postoji u Engleskoj, a u Francuskoj je kasna i neznatna.

Romantizam u Nemackoj je dublje nego u drugim zemljama delovao je na sve oblasti – filozofiju, politiku, filologiju, istoriju, nauku i sve umetnosti.

Nemacki romantizam, mnogo vise nego francuski ili engleski, je bio pokret inteligencije koja je oslabila svoje klasne spone, i zato bila narocito sklona stvaranju knjizevnosti koja je udaljena od obicne stvarnosti i drustvenih problema.



UTICAJ: Ne porice se izvornost velikih nemackih pisaca kada je kaze da su oni slobodno crpli iz stranih izvora (Ruso, engleski predromantizam), ili izvora u udaljenoj proslosti, stranoj i domacoj, iz izvora koji su stajali na raspolaganju i drugim evropskim nacijama (neoplatonizam, Dj.Bruno, Beme, Spinoza, Lajbnic). Nemacki uticaj u Engleskoj : Beme je imao znacaj za Blejka, Sheling i A.V.Shlegel za Kolridza, Gete za Skota, mada je sasvim zanemarljiv nemacki uticaj na Vordsvorta, Shelija, Kitsa, cak i Bajrona. Nemacki uticaj u Francuskoj : mnogo kasnije; Shlegel je zasluzan za uvodjenje nove kriticke terminologije; zanimanje za nemacku knjizevnost je snazno kod Nodijea i Nervala, dok Shatobrijan, Lamartin, Vinji, Igo, Balzak, Sen-Bev nemaju mnogo dodirnih tacaka sa njom.


(izvod iz Velekovih "Kritickih pojmova" + "Recnik knjizevnih termina")
 
Proistice iz afirmacije subjektivizma. Nastala je iz odnosa nemackih romanticara prema stvarnosti i njihovog nastojanja da je prevazidju, iz zelje da svet posmatraju sa visine i distance, da mu postavljaju sve granice po sopstvenoj volji i da ih, igrajuci se njima, ponovo razore ( F. Slegel). Tako je ironija samosvest i sloboda romanticarskog stvaralackog duha, kome je dozvoljeno da se igra i razara, da pokazuje ogranicenost mnogih stvari ( nacije, morala, profesija), da se podsmehuje samome sebi i sopstvenoj stvaralackoj nemoci, ali da coveka uzdize do univerzalnog znacenja. Sloboda imaginacije je bitno obelezje romanticarskog stvaralastva. Shodno principu romanticke ironije umetnicka forma ne moze da bude adekvatan izraz umetnicke imaginacije, koja se nikad i ni u jednom delu ne iskazuje do kraja. Buduci slobodna u odnosima prema svim predmetima romanticarska ironija sintetizuje protivrecnosti i postize jedinstvo ozbiljnog i smesnog, tragicnog i komicnog, umetnickog i kritickog. Slegelova teorija dobila je svoj zavrsni oblik u misljenju neokantovaca Zolgera, za koga je ironija, pre svega, stanje duha.

«Duh umetnika mora da koncentrise sve teznje u jedan sveobuhvatni pogled koji je nadmocan i unistava sve; taj pogled jeste ironija».


(izvod iz "Recnika knjizevnih termina")
 
Svest romanticara se tice dvostruke nesavrsenosti:



  • realnog sveta koji ih okruzuje
  • nesavrsenost coveka, samim tim i pesnika


Prava istina o svetu skrivena je iza vidljivog, pojavnog, opipljivog, realnog sveta. Umetnik je jedini u stanju da vidi sustinu, istinu, ideju koja se krije iza pojave, ali postoji nemogucnost da se one prikazu. Ogranicena su sredstva koja stoje na raspolaganju za njihovo prikazivanje. Jezik je ipak najsavrsenije sredstvo. Sam po sebi i svojoj prirodi jeste cist simbol. Prava sustina moze se izraziti putem simbola. Romanticari su svesni svoje nemoci da u potpunosti izraze vidjeno ili dozivljeno.

Prvobitni ljudi su bili pesnici i to je zapravo vrhunac covekovog razvoja. Filozofi, proroci, svestenici sluzili su se tim jezikom koji je sam u sebi sav simbolican.

Romanticka ironija nije samo svest, teorijska ideja, vec se ona prenosi u njihova pesnicka dela. Pesnik pored sve slobode nije u stanju da izrazi sustinu, univerzum, on se igra sa svojom vizijom i sa sredstvom koje im omogucava da tu viziju materijalizuju, a to je jezik, ne samo zato sto bezi od stvarnosti, nego zato sto se trazi nacin da se izrazi sustina stvarnosti.

Romanticari postaju svesni vecnog pesnickog problema, nemogucnosti savrsenog izraza.



:razz:



 

Back
Top