Ne znam da li ću naći sagovornike za ovu temu, no hajde da probam.
Postoji jedan deo literature, koji je obojen metaforikom, istorijom, filozofijom, nekim svevremenim istinama ili predosećajima, od začeća civilizacije pa na ovamo. Vede, Upanisade, Ramajana , Mahabharata, Ep o Gilgamešu, Kalevala, Biblija, Knjiga o putu / Lao Ce /, Ji djing, Hodoki, itd... Teške su za čitanje, još teže za pravilno razumevanje . Za trenutak prenebregnimo istorijski momenat u njima, " očistimo " ih od arhaičnost jezičkog izražavanja i iste takve forme. Ostaje da sve one zajedno u sebi sadrže nešto slično: traganje za smislom i svrhom života, visoke moralne kodekse, ideju o dusevnom miru i dobroti kao pojmu sreće i putokazu ka njoj, verovanje da čovek može i treba da izraste u moćno i dobro biće.
Da li je neko čitao , npr. Bhagavad gitu ( deo Mahabharate) ? Ne izgleda li razgovor izmedju Ardzune i Krišne o samopouzdanju kao razgovor koji je tako reći odonomad vodjen i nikad završen u svakome od nas?
Postoji jedan deo literature, koji je obojen metaforikom, istorijom, filozofijom, nekim svevremenim istinama ili predosećajima, od začeća civilizacije pa na ovamo. Vede, Upanisade, Ramajana , Mahabharata, Ep o Gilgamešu, Kalevala, Biblija, Knjiga o putu / Lao Ce /, Ji djing, Hodoki, itd... Teške su za čitanje, još teže za pravilno razumevanje . Za trenutak prenebregnimo istorijski momenat u njima, " očistimo " ih od arhaičnost jezičkog izražavanja i iste takve forme. Ostaje da sve one zajedno u sebi sadrže nešto slično: traganje za smislom i svrhom života, visoke moralne kodekse, ideju o dusevnom miru i dobroti kao pojmu sreće i putokazu ka njoj, verovanje da čovek može i treba da izraste u moćno i dobro biće.
Da li je neko čitao , npr. Bhagavad gitu ( deo Mahabharate) ? Ne izgleda li razgovor izmedju Ardzune i Krišne o samopouzdanju kao razgovor koji je tako reći odonomad vodjen i nikad završen u svakome od nas?