Neka drevna dela

Milena_9

Primećen član
Poruka
501
Ne znam da li ću naći sagovornike za ovu temu, no hajde da probam.
Postoji jedan deo literature, koji je obojen metaforikom, istorijom, filozofijom, nekim svevremenim istinama ili predosećajima, od začeća civilizacije pa na ovamo. Vede, Upanisade, Ramajana , Mahabharata, Ep o Gilgamešu, Kalevala, Biblija, Knjiga o putu / Lao Ce /, Ji djing, Hodoki, itd... Teške su za čitanje, još teže za pravilno razumevanje . Za trenutak prenebregnimo istorijski momenat u njima, " očistimo " ih od arhaičnost jezičkog izražavanja i iste takve forme. Ostaje da sve one zajedno u sebi sadrže nešto slično: traganje za smislom i svrhom života, visoke moralne kodekse, ideju o dusevnom miru i dobroti kao pojmu sreće i putokazu ka njoj, verovanje da čovek može i treba da izraste u moćno i dobro biće.

Da li je neko čitao , npr. Bhagavad gitu ( deo Mahabharate) ? Ne izgleda li razgovor izmedju Ardzune i Krišne o samopouzdanju kao razgovor koji je tako reći odonomad vodjen i nikad završen u svakome od nas?
 
Zanimljiva teza... čak se i slažem sa njom. Ali ne bi trebalo da bude tako. Upravo ti stari narodi su imali jedan lep pristup svemu oko sebe - nisu delili na parčiće niti ljudsko biće, niti svet oko sebe. Sve je jedno i sve je u jednom. Telo je bilo nazvano hramom duše, zar ne, i njemu se pridavala pažnja isto koliko i duhovnom delu čoveka. Nisu odvajali razum i emocije, slično su doživljavali ovostrano i onostarno. Čovek je deo univerzuma i u ljudsko biće je inkorporisan univerzum. Intuicija, imaginacija, fantazija nisu bile nepoznatice koje plaše, nego bogati instrumentarijum kojim se dolazi do odgovora na iskonsko pitanje -odakle smo i gde idemo. Moć nije bila cilj, nego sredstvo.

Nije li dirljiva priča o Gilgamešu i njegovom drugaru ? Gilgameš je težio besmrtnosti i dobio ju je. Ali kada mu je prijatelj otišao sa ovoga sveta, hteo je u trenu da je zameni za onoga koji više nije bio tu. Lepa priča, zar ne? Svi mi imamo nekoga , u današnjem čudnom i otudjenom vremenu, za koga bismo isto to uradili. Hoću da kažem, knjige starostavne u sebi sadrže mnogo univerzalnih istina i saznanja, do kojih mi pokušavamo opet da dodjemo sve preko 1300 Malih Krsni i 500 Kragujevaca. Zašto tako malo verujemo onima koji su živeli pre nas , pa makar to bilo i pre 4000 godina?
 
Hesse:
htedoh reći već pojavom realizma i romantizma književnost pomalo gubi u jednom kontekstu, zarad drugog umetničkog konteksta...ali celokupna postrealističa književnost je polagano gašenje onoga o čemu pričamo ovde. Povećanjem ljudske svesti, umetnost nesvesno gubi...

U cemu gubi umetnost, a u cemu dobija (konkretno mislim na romantizam i realizam)? Objasni ovu tezu da povecanjem ljudske svesti umetnost gubi??

"Umetnik je onaj kome su cilj i srediste zivota da obrazuje njegov smisao", rece jedan teoreticar romantizma. Vec mesec dana hocu da otvorim temu, al' ne znam da li ima svrhe. Mozda je otvorim za koji dan, pa mozemo tamo da nastavimo. :wink:
 
Znaš kako bih ja to shvatila ? Počela bih od oštre granice koja u savremenom svetu, na žalost, postoji izmedju umetnosti i nauke. Da ne objašnjavam mnogo: nauka se obraća racionalnom delu bića i kreće se isključivo na području svesti i vidljivog. Umetnost je kreacija, ide iz emocije / naravno, obuhvata i svest/, ali duboko zadire u imaginaciju. Zajedno čine stvaralaštvo.
Pošto je nauka daleko odmakla , pružila je neograničene mogućnosti iskazivanja u onim oblastima koje su ranije pripadale isključivo umetnosti. Podji od klasičnog slikarstva i modernih tehnika koje pruža, npr. foto šop. Podji od muzike gde tehnika daje intonaciju i elektronski precizno odredjuje tonalitet, pa uporedi sa klasičnim instrumentima koje je štelovalo ljudsko uho. I foto šop i elekroniku je stvorila nauka, kojoj se klanjam i poštujem da ne bude zabune, a ono malo kreativnosti što je ostalo za ljudsku kreaciju je često zanemarljivo.

Čula, uopšte ljudski kapaciteti , koji se ne koriste, vremenom gubi na senzibilitetu, pa na kvalitetu, pa ....

Književnost polako gubi bitku sa televizijom , bioskop neću da pominjem jer je brzo posustao, i filmovima na DVD. Volim film, ali mi on oduzima mogućnost da zamišljam likove i predele, sve je vidljivo i dato. Ne smeta mi to, ali ako bih cepidlacila, mogla bih da kažem ponovo da će moja imaginacija izgubiti na senzibilitetu, pa na kvalitetu...

Teši me jedino što tako verovatno treba da bude. Valjda umemo da pratimo sami sebe i da spoznamo gde su nam granice opstanka i ljudskosti. Čuj, i stari Kinezi su bili veliki filozofi i umetnici, pa im ništa nije smetalo kad su izmislili barut.
 
Draga Milena, nema ni nauke bez imaginacije i fantazije. ;)

Drugo, ne mislim da bi ljudi vise citali nego sto citaju, da nema TV-a. Napredne tehnologije otvaraju nove mogucnosti za umetnost, kao sto otvaraju i nove mogucnosti za zabavu. Ovo drugo je uvek bilo rasirenije, to ne treba da nas buni.
Kreativna energija, umetnicko stvaralastvo ne moze da nestane. Ono uvek nadje svoj put. I tu je negde, mozda vecini skriveno, al' to je nasa krivica, sto ga sami ne trazimo. Mi smo ti koji ne zele da uloze mentalni napor i zadovoljavamo se banalnim vidovima zabave.
Hesse je postavio tezu u kontekstu same umetnosti. Cini mi se tako, ne znam sta je hteo, zato i pitam, cekam odgovor. :)
 
" Promene su knjiga koju čovek ne može zaobići.
Njen tao se večno menja,
smena, kretanje bez stanke,
Protičući kroz šest praznih mesta,
Nadolazeći i opadajući bez krutog zakona,
čvrsto i propuštajuće jedno drugo preobražavaju
Ne mogu se zarobiti pravilima
Samo promena ovde je na delu. "
/ Ji Djing ili Knjiga promena /

" Tvorac ne stvara za svet ni sposobnost za delatnosšću, niti samu delatnost, niti vezu izmedju uzroka i posledice- to stvara priroda. Najviši ne prima na sebe zlo rodjenja , niti ičije dobro radjanje. Mudrost je obavijena neznanjem, koje opsenjuje ljude. No, u kome je ovo saznanje Atmana uništeno duhovnim saznanjem, Njemu se otkriva najviša istina, sjajna kao sunce. "
/ Bhagavat Gita /

" Zato, o Anando, budite svoj sopstveni plamen.
Budite svoje sopstveno utičište. Ne tražite van sebe
nikakvo drugo utočište. Uzmite istinu kao plamen,
uzmite istinu kao utočište.
Ne tražite utočište ni u čem drugom do u samom sebi . "
/ Tipitaka /

" Prijatelji više poštuju bogatstvo i cene one koji su prema njma učtivi i blagonakloni, ali nije sigurno da će voleti one koji su saosećajni i iskreni.Tako su najbolji čovekovi prijatelji cveće i Mesec, tambura i frula. Sluge više poštuju one koji ih nagradjuju, a manje one koji su prema njima pažljivi.A što je još najčudnije, ne žele da ste prema njima blagi i saosećajni. Tako ste samom sebi najbolji sluga. "
/Hodjoki /

" Mudrost je poznavati druge ljude,
poznavati sebe , naziva se prosvetljenjem.

Osvajač drugih je moćan,
pobednik nad sobom samim je jak.

Bogatstvo je osećati se zadovoljnim,
lako je dičiti se osećanjem nadmoći nad slabijima.

Teško je održati se na ovom mestu,
živeti dugo znači umreti i ostati na svetu nakon smrti. "
/ Tao de djing ili Knjiga o putu /


" Taština nad taštinama, sve je taština.

Kakva je korist čoveku od svega truda njegova
kojim se trudi pod suncem?

Naraštaj jedan odlazi a drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek.

Sunce izlazi i zalazi i opet hita na mjesto svoje odakle izlazi.

Vjetar ide na jug i obrće se na sjever. Ide jednako obrćući se
i u obrtanju svom vraća se.

Sve rijeke teku u more, a more se ne prepunjava.
Odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da opet teku.

Sve je mučno, da čovek ne može iskazati, oko se ne može nagledati
niti se uho može naslušati.

Što je bilo, to će i biti
Što se činilo, to će se i činiti
i nema ništa novo pod suncem.

Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo?
Već je bilo za vijekova koji su bili prije nas.

Ne pominje se što je prije bilo
ni ono što će poslije biti neće se pominjati
u onijeh koji će poslije nastati.

Ja , propovednik, bijah car nad Izrailjem u Jerusalimu.
I upravih srce svoje da tražim i razberem mudrošću sve što biva pod nebom.
Taj mučan posao dade Bog sinovima ljudskim da se muče oko njega. "
/ Biblija /
 
@Divlja,umetnost JESTE zabava.
@Milena 9,
Metafore i simboliku dela koja su natala pre 4,5,6 hiljada godina ili vise mi ne mozemo da razumemo na onaj nacin na koji su je razumeli ljudi koji su tada ziveli.To samo po sebi povlaci rasclanjivanje problema na dva dela cije jedinstvo daje kolko-tolko jasan uvid u problematiku teme koju si postavila:

Istoricnost-ne zna se kolko stvari je samo mit,izmiljeno i nosi u sebi neku metaforicnu poruku a kolko stvari su realne i konkretne istorijske cinjenice-za Troju se smatralo da je plod Homerove maste a Sliman je to svojim otkricem porekao.Ima mnogo drugih primera.....ne bi iso dalje ovim pravcem posto je ovo knjizevnost a ne istorija al kontekstu istorcnosti ide u prilog i cinjenica o neskladu izmedju"zvanicnog"hronoloskog tumacenja istoije u naucnim krugovima.Tu se ide shvatanjem da smo svi pre nesto vise od 6000 godina bili divljaci po pecinama a onda su dosle piramide.....Visokorazvijena i sofisticirana knjizevnost kao Ep o Gilgamesu,Ramajna,Mahaphrta,Egipatska knjiga mrtvih,Biblija......dela koja su nastala na pocetcima,(ili bar na onome sto se tvrdi da su pocetci) a ne krajevima velikih civilizacija,jasni su dokazi o neodrzivosti hronoloskog shvatnja istorijskog razvitka od pre "samo" 6000 g.p.n.e pa do danasnjih dana.Za takvu vrstu knjizevnosti potrebno je VREME i nemoguce je da ona nastane u ranijim nerazvijenijim uslovima od kasnijih razvijenijih.
Sama dela-i tu postoji vise momenata;sve nas opet vraca na istorijski kontext proslog koji ne mozemo da apsorbujemo na odgovarajuci nacin......delimicno ta knjizevnost bas zbog tog"nerazumevanja" kako istorijske tako i drustvene,duhovne i emotivne podloge u kojoj su nastala nose u sebi neku skoro misticnu snagu.Sa druge strane,postoj odredjn neosporan kvalitet koji rusi sve granice nerazumevanja.....meni se cini da je stil na neki nacin bio neiskvaren-jasan ali i komplikovan,razumljiv ali uz napor usmeren na shvatanje.Problem je i u prilagdjavanju izumrlih jezika.....ljudi koji gvore neki jezik i misle na njemu,za njih pisana rec na tom jeziku ima mnogo dublji smisao u neuhvatljivim nijansama od onih koji taj isti jezik ne znaju-i prevodi sadasnjih dela s jezika originala na neki strani uvek gube na autenticnosti izraza ma koliko dobar prevod bio,a kamoli prevodi necega sa jezika koji je davno izumruo.Pitanja kojima se ta dela bave su najcesce ona osnovna pitanja ljudskog postojanja,koja se u dnasnjoj knjizevnosti gube pod banalnostima podilazenja malogradjanskim porivima vecine.
 
divlja u srcu:
U cemu gubi umetnost, a u cemu dobija (konkretno mislim na romantizam i realizam)? Objasni ovu tezu da povecanjem ljudske svesti umetnost gubi??

"Umetnik je onaj kome su cilj i srediste zivota da obrazuje njegov smisao", rece jedan teoreticar romantizma. Vec mesec dana hocu da otvorim temu, al' ne znam da li ima svrhe. Mozda je otvorim za koji dan, pa mozemo tamo da nastavimo. :wink:

Porastom nauke i tehnologije umetnost nesumnjivo gubi. Da se ja pitam rekao bih čak i progresivno srazmerno, na neki način to čto nauka dobija, gubi umetnost. Ne gubi baš toliko, koliko gubi ekologija, no to je samo digresija. Kada sam rekao da umetnost, konkretno mislim na književnost, gubi pojavom realizma i romantizma, koji je na jedan sasvim izvestan način veštačka tvorevina, naglasio sam da gubi u jednom kontekstu zarad drugog. Teoretski to je čista logika, da na jednom mestu izgubiš,a na drugom dobiješ i to je manje više neizbežno. Naravno da ne mogu ovde književno teoretski obrazlagati "šta" to gubi umetnost. Realizam kao i svi pravci nešto daju, nešto oduzmu. Sa književnoteorijskog aspekta svaka epoha ili pravac se razlikuju u suštini u zavisnosti koliko koriste relistički a koliko romantičarski književni metod. Realizam znamo šta je i koje instumentarije koristi. On je u jednom aspektu ekscentričan i zbog toga se nekome može svideti a nekome ne svideti. Ja sam samo naglasio da umetnost gubi sa realizom, a u vezi sa temom na kojoj smo. Ovde je reč o određenim temama u istoriji kjiževnosti, ispravite me ako grešim, a mi smo malo odlutali. Rekao bih da je prikladnija diskusija na temu drevnog, cenjenog, istoka, od koga su već stari Grci podosta pokrali, uobličavali i posle prenosili dalje na zapad, da bi se danas smatralo zapadnom misli, ni ne zapitavši se odakle potiču izvori umetnosti, politike, filozofije pa u vezi sa tim i nauke.
 
divlja u srcu:
Hesse, nista nisi objasnio. Ako neko kaze da realizmom kao pravcem knjizevnost nesto gubi, a nesto dobija, onda se pretpostavlja da mozes da kazes sta je to.

Nema veze.

Ne razumem zašto sve shvataš isključivo i uoproštavaš stvari. Pogotovu u umetnosti gde se mnogo toga ne može tako posmatrati.
 
Hesse:
a realizam, pa i romantizam kao romantizam je veštačka tvorevina...htedoh reći već pojavom realizma i romantizma književnost pomalo gubi u jednom kontekstu, zarad drugog umetničkog konteksta...

Ovo si ti rekao, a ja to sto si ti rekao samo pretvorila u pitanje:

divlja u srcu:
U cemu gubi umetnost, a u cemu dobija (konkretno mislim na romantizam i realizam)?

Nista ja ne uproscavam, a nemam obicaj da pisem ono sto ne znam da objasnim.
I ovaj frozen, umetnost JESTE zabava, i sad ja treba da prihvatim sve sto vi napisete zdravo za gotovo, pa na sta vam ja licim???:lol: I ovo da su romantizam i realizam vestacke tvorevine???? Sta znaci to uopste??? Nisu kreacija prirode, ili se ne ugledaju na antiku??? Pa pre se klasicizam moze nazvati vestackom tvorevinom u odredjenom smislu. Eeeeej, ne zamajavajte me.:razz:
 
:)
Još jednom ću citirati, a nakon toga ću se truditi da svojim rečima debatujem. Moram, jer...reče mi jedan čoek :

" Tako veliki umovi kao što su Konfučije i Lao Ce ne mogu se zaobići, ako smo uopšte u stanju da pojmimo kvalitet misli koju oni predstavljaju. Još manje da zanemarimo činjenicu da je Ji Djing njihov glavni izvor inspiracije. Sada sam u osmoj deceniji života i promeljiva mišljenja ljudi me više ne impresioniraju. Misli velikih starih majstora znače mi više od filozofskih predrasuda zapadnog uma . "

Karl Jung
 
Milena_9:
:)
Još jednom ću citirati, a nakon toga ću se truditi da svojim rečima debatujem. Moram, jer...reče mi jedan čoek :

" Tako veliki umovi kao što su Konfučije i Lao Ce ne mogu se zaobići, ako smo uopšte u stanju da pojmimo kvalitet misli koju oni predstavljaju. Još manje da zanemarimo činjenicu da je Ji Djing njihov glavni izvor inspiracije. Sada sam u osmoj deceniji života i promeljiva mišljenja ljudi me više ne impresioniraju. Misli velikih starih majstora znače mi više od filozofskih predrasuda zapadnog uma . "

Karl Jung

U potpunosti se slažem sa tim, da filozofija za svoju vrednost duguje istoku, a ne zapadu.
 
Hesse:
Šta je tu sporno? Naravno da sam rekao, neću valjda osporavati sam sebe. I sad kažem da umetnost gubi pojavom realizma. Ali naravno da neću gubiti energiju da detaljno obrazlažem to. Takođe sam rekao da je romantizam (ne i realizam) na neki način veštačka tvorevina. Sa obzirom da studiraš književnost, verovatno znaš šta je romantizam. Pošto imaš sliku o romantizmu, trebalo bi samo po sebi da ti je jasno na šta mislim kad kažem da je na neki način veštačka zamisao. Možda i romantizam kao romantizam posmatraš crno-belo tj. isključivo. Možda bi trebala da produbiš romantičarsku erudiciju...možda je to mudrije od impulsivnosti?

P.S.Moram opet napomenuti da je to minorno za ovu temu.

Mislim da ne umes da obrazlozis sebe, jer ko ume ne treba mu napor da to uradi.;-)
Ono sto neko tvrdi, a nece posle da argumentuje, odbacuje se u raspravi. Koja je svrha ucestvovanja u forumskoj diskusiji, ako niko nece da ulozi napor?????? Da vices, da slazem se, da ne slazem se! Da izlozis tezu, a posle da je ne branis? A posle ces da se zalis, da je podforum knjizevnost isprazan?

Ja sam duboooookooooo zasla i u romantizam i realizam. Ako si nacuo nesto od onog mizantropa, to jednostavno nije dovoljno. Jedino stoji da sam impulsivna.
Necu da kvarim vise Mileni temu, al' cu temu o romantizmu da otvorim, a ti ako budes hteo da ulozis energiju i da nas prosvetlis, dobro mi dosao! :razz: :)
 
Milena_9:
Ne znam da li ću naći sagovornike za ovu temu, no hajde da probam.
Postoji jedan deo literature, koji je obojen metaforikom, istorijom, filozofijom, nekim svevremenim istinama ili predosećajima, od začeća civilizacije pa na ovamo. Vede, Upanisade, Ramajana , Mahabharata, Ep o Gilgamešu, Kalevala, Biblija, Knjiga o putu / Lao Ce /, Ji djing, Hodoki, itd... Teške su za čitanje, još teže za pravilno razumevanje . Za trenutak prenebregnimo istorijski momenat u njima, " očistimo " ih od arhaičnost jezičkog izražavanja i iste takve forme. Ostaje da sve one zajedno u sebi sadrže nešto slično: traganje za smislom i svrhom života, visoke moralne kodekse, ideju o dusevnom miru i dobroti kao pojmu sreće i putokazu ka njoj, verovanje da čovek može i treba da izraste u moćno i dobro biće.

Da li je neko čitao , npr. Bhagavad gitu ( deo Mahabharate) ? Ne izgleda li razgovor izmedju Ardzune i Krišne o samopouzdanju kao razgovor koji je tako reći odonomad vodjen i nikad završen u svakome od nas?

Nego, Divlja, šta ti kažeš na ovo?
 
Milena_9:
Postoji jedan deo literature, koji je obojen metaforikom, istorijom, filozofijom, nekim svevremenim istinama ili predosećajima, od začeća civilizacije pa na ovamo. Vede, Upanisade, Ramajana , Mahabharata, Ep o Gilgamešu, Kalevala, Biblija, Knjiga o putu / Lao Ce /, Ji djing, Hodoki, itd... Teške su za čitanje, još teže za pravilno razumevanje . Za trenutak prenebregnimo istorijski momenat u njima, " očistimo " ih od arhaičnost jezičkog izražavanja i iste takve forme. Ostaje da sve one zajedno u sebi sadrže nešto slično: traganje za smislom i svrhom života, visoke moralne kodekse, ideju o dusevnom miru i dobroti kao pojmu sreće i putokazu ka njoj, verovanje da čovek može i treba da izraste u moćno i dobro biće.

Mislim da se prava knjizevnost bez obzira na to kad je nastala i gde, uvek bavi ovim sto sam boldovala, cak i ovim sto je ostalo neboldovano. :D
Istok jeste specifican i postoji onaj klise da Istok nosi dubinu, a da Zapad polaze vise na formu. Al' ako mene pitate to se vise tice nacina zivljenja, a ne toliko knjizevnosti, filozofije itd...A da filozofija ( koja, savremena?) vise duguje Istoku, nego Zapadu je problematicna i za to treba otvoriti posebnu temu na filozofiji. :lol:
 
U redu je, ali samo kao opšte mesto. Pitanje nije bilo šta misliš o književnosti uopšte .
Da li si čitala nešto od navedenih umotvorina, pa ako jesi, šta misliš o njima ? I formalno i sadržinski.
 
divlja u srcu:
Mislim da ne umes da obrazlozis sebe, jer ko ume ne treba mu napor da to uradi.;-)
Ono sto neko tvrdi, a nece posle da argumentuje, odbacuje se u raspravi. Koja je svrha ucestvovanja u forumskoj diskusiji, ako niko nece da ulozi napor?????? Da vices, da slazem se, da ne slazem se! Da izlozis tezu, a posle da je ne branis? A posle ces da se zalis, da je podforum knjizevnost isprazan?

Ja sam duboooookooooo zasla i u romantizam i realizam. Ako si nacuo nesto od onog mizantropa, to jednostavno nije dovoljno. Jedino stoji da sam impulsivna.
Necu da kvarim vise Mileni temu, al' cu temu o romantizmu da otvorim, a ti ako budes hteo da ulozis energiju i da nas prosvetlis, dobro mi dosao! :razz: :)

Bolje te našao.
 
Zasto sam morala prvo da odgovorim na nacin na koji sam odgovorila, pa si Milena rekla, da je to opste mesto? Zato sto Istok i Zapad treba da cine neraskidivu celinu i to u duhovnoistorijskom smislu. Zasto bi jedno od ta dva posmatrali odvojeno, davali prednost samo jednom. Kljuc je uvek u sintezi. Tako ja licno barem dozivljavam umetnost i duhovno nasledje. Potencijal Istoka potvrdjen je jos odavno. Uopste istocnjacko staro pesnistvo, ali i pojedini prozni tekstovi teze lepoti i jednostavnosti, misao je duboko promisljena i lepo uoblicena.Da se osvrnem na ono sa cime sam imala kontakt.
Ep o Gilgamesu, moj omiljeni drevni ep. Koliko promisljava covekov odnos prema spoljasnjem svetu, tako i promisljava odnos coveka prema svom unutrasnjem. Sva ta potraga za besmrtnoscu i suocavanje sa ljudskim mogucnostima i granicama, strah od smrti, pokrenut gubitkom prijatelja, sva moc i slava koja pred smrcu pada u vodu, ali i tragizam koji izvire bas iz tog momenta kad covek ne zna da podvuce granicu svojih moci su vise nego prikazani potresno i uce nas da je zivot jedino polje covekovog delovanja.
Iz Veda sam citala odlomke. U pitanju su uglavnom verski, religijski sadrzaji. Medjutim ima tu i pored obracanja bogovima i metafizickih razmisljanja, kao sto je poznata ona Pesma o iskonu iz Rgveda ( mozda vam je otkucam drugom prilikom), meni je samo u tom smislu i zanimljivo, ne zanimaju me pesme o zrtvenim obredima itd...Mahabharata i Ramajana su isto sto i Ilijada i Odiseja za stare Grke, ne mislim po strukturi, nego po znacaju. Opet sam citala odlomke ( jel’ ima neko da je procitao sve? jel’ postoji to u celosti kao delo na srpskom, uopste? ), ali samo se i ti pojedini delovi smatraju knjizevnoscu i ona su ravna najvecim ostvarenjima.
Biblija je opet zasebna prica, o njoj bih mogla iscrpnije. Zanima me da li je u ovoj temi poenta na mudrostima koji tekst nosi sa sobom ili na umetnickom?
Lao Ce je kineski klasik, a Knjiga o Putu ( Tao te king) izlaze filozofiju taoizma, koja je samo jedna od 4 kineske filozofske skole. Mogu ja malo i o tome, ako ima potrebe za tim. Ostalo nabrojano nisam ni opepelila. :lol: :) :p
 
Ja imam prevod Egipatske knjige mrtvih.....al je stari, Hrvatski....to je skup raznih himni koje sluze kao odr.vrsta"pomoci" i uputstava za preminulog kroz komplikovan put ka onom svetu.....pomalo je konfuzno,pominju se mesta i bozanstva sirem krugu ljudi nepoznata....mogu da iskucam par stihova....
 
Izreka o nedopustanju da se srce Ozirisa,pisara poklona svetih Bogova svih,pravednog Anija,u donjem svetu odvoji od njega:

Moje srce,moja majko,
Moje srce,moja majko.
Moje srce kojim u postojanje dodjoh.
Nek mi se na sudu nista ne ispreci;
Nek niko mi se ne usprotivi pred Caca;
Nek se od mene ne odvojis,
u prisustvu onog ko vagu drzi!
Ti moj si Ka u mom telu,
sto moje udove spaja i krepi.
Dodji u mesto srece kojemu krocim.
Nek Senit sto cini da ljudi sigurni budu,
ne da da moje zaudara ime.
Nek nam ugodno bude,
I nek srce na merenju reci radosno bude.
Nek lazi se pred Bogom ne mazu na me,
u prisustvu velikog boga,gospodara Amenteta.
Kako ces zbilja ti veliki biti kada
pravedno uskrsnes.
 
Šta ti se dopada u Tao te Djingu - pravilnije: Dao de Djingu ?
Meni je divno Lao Ceovo priznanje da smo sa Puta došli i da se Putu vraćamo. Opis toga puta , a bez saznanja gde je početak a gde kraj. Negiranje čovekovog samoljublja i život u miru, skromnosti ali i samosvesnosti, stapanju sa prirodom , a sve na tom putu koji je i u nama samima. Ne mogu da doživim, a zvuči sugestivno, život bez nedelanja kao potku celokupnog življenja. Sem ako ne misli da svet treba pustiti da bude onakav kakav je, bez uplitanja u njegove zakonitosti, prepuštajući i sebe samog njegovom iskonskom kodu.

Kineski karakteri su vrlo nezahvalni za prevodjenje, upravo iz razloga što se značenje jednog te istog menja u odnosu na onaj koji stoji pored njega. Svaka čast Gospodinu Pušiću koji je uspeo da prevede Knjigu o putu i njegovoj vrlini a da pritom, kažu Kinezi koji znaju dobro srpski, ostane na putu.
 
Koliko samo problema oko prevodjenja reci Tao : kretanje, bozanski um, te trostruko znacenje Bice, Um i Put, bog koji se otkriva, te priroda, put u najsirem smislu...

Iskreno ja se ne slazem sa onim da se oslobadjamo strasti da bi videli "tajnu zivota". Srce i oko su organi strasti. Za oko jos i nekako, ali srce! Ne, ne, kod mene je sasvim obrnuto. :lol:
Negiranje samoljublja u redu, zivot u miru s vremena na vreme, ne volim preteranu skromnost, ali svakako DA za samosvest, DA prirodi. Mada ima nesto i u tom nedelanju, al' to je duga, duga prica.
Zato ja pricam o sintezi, a Hesse tvrdi da je to pogresno. To je ideal, moj licni, samo sto on preleti moj tekst i prica ustaljene fraze.;-)
 

Back
Top