Drage snajke, čitam ovu temu već poodavno, ne znam da li sam išta tu pisala, ali čitala bogami jesam.
Ja ću ako Bog da iduće godine u Maju biti svekrva i to dvaput odjedared, elem, moji momci i njihove lepe cure rešili da naprave zajedničku svadbu. Nisam bila za to, mislim da svaka mlada zaslužuje svoj dan, da ona bude glavna, ali eto, oni se tako dogovorili, mada, duga je godina, ko zna, možda i drugačije bude, oni su hteli matorom i meni da uštede pare pa da to sve bude đuture.
Htedoh nešto drugo napisati, ali me ponele neke emocije kojih ne mogu da se oslobodim.
Danas mi stariji sin bio, zamolila sam ga da mi nešto na kompu pokaže, kad je krenuo kući dadoh mu jednu bananu, više nisam imala (i on i cura su vegetarijanci), rekoh, odnesi malenoj, za tebe nema ovaj put.
Posle dobih od nje jedan SMS, koji ovako glasi: hvala Vam na ovom divnom znaku pažnje,mmm, davno nisam jela ovako finu bananu, Ljubim i grlim puno, Vas i čika P. Poželeh da joj kupim konja (to joj je želja već odavno, ali nemam para za to), pa vas snajke, sve koliko vas ima molim za pomoć. Dosad sam i njoj i drugoj snajki kupovala sitnice za Božić i Novu Godinu, rođendan, ovaj put bih volela ovoj "veštici" da kupim nešto posebno, nešto što će pamtiti kad umrem. Imam ušteđenih 270 EU, obema bih kupila nešto, a ne znam šta, molim za pomoć mlade žene, moje cure imaju 22 i 23 godine. Hvala unapred