Florida

lazarus3

Početnik
Poruka
1
Svako dobro,

Interesuje me kako je na Floridi za zivot jedne cetvoroclane porodice i da li ima neko ko je voljan da se prihvati obaveze da tu istu porodicu prihvati i pruzi potrebnu pomoc prvih nekoliko dana oko nalazenja stana i zavrsavanja procedure prijavljivanja potrebne papirologije.
Molim sve one koji su na Floridi opisu gde su i u kom gradu,pa bar da znamo kako je u kom gradu.
Svim ljudima dobre volje zelimo svako dobro i Bog Vam pomogao!
 
Retko mome su nasi ljudi spremni da pomgnu.
U nekim slucajevima te i rodbina odbije, kao sto se meni desilo!!
Ali mozda ima dobrih ljudi, tko zna, nitko nista ne zna, krhko je znanje!! :)
 
pootneek:
Retko mome su nasi ljudi spremni da pomgnu.
U nekim slucajevima te i rodbina odbije, kao sto se meni desilo!!
Ali mozda ima dobrih ljudi, tko zna, nitko nista ne zna, krhko je znanje!! :)

Mislim da si u pravu ... mada opet treba i njih razumeti ..
Vecina njih je otisla preko da bi popravila svoju situaciju, a mnogima ni tamo - ne cvetaju ruze..
U sustini treba se osloniti na sebe samog i napraviti ovde sve sto se da napraviti da obezbedis sebi odlazak ..Nema mnogo nacina da ti oni odande u tome pomognu..
 
okano:
Mislim da si u pravu ... mada opet treba i njih razumeti ..
Vecina njih je otisla preko da bi popravila svoju situaciju, a mnogima ni tamo - ne cvetaju ruze..
U sustini treba se osloniti na sebe samog i napraviti ovde sve sto se da napraviti da obezbedis sebi odlazak ..Nema mnogo nacina da ti oni odande u tome pomognu..
Ima svakakvih ljudi, i oni koji nisu uspeli tamo, pa ne zele da to pokazu, nego i dalje pricaju kako su uspesni, ali mislim da je njih malo.
Evo taj moj rodjak, ima lanac restorana brze hrane, i cujem da je skoro kupio dva hotela, e kada takav ne zeli da ti pomogne :( , onda sta ti drugo preostaje, nego kao sto ti rece, da sam sebi obezbedis odlazak!!
Ali to je mukotrpan posao, koji ce nadam se uroditi plodom!!
 
E, ja sam mislila da je to samo slucaj kod mene, da je moja familija caknuta, ali sada, zahvaljujuci vama, vidim da je to izgleda normalno za nas Srbe.

Imam rodbinu u Kanadi, otisli su tamo pre nekih 40 godina, imaju i veliku decu koja su veoma uspesna - jedan sin, takodje, drzi lanac restorana, a cerka neki butik, imaju kuce, apartmane na sve strane, ali im izgleda ne pada na pamet da meni ili sestri pomognu da dodjemo tamo.
Ja da imam prilike da pomognem nekome na taj nacin, pa ne bih ni razmisljala.....A narocito ako je moj rod u pitanju....
Ma ljudi su cudo......
 
ivana bg:
E, ja sam mislila da je to samo slucaj kod mene, da je moja familija caknuta, ali sada, zahvaljujuci vama, vidim da je to izgleda normalno za nas Srbe.

Imam rodbinu u Kanadi, otisli su tamo pre nekih 40 godina, imaju i veliku decu koja su veoma uspesna - jedan sin, takodje, drzi lanac restorana, a cerka neki butik, imaju kuce, apartmane na sve strane, ali im izgleda ne pada na pamet da meni ili sestri pomognu.
Ja da imam prilike da pomognem nekome na taj nacin, pa ne bih ni razmisljala.....A narocito ako je moj rod u pitanju....
Ma ljudi su cudo......

Da ti ispricam jednu pricu. Dok sam ziveo u Idahu imao sam jedne komsije, bracni par, on Srbin, ona Hrvatica, ali su ziveli u Bosni pre rata, a onda su otisli za Nemacku, pa kasnije za Ameriku.
U svakom slucaju nisu imali nesto dobro placene poslove, ali eto, imalo se dovoljno za normalan zivot, da platis stan, ratu za 2 auta i motor, da odes u Evropu jednom u 2-3 godine.
I jednom smo bas imali diskusiju o tome kome i koliko novca treba ostaviti da se ide u posetu. I kaze nama ta zena
Ziveli su u Nemackoj dugo i dobro se zaradjivalo. Svaki put kad su isli u posetu u Bosnu trudis se za svakome ostavis po 100-200 tadasnjih maraka. Oni su to gledali kao "pa zive u Nemackoj, a nama samo 100 maraka ostave?". Na kraju bi njihov trosak bio po nekoliko hiljada maraka jer je bilo mnogo ljudi kojima su ostavili. I svi ti ljudi su opet bili nezadovoljni. Na kraju su prestali davati ikome.
I ja se potpuno slazem sa njima. Potrosis nekoliko hiljada dolara, a opet svi nezadovoljni i svi razmisljaju u stilu "Pa zive u Americi sta je za njih $1,000". Ovde pare ne rastu na drvetu nego se moras poprilicno dosta namuciti da bi ih zaradio, posebno ako si imigrant jer ne priznaju nase diplome ovde i prakticno kreces iz pocetka. Zato se mnogi nasi razocaraju kad dodju ovde jer su ocekivali ogromne pare sa minimalnim radom i onda se vratiti u Srbiju i otvoriti neki svoj biznis. Ali stvari neidu tako ...
 
ivana bg:
E, ja sam mislila da je to samo slucaj kod mene, da je moja familija caknuta, ali sada, zahvaljujuci vama, vidim da je to izgleda normalno za nas Srbe.

Imam rodbinu u Kanadi, otisli su tamo pre nekih 40 godina, imaju i veliku decu koja su veoma uspesna - jedan sin, takodje, drzi lanac restorana, a cerka neki butik, imaju kuce, apartmane na sve strane, ali im izgleda ne pada na pamet da meni ili sestri pomognu da dodjemo tamo.
Ja da imam prilike da pomognem nekome na taj nacin, pa ne bih ni razmisljala.....A narocito ako je moj rod u pitanju....
Ma ljudi su cudo......

ne pricaj mi o nasima u u inostranstvu.. i ako te prime jedva cekaju da ti vide ledja. ja imam dosta rodbine po evropi i americi niko nas nikada nije zvao da dodjemo u goste, a kod nas su dolazili, jeli, pili, spavali. tako ti je to u zivotu. mi smo jako cudan narod.
 
ja bi platila ako imam. u svakom slucaju bi ih pozvala da dodju u goste. ako sam bas u teskoj finansijskoj situaciji ja bi im rekla, "ljudi nemam para, ne mogu ni sebe da izdrzavam". a sto se tice ovih ljudi, ja to sve znam i sve mi je jasno. moj otac kada je dosao na godisnji odmor iz amerike njegovi "prijatelji" su ga ogulili. od kada je otisao nama se naravno niko nije javio od tih njejovih prijatelja ali kada je dosao na godisnji svi su se sjatili. uzeli su mu sve sto je doneo od stvari ( do toga je doslo na kraju). vratio se u istom onom u cemi je dosao. kofer je bio prazan. toliko o nasim ljudima.
 
Ma cini ti se da bi platila da imas para. Mozda i bi majci i ocu ili sestri i bratu ali nekom daljem rodjaku (ili prijatelju) sumnjam da bi.
Jer kad radis u fabrici za nekih $10 na sata i kada ti treba 4-5 godina da na jedva skupis te pare, sumnjam da bi ih potrosila da udovoljis nekom daljem rodjaku.
 
Da, ali ako imas lanac restorana, kucu u Kalgariju, Vankuveru i Edmontonu + stan u Njujorku, a pri tom imas besplatne letove (kao sto ih ima moja rodjaka koja toliko putuje da joj avio kompanije poklanjaju letove, koje pri tom moze da prenese na drugoga i koje su njen otac i brat koristili kada su dolazili kod nas u posetu), e onda stvarno sta reci....
 
A i niko ovde nije spomenuo nikakvo sponzorisanje ili slicno, ne ocekujem ja da mi oni svaki put kad dodju daju ne znam koliko dolara ili da me izdrzavaju kad odem kod njih, vec jednostavno da mi olaksaju i pomognu dok se ne snadjem. Ipak je drugacije kada u stranoj zemlji znas da imas nekog svog. Mislim na pomoc u tom smislu.
 
Ima ljudi koji na prvi pogled izgledaju kao bogatasi, ali u stvari su u dugovima kreditnih kartica do guse. Ne kazem da ti ljudi koje ti spominjes su takvi, ali kazem da ima dosta takvih.
Kad sam radio u Wal-Martu prica meni jedan od drug o nekom njegovom prijatelju koje auto vozi, koliku kucu ima, gde sve ide na odmor preko leta, a na kraju kaze "I takodje duguje preko $80,000 na kreditnim karticama".

Moj 14-godisnji rodjak dolazi iz Srbije u Ameriku na nekoliko meseci sad na leto. On sam. Bila bi iznenadjena koliko papirologije i koliko $$$ treba da potrosis samo da on sam dodje. A da ne govorim da cela porodica dolazi.
 
kikicca:
ne pricaj mi o nasima u u inostranstvu.. i ako te prime jedva cekaju da ti vide ledja. ja imam dosta rodbine po evropi i americi niko nas nikada nije zvao da dodjemo u goste, a kod nas su dolazili, jeli, pili, spavali. tako ti je to u zivotu. mi smo jako cudan narod.
pa ja onda da ti preporuchim da preispitash koliko su ti oni zaista prijatelji i kako oni uopshte zive tamo...

ja npr imam kuma na floridi i kuma u australiji i svi od kad su otishli navaljuju da mi dodjemo da ih posetimo... nisu ni oni burzujchine ali zive normalno... to su venchani kumovi mojih, a ima i onih koje su moji venchali u londonu, italiji, francuskoj a o nemachkoj i austriji da ne pricham... svi nam se popeshe na mozak zovutji nas da dodjemo, prvenstveno moja sestra i ja...

letos sam bila kod tog kuma na floridi i nije jedva chekao ledja da mi vidi... a ni ja nisam ochekivala da mi on platja sve shto pozelim... samo treba da ochekujesh realno... on mi tamo davao hranu i smeshtaj... da li ti uopshte imash pojma koliko je para on meni ushtedeo?!?!?!?! nemash pojma?!?!?!

ali oni kad dodju kod nas mi sve platjamo i to je normalno... ako ti oni donesu jednu majicu da li ti imash uopshte pojma koliko je ta majica koshtala tamo?!?!?! da li ti imash pojma koliko je dati po 20-30$ za 20-30 majica?!?!?! pa i najblizi... 2 mame, 2 oca, 2brata/sestre, njihova deca... vetj izadje na 10-20... a to sve im se natrpa na put koji moraju da papreno plate... bolesno je ochekivati ishta vishe od njih osim posvetjenog vremena... ja sam presretjna kad mi kumovi dodju pa od ukupno 2 nedelje boravka ovde oni meni posvete 2 dana... shvatash li koliko to vredi?!?!??!

ma batali...

p.s. nisam govorila samo kikici, ali mi ona naishla sa svojim komentarom...
 
ivana bg:
A i niko ovde nije spomenuo nikakvo sponzorisanje ili slicno, ne ocekujem ja da mi oni svaki put kad dodju daju ne znam koliko dolara ili da me izdrzavaju kad odem kod njih, vec jednostavno da mi olaksaju i pomognu dok se ne snadjem. Ipak je drugacije kada u stranoj zemlji znas da imas nekog svog. Mislim na pomoc u tom smislu.
shto se mene tiche jedino shto bih ochekivala od rodjaka u inostranstvu jeste da provere kakav je to posao koi sam ja nashla, pre nego shto ga prihvatim, jer bi trebalo da su bolje upoznati i da mi ponude smeshtaj prvih nedelju dana dok se ne skontam [u sluchaj da smeshtaj nije vetj obezbedjen]... to je po meni skroz realno... ali ni to ne mozesh ochekivati od svakoga, samo od blizih ili makar relativno bliskih ljudi...
 
bigsister:
pa ja onda da ti preporuchim da preispitash koliko su ti oni zaista prijatelji i kako oni uopshte zive tamo...

ja npr imam kuma na floridi i kuma u australiji i svi od kad su otishli navaljuju da mi dodjemo da ih posetimo... nisu ni oni burzujchine ali zive normalno... to su venchani kumovi mojih, a ima i onih koje su moji venchali u londonu, italiji, francuskoj a o nemachkoj i austriji da ne pricham... svi nam se popeshe na mozak zovutji nas da dodjemo, prvenstveno moja sestra i ja...

letos sam bila kod tog kuma na floridi i nije jedva chekao ledja da mi vidi... a ni ja nisam ochekivala da mi on platja sve shto pozelim... samo treba da ochekujesh realno... on mi tamo davao hranu i smeshtaj... da li ti uopshte imash pojma koliko je para on meni ushtedeo?!?!?!?! nemash pojma?!?!?!

ali oni kad dodju kod nas mi sve platjamo i to je normalno... ako ti oni donesu jednu majicu da li ti imash uopshte pojma koliko je ta majica koshtala tamo?!?!?! da li ti imash pojma koliko je dati po 20-30$ za 20-30 majica?!?!?! pa i najblizi... 2 mame, 2 oca, 2brata/sestre, njihova deca... vetj izadje na 10-20... a to sve im se natrpa na put koji moraju da papreno plate... bolesno je ochekivati ishta vishe od njih osim posvetjenog vremena... ja sam presretjna kad mi kumovi dodju pa od ukupno 2 nedelje boravka ovde oni meni posvete 2 dana... shvatash li koliko to vredi?!?!??!

ma batali...

p.s. nisam govorila samo kikici, ali mi ona naishla sa svojim komentarom...

ja ne ocekujem od njih poklone, kada su dolazili kod nas nisu nesto pretrgli sa poklonima. ne ocekujem ni da mi plate nista, samo da me pozovu da dodjem u goste. ja znam kako se zivi u inostranstvu, u americi sam provela dosta vremena i znam koliko kosta jedna majica i koliko je njima veliki jedan dolar a ne 20. ljudi kupuju i u prodavnicama sve za pet dolara itd. ne ocekujem nikakve poklone niti mi trebaju. govorim o nasim ljudima uopste, kakvi su.
 
pa u svakom sluchaju rekla si da su ti to rodjaci... ja mislim da treba da preispitash koliko su oni zaista vashi prijatelji jer i to je bitno... kao shto rekoh, ko god od blizih mojih rodjaka, ili daljih rodjaka u smislu 3-4-to koleno ali blizi fizichki [da su ziveli u istom gradu kao i ja] sa kojima smo se chesto vodjali pre nego shto su otishli - svi oni nas maltene svakodnevno zovu da odemo kod njih... ali ne mogu ja da ochekujem od nekoga za koga sam nachula da mi je rodjak da me zove... pa chak ni od onih koje sam vidjala jednom godishnje... ako je neko bash blizi [ujak, stric, tetka] i ne zovu onda je pitanje kako su se tamo snashli i da mozda ne misle da netjete finansijski motji da dodjete pa ne bi da vas maltretiraju... svachega ima...
 

Back
Top