Smrt

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Na primeru koji cu sada da vam predocim, ne mislim graditi svoju filozofiju. Samo zelim da vam plasticnije pojasnim na sta sam mislio:

Secate li se filma "Fight club" sa Bred Pitom?

I scene kada on napada onog propalog studenta sto je napustio fakultet? Napao ga je pistoljem, i uter'o mu strah u kosti. Zatim ga pustio, rekavsi da se od sada pozabavi svojim zivotom i studijama.

"Sutra ce biti novi dan njegovog rodjenja. Hrana ce mu imati novi ukus, a zivot novi smisao", rakao je.

Eto tako nekako ide ta scena. Vidite li koliko je Smrt jak saverznik? Zna li neko o cemu pricam? Je li to neko vec proucavao i razmisaljao o tome ovde?
 
Mozda moze, ali u pochetku... Chim izbegnete opasnost, vec na sledecem coshku ce te se lako vratiti svojim navikama i sushtini. Opet, individualno je zar ne?! ... Zavisi da li strahujesh od smrti(shto kod mene npr josh nije bio sluchaj, mozda josh nisam dozrela tom strahu) i od trenutnog stanja uma, svesti.. Biti bolji.. o da, moze u 2 najvaznija koraka. first step: 'spoznati sebe' next: wish to i naravno velika motivacija uz svoj 'duboko- unutrashnji razlog'. (haha) ((:
 
ne...nikako...chak me vishe motivishe pomisao na sopstveni zhivot...ako mislim na smrt onda obichno "ma ko ga yebe i onako tjemo da pocrkamo"...e al zhivot je neshto drugo...
 
Mr. Del boy:
Na primeru koji cu sada da vam predocim, ne mislim graditi svoju filozofiju. Samo zelim da vam plasticnije pojasnim na sta sam mislio:

Secate li se filma "Fight club" sa Bred Pitom?

I scene kada on napada onog propalog studenta sto je napustio fakultet? Napao ga je pistoljem, i uter'o mu strah u kosti. Zatim ga pustio, rekavsi da se od sada pozabavi svojim zivotom i studijama.

"Sutra ce biti novi dan njegovog rodjenja. Hrana ce mu imati novi ukus, a zivot novi smisao", rakao je.

Eto tako nekako ide ta scena. Vidite li koliko je Smrt jak saverznik? Zna li neko o cemu pricam? Je li to neko vec proucavao i razmisaljao o tome ovde?

Ne mozes da poredis scene iz filma sa stvarnim zivotom... Film tece prema scenariju, a zivot je vec nesto drugo. Ne kazem da nema istine u tome sto si rekao, ali u zivotu svakako ne zelim da budem u situaciji da razmisljam kako imam jos koji trenutak zivota...
A inace, o smrti ne razmisljam. Iskreno, plasi me sama pomisao na smrt!
 
mozda trazimo “spasenje” u mnogo cemu umesto da se hrabro pomirimo s tim da je zivot bas tako mali da mozemo dobijati samo male stvari….i da se svaka zelja za velikom srecom( npr. velikom ljubavlju!) zavrsava velikom prazninom...sto ne znaci da ne potsoje velike srece ….ali …”polako”….
 
Nije ti lepo postavljeno pitanje... Ako razmišljam o smrti, onda mi ispadne nešto kao Antunu... Ionako ćemo svi, pre ili kasnije...
Ali ako mi se dogodi situacija iz filma (a svakome se, barem jednom, dogodilo da bude u životnoj opasnosti), to menja stvari iz korena. Pisala sam jednom koliko je san uticao na mene... Trebalo je da umrem za 24 sata (mislim, san :confused: )
Kao i pogled na babu u bolnici.
Ali, kao što je neko rekao, to drži čoveka, nekad duže nekad kraće, ali uvek prođe... :|
 
he...ja imam idelano resenje - nije ona, nije on - vec to. :D

sad malo poredjenje i sa filmom - kao ono malo derle u flimu ''Krug''... :D
mada naravno ne mora da ima nikakve veze sa nekim ljudskim bicem...moze da te strefi auto - pa eto...
ali da, kad razmisljas o smrti - obicno se vrati na ono ''ma bezi bre...trenutno zivim...'' i tako to...
 
Ja sam uvek za praksu. Praksa nam donosi promene, dok nas reci ostavljaju na cedilu. I nema istinskog zadovoljstva ni srece bez rada na sebi.
Ali vidite, ima nesto u onome sto je "jeele" rekla. "Mnogo brzo ide to vreme". I jeste. Vreme je nas neprijatelj. LJudski vek traje oko 80 godina, medjutim, mi se "predajemo" mnogo ranije. A to je greska. Treba svaki dan da cenimo i ispunimo ga. Svaki dan, kao da je poslednji ("i jednoga ces dana biti u pravu").

Eto tako se trudim da zivim.

A o licnim iskustvima se ne govori. Ona se zadrzavaju za sebe, jer samo tako zadrzavaju snagu.
 
Mr. Del boy:
Ja sam uvek za praksu. Praksa nam donosi promene, dok nas reci ostavljaju na cedilu. I nema istinskog zadovoljstva ni srece bez rada na sebi.
Ali vidite, ima nesto u onome sto je "jeele" rekla. "Mnogo brzo ide to vreme". I jeste. Vreme je nas neprijatelj. LJudski vek traje oko 80 godina, medjutim, mi se "predajemo" mnogo ranije. A to je greska. Treba svaki dan da cenimo i ispunimo ga. Svaki dan, kao da je poslednji ("i jednoga ces dana biti u pravu").

Eto tako se trudim da zivim.

A o licnim iskustvima se ne govori. Ona se zadrzavaju za sebe, jer samo tako zadrzavaju snagu.

A koliko dana godisnje zivis po principu "...kao da je poslednji..."?
To se meri satima, u okviru dana, cesto je taj broj sati jedna velika NULA...
 
eeeeee... pesimisto...ili mu to dodje sarkazam...?
evo i dokaza da gresis -
dakle - kad imas jednu veliku zelju za nekim ostvarenjem (bila tema na filozofiji o tome...) naravno da ces dati sve od sebe da to ispunis - ono - SVE ILI NISTA - i npr. za neki ispit/prijemni ucis ucis ucis, kao da ti POSLEDNJI SATI otkucavaju... i to Vreme sto si utrosio sigurno nije NULA.
dalje, jesi ikad strastveno vodio/la ljubav, sa tolikom zeljom Kao da ti je poslednje, Kao da ti je ona/on jedina ljubav, sa tolikom zeljom da bude nezaboravno...to je sigurno bilo jedno dobro kvalitetno utroseno Vreme - vreme , znaci traje, znaci ne moze biti NULA.
dodje ti isto kad muvas devojku/decka - pa ide ono - E ima da je smuvam pa makar... - i tu trosis Vreme...
Ovo su sad mozda banalni primeri - ali dovoljno da se dokaze da se iz dana u dan javljaju situacije koje zahtevaju ono - SVE ILI NISTA - to Vreme se ispunjuje onako kako mi mislimo u tom specificnom trenutku da ga treba ispuniti, iskoristiti - pa cak i za one stvari koje se zavrse krajnje banalno... ali ustvari nista nije gubljenje vremena - kad okrenes...
a vremena je stvarno malo...bre kako sve brzo ide...
 
jeele:
eeeeee... pesimisto...ili mu to dodje sarkazam...?
evo i dokaza da gresis -
dakle - kad imas jednu veliku zelju za nekim ostvarenjem (bila tema na filozofiji o tome...) naravno da ces dati sve od sebe da to ispunis - ono - SVE ILI NISTA - i npr. za neki ispit/prijemni ucis ucis ucis, kao da ti POSLEDNJI SATI otkucavaju... i to Vreme sto si utrosio sigurno nije NULA.
dalje, jesi ikad strastveno vodio/la ljubav, sa tolikom zeljom Kao da ti je poslednje, Kao da ti je ona/on jedina ljubav, sa tolikom zeljom da bude nezaboravno...to je sigurno bilo jedno dobro kvalitetno utroseno Vreme - vreme , znaci traje, znaci ne moze biti NULA.
dodje ti isto kad muvas devojku/decka - pa ide ono - E ima da je smuvam pa makar... - i tu trosis Vreme...
Ovo su sad mozda banalni primeri - ali dovoljno da se dokaze da se iz dana u dan javljaju situacije koje zahtevaju ono - SVE ILI NISTA - to Vreme se ispunjuje onako kako mi mislimo u tom specificnom trenutku da ga treba ispuniti, iskoristiti - pa cak i za one stvari koje se zavrse krajnje banalno... ali ustvari nista nije gubljenje vremena - kad okrenes...
a vremena je stvarno malo...bre kako sve brzo ide...

Nisi pazljivo citao. CESTO je nula...Prihvatam, znaci da postoje "trenutci"...Ali, nije vremena malo, MALO je "tih" trenutaka...Tih pravih, kad dises punim plucima, i cini ti se da je sve san, kad je nebo cisto, bez oblaka i duboko...Puno je "praznog hoda"...Razmisli samo, koliko radis ono sto ti hoces, a koliko zato sto to moras, zbog nekoga i necega?
Imas onu pricu o "racunarskom" vremenu, koliko stvarno ti radis na racunaru, a koliko te racunar "ceka"...E to ti je slicno i sa zivotom...Osim sto je racunar u prednosti, on opet "ozivi" kad dodje struja...
 
dobro dobro - priznajem - ali opet dodjes i do neke granice samostalnosti...
ustvari kad razmislim - da bi postigao da radis ono sto iksjucivo i samo ti zelis - bolje da odes na neko pusto ostrvo
jer kad postanes samostalan, onda se udas/ozenis ... pa da... koliko toga radimo zato sto moramo i za rad nekoga ili necega... - puno
slazem se ali opet sve to radis i za sebe...
 
"...jesi ikad strastveno vodio/la ljubav, sa tolikom zeljom Kao da ti je poslednje, Kao da ti je ona/on jedina ljubav, sa tolikom zeljom da bude nezaboravno..." - jeele

Sto me je ovo podsetilo na jednu crnogorku... a-joj!

:-D :lol: :razz: :oops:
 
Kelis se olenjila izgleda. :lol:

Da i ja dodam nesto. Svest o smrti ili njen autenticni dozivljaj vodi autenticnoj egzistenciji. Nije stvar u tome da li cemo biti bolji. Kad se tako postave stvari, automatski se prelazi na pitanje ima li zivota posle smrti, da li postoje raj i pakao bla, bla, da li cemo biti kaznjeni ako nismo dobri, ako smo dobri idemo u raj. Glavno pitanje koje treba da zanima coveka, jer o prethodnim stvarima moze samo da lupa glavu, je pitanje- IMA LI ZIVOTA PRE SMRTI? Kao osoba koja promisljava smrt svakodnevno, meni smeta da u sred filma moram da odgledam blok besmislenih reklama. Banalan primer. Ili ne zelim da provodim vreme sa ljudima pricajuci o svakodnevnim trivijalnostima. Ne zelim da gledam filmove ili citam knjige za koje ce se ispostaviti da su protracili moje vreme. Preterivanje u ovom smislu, takodje nije dobro.

Zato pitanje treba da glasi, da li vasa svest o smrti utice na vasu egzistenciju, vase postojanje?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top