Da, i ja se ne secam da sam skoro zaplakala citajuci neku knjigu........
U stvari, jedini put u poslednjih nekoliko godina, je bio pre dve godine, u trecem srednje, kada sam citala Zlocin i kazna.....Bas sam zestoko cmizdrila nad onim delom kada Raskoljnikov sanja onog jadnog konja kojeg ljudi sibaju i izivljavaju se na njemu.....Taj me je deo bas potresao......Kako je opisano..... :shock:
Ali su uglavnom to bile knjige koje sam citala u osnovnoj.
Secam se da sam plakala kada sam citala Belu grivu i Orlovi rano lete, a mislim da sam plakala i kad sam prvi put citala Hajdi, kada su je odveli od dede, pa se ona razbolela..... :-( :-D
U stvari, kad bolje razmislim, kad sam bila mala plakala sam nad skoro svakom knjigom.....
Ne znam da li je to zato sto sam tad bila dete, pa mozda i osecajnija nego danas, ali, eto, sad kad razmislim, bas nesto sve redje i redje zaplacem citajuci knjigu......