Robinson Kruso ili ...

skoro normalan

Zainteresovan član
Poruka
497
. . . ili razgovor sa samim sobom na ne baš tako pustom ostrvu...
my myself & I

1. Svi smo bili mali ali je većina zaboravila, ako ništa drugo onda svoja maštanja i želje

...pored uobicajenih maštarija tipa da ću postati neka zapažena faca, slavni fudbaler u mom slučaju, imao sam oduvek maštu u kojoj je glavni lik moja ljubav i naravno idealna cifra kad su deca u pitanju 2, po jedno svakog pola. Hm rekli bi mnogi šta tu ima da se mašta pa to dodje samo od sebe vremenom, to ti se zove porodica čoveče. Savršenstvo i prostota su maltene identična stvar, otuda i izreka "prosto savršeno" , a meni je ta prosta,normalna stvar oduvek bila komplikovana - porodica =harmonija kako to lepo zvuči...
...ustvari imao sam ja sve i više od toga ali nisam bio svestan da sebi samome kažem "HEJ ALO STANI NE TRAŽI DALJE, OSVRNI SE ONO ŠTO ŽELIŠ JE TU OKO TEBE - NE GLEDAŠ PRAVIM OČIMA !!!

2. Kako znati razliku izmedju slatkog i gorkog ako nikad nisi oba probao

...ma prokleta je ljudska sudbina, i svako ima neku svoju priču,svoja opravdanja i kajanja. Razumem ljude koji su probali puno raznoraznih čokoladica i onda se odlučili za recimo Cadbery pa nju najradije jedu, ali onaj koji je probao samo Cadbery i ne jede ni jednu drugo nego samo nju taj mi je malo nejasan- (i nije mi neki izgovor i objašnjenje jel da) u svakom slučaju moje pitanje samom sebi za danas bilo bi da li čovek više voli svoju omiljenu "čokoladu" ako je probao nekoliko sorti pa onda ipak shvatio(sa razlogom jer je probao lošije) da je ona prva najsladja ili je više voli onaj koji nikad sem te prve nikad nije probao druge čokolade ?

3.Skoro normalan ili skoro lud koja je razlika pitam se pitam se

...kada sam bio mali znao sam da letim, odlepim se oko pola metra od zemlje i pičim a moje misli me nose ko zna kud i tako sam putovao svaki put kada bi se vraćao iz škole sam da me niko ne vidi jer ni ja nisam video druge da znaju da lete, a čovek se plaši nepoznatih stvari.Baš je čudan ovaj svet nikome ne možeš ugoditi 1000 puta mi se dogodilo da mi za jednu te istu stvar kažu "šta se praviš pametan" ili "šta se praviš lud" tako da ni dan danas ne znam ko sam ja ustvari (al bar znam šta hoću) pametan ili ludak i to još na slobodi mož misliti...

ciao
pa do sutra (nadam se )

P.S. ne znam jel na svaštari dozvoljeno imati svoj lični javni dnevni ali eto...
P.S.P.S. moderatori nemojte me sljakati po raznoraznim podforumimima pleaseeee
 
...Izvinjajem se....za notjaske...SADA GLEDAM DRUGIM OCHIMA...

2....Mozda moy nick ima neke veze sa ovom chokoladom...?....

3...Ko ce to znati, moj PROFESORE.....nisam bash toliko pametan...

...bash me chudi, shto niko ne iskucka "neshto" ovdi....???..
 
''...chovek je mentalno zdrav samo u meri u kojoj se uklapa u prethodno sachinjenu konstrukciju realnosti.''

hm...od dece se svashta moze chuti...ali niko ne kaze''deca su luda''...ustvari josh nisu otesana chekicima i dlijetima, obradjena turpijom i kao tochkic ubachena u proizvodni proces...
U stvari sam shvatila da se moje najvece bitke i porazi, usponi, padovi, nadanja i razocharenja deshavaju u mojoj glavi (tj. ne radi se o predjenoj fizichkoj kilometrazi) i zato nisam sigurna da li je u zivotu bolje'' ne znati ili ne shvatati'', pa smo svi mi u stvari lutajuci Robinzoni na ostrvu Robinzona...neki, kad sretnu Robinzone koji su u slichnom tripu, onda prave jata slichnomishljenika...valjda je u grupi lakshe...ha ha odbraniti se i biti bolji od drugih jata...zatvoriti krug...i um...
Najtezi potez je kad zapitash sebe''pa shta ce sve ovo meni, da li ja to stvarno zelim'' i tu mogu dalje nastati problemi i putevi koji vode u suprotnim pravcima...lakshe je ''ne ici mimo svijeta''i zivjeti ''prost(achk)om logikom''u se, na se i podase (ispod sebe, da ne bude zabune)''...ili spavati...ceo zivot spavati, da bi na kraju puta pitao sebe''zashto nisam ziveo ovako, zashto sam bio ovakav'', kad si vec doshao do fiskalne kase koja ti shtampa rachun, a ti shvatish da je sve to iza tebe bilo...
Ovo je na konto chokoladica...ne moze se probati samo jedne da bi se bilo sigurno(to je vishe nesigurnost, uhvatiti se plota, mada su takvi Robinzoni najsigurniji da su u pravu, vishe nego oni koji imaju otvorene misli...), niti se mogu probati sve, a ako ih i probash, vratish li se nekoj prethodnoj, noseci je u sjecanju da je naj, moze da slijedi razocharenje, jer ni tvoje chulo za ukus nije vishe isto...vremenom se mijenja...
Jer zivot je samo Sonyplaystation igrica, nivoa je mnogo...''dobar ili zao igrach''...i kad te spuca u glavu, dok se podignesh na noge kulise se promijenile...sve novo...a nekad dugo, dugo stojish u mjestu pod dugmetom''pauziranje''dok ne krenesh dalje...ali je to zivot i teche i prolazi i nema se vremena...zato je lijep...i dragocijen dar...
 
bejzikli...ja sam se vratjao iz shkole s hrpom dece...uvek bi se vratjali po sat i po...mada od mene do osnovne ima 10min peshke...mi smo zalazili po nekakvim budzacima...obilazili teniske terene trazhili loptice...ishli pored morave neshto ne znam pravi neke motke...pa s bedema se uvatimo za neq granu i kao ljuljamo se ko tarzani...jedan je polomio ruq...klize su bile hit u zimske dane...deshavalo se da roditelji krenu da me trazhe a ja na bedemu...zavrshila se shkola a mi na bedemu josh 5h...kako je vreme letelo...deprimira to detinjstvo...mislim mene...mada nisam poqshavao da letim...setjam se da smo kad smo bili bash mali sve lagali jedan drugog...kao ja qtji imam ovo il ono...ma nema spasa u toj sobi...nema spasa u tom svetu...o da li ?...da li da li da li da li o da li o da li o...
u glavi je kompjuter stao...u pomotj si nekog zvao...o da li
zhna koja qtju sprema od nje nigde bolje nema...o da li
i ja sam imao i imam mashtu...samo nije nas dvoje...mnoooogo nas je...svi imaju nekoga i svi imaju sve...svi se razumemo i nema nerazumevanja i nesuglasica...svi moji drugovi i sve njihove polovine...i boli nas za svet...
slatko i gorko...kako znati razliq...nisam pristalica toga...nije istina da sve valja probati...naprotiv neke stvari ni pod razno ne treba probati...mada shto vishe probash vishe si nauchio...ali neke stvari jednostavno ne treba znati...

izgubljen...ja sam sluchaj...sam sebi postajem najbolji prijatelj
 
4.Uh što ne volim knjige čiji ti smisao previše utiče na životne tokove ili zašto sam poželeo da ubijem P.Koelja i njemu slične

...što je gadno kad izvališ da je neko već davno izvalio sve "tvoje" fore, a snove za koje si mislio da su samo tvoji pretočio u roman. Hm, ne znam ili se ja previše nalazim u nekim pričama ili je to uobičajena ljudska sudbina vešto ispisana odličnim manipulatorom reči, ali je žešće počelo da me nervira sve što se završava hepi endom koji inače i sam priželjkujem u svom životu kao što se dešava u pričama samo što "on" nikako da dodje, ma čak ni da ga naslutim .

5. Ustvari u celoj priči ljubav je napravila zbrku,uostalom istorija je pokazala, Cezar- Kleopatra;Samson-Dalila i te fore

... da da to je to što naše koke a nije petao - 'bem li ti emocije i ko nam ih napravi. Mislim šta reći a ne zaplakati, što bi rekao jedan moj poznanik - "otkako se oženi gad se napravi" mada ja sa sadašnje tačke gledišta mislim da je to logičan redosled dešavanja jer sreća je ipak samo za dvoje ma šta ko mislio o tome. Kad ih pitaš ne znaju ali nekako uvek nadju put do srca i maznu ti ga na tvoje oči pa se ti puši koliko hoćeš svejedno ćeš doći da je moliš da ti ga vrati medjutim od toga nema ništa ono se gubi samo jednom.Kad samo pomislim da su mi u neka srećna vremena klikeri i fudbal bili jedina preokupacija a na "njih" sam gledao kao na večite smetače u celoj priči, ali avaj...Svaka borba je uzaludna,no ipak ima nade,i to tek kada shvatiš da srce zauvek ostaje kod nje- naravno pokušaćeš da ostaneš tamo gde ti srce već obitava. ****** izgleda da je ipak zlata vredna ona stara "Ako ih ne možeš pobediti - ti im se pridruži"

...eh te emocije,emocije - ma jedva čekam da posetim svoje srce
 
Znaci ovo je tema o dugim postovima koje niko ne cita dooobroo,....bla,bla,blablablablabla,bla bla bla blabla bla, bla, bla bla bla.Blablablabla bla,bla bla bla blabla,blablablabla,bla,bla bla-blaaaaa!HA,HA,HA!
Blablablablablablablablabla,bla bla bla bla bla blabla bla blablabla bla blabla blablabla bla;blabla bla bla bla blablabla blablabla blablablablablablablabla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla blablablablablablablablablablablablablablabla
blablabla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla bla.Bla blabla bla.
 
boze kako bi mene mrzelo da napishem ovo shto je upravo ispisano iznad mene... mislim i copy paste bi me mrzelo...

zashto ima ljudi koji pushtaju druge ljude da uvek ochekuju da su oni slobodni i raspolozeni da udovoljavaju drugima... e ajde na taj i taj koncert... ajde... e ajde sa mnom moram da se upoznam sa njim vecheras a blam me da idem sama, makar do tamo... ajde... ajde imam pauzu dodji da se vidimo... ajde... e onda kaze ajde -neshto-sedamnaesto-, ja zaista ne mogu... i shvate da ja ne mogu al je to toliko chudno... da razgovor nestaje na par momenata... i na kraju josh plus meni bude krivo shto ne mogu... ma yebesh ti to putniche...

zashto se ljudi guraju kad ulaze u gsp... pre koji mesec chekam u 26 na zelenjaku i da mi se primetiti da kako je bus proshao krivinu i prilazi stanici neka ekipa pochinje da snjima ljude... neshto pre 8 je ujutru... na stanici i nije neka guzva... tu mnogo ljudi izlazi... ali ljudi shto ulaze jednostavno stoje na vratima... chak se neki odmah po otvaranju vrata hvataju za shipku i probijaju kroz nemilosrdnu gomilu koja im samo zeli napakostiti i ulaze u bus, a da ljudi josh nisu ni izashli... jas tojim sa strane i chekam ne bi li svi ushli i gle chuda! svi stali... i komotno svima... a bash je bilo gusto u pochetku... a jednom je bus stajao dooobrih 7-8 minuta u stanici chekajutji da jedan deda koji definitivno nije mogao da stane u autobus pronadje svoje mesto pod krovom istog... na kraju je prishao neki lik shto je stajao do mene [narano van atobusa] i bukvalno ugurao choveka u autobus... zanima me shta je bilo na sledetjoj stanici...

i zashto ljudi vole i ochekuju od drugih da ih sazaljevaju i sauchestvuju u njihovoj nesretji... pochev od debelih krava koje idu po gradu sa topovima i suknjama [chitaj debljim kaishevima]... e shto kaze moja drugarica kako bih ih slatko izbushila... a svojevrstan primer su neki [ovo mora da se naglasi] dakle NEKI invalidi... danas videh stariji chovek, invalid - ima samo jednu nogu i kretje se pomotju shtaka... dakle em je star em je invalid... ok... jbga... nije lep ni prizor a verovatno ni osetjaj... e onda on tako nesposoban za kretanje u sred one vreve prelazi ulicu od meka na terazijama ka moskvi onako po sred naravno ochekujutji da ljudi stanu i propuste ga... isto tako je jedan deda... imao je obe noge, hodao je bez shtapa ali je bio nesposobiji od predhodno opisanog choveka... ne moze da stoji na nogama... i krene po sred da prelazi ulicu... 5 dana mu je trebalo da je predje... eeeeej! ceo saobratjaj chovek zaustavio... e kad tad nisam pretrchala i sravnila ga u onaj beton netju nikada ni mrava zgaziti... choveche bre vidish da si nesposoban! idi makar na peshachki... nije ti tu mesto!!!

i zashto mushkarci nose krzno oko vrata ili na kapuljachi... u 99% sluchajeva izgledaju ko paunovi... ali to je vetj stavar ukusa... nego zashto su sad 90% tih ljudi sa krznom oko vrata seljoberi... e nije mi jasno... onako uske 'lone', kratka napuftana jakna i josh face! pa prodju i onako kao shmekaju te... i kao pogledaj me ja sam frajer... i smeshkam ti se... uf pola omladine beograda po kratkom postupku... zaklala bih ih 'noktaricom'...

puna sam besa prema nekim svakodnevnim stvarima, nekulturama 'nas' 'velegradjana' da nemam ni volje ni mogutjnosti ni vremena da svoj um predam nekim duhovnijim temama... mozda ovom svemu i nije mesto na ovoj temi... ali morala sam olakshati dushu...
 
bigsister:
boze kako bi mene mrzelo da napishem ovo shto je upravo ispisano iznad mene... mislim i copy paste bi me mrzelo...

zashto ima ljudi koji pushtaju druge ljude da uvek ochekuju da su oni slobodni i raspolozeni da udovoljavaju drugima... e ajde na taj i taj koncert... ajde... e ajde sa mnom moram da se upoznam sa njim vecheras a blam me da idem sama, makar do tamo... ajde... ajde imam pauzu dodji da se vidimo... ajde... e onda kaze ajde -neshto-sedamnaesto-, ja zaista ne mogu... i shvate da ja ne mogu al je to toliko chudno... da razgovor nestaje na par momenata... i na kraju josh plus meni bude krivo shto ne mogu... ma yebesh ti to putniche...

zashto se ljudi guraju kad ulaze u gsp... pre koji mesec chekam u 26 na zelenjaku i da mi se primetiti da kako je bus proshao krivinu i prilazi stanici neka ekipa pochinje da snjima ljude... neshto pre 8 je ujutru... na stanici i nije neka guzva... tu mnogo ljudi izlazi... ali ljudi shto ulaze jednostavno stoje na vratima... chak se neki odmah po otvaranju vrata hvataju za shipku i probijaju kroz nemilosrdnu gomilu koja im samo zeli napakostiti i ulaze u bus, a da ljudi josh nisu ni izashli... jas tojim sa strane i chekam ne bi li svi ushli i gle chuda! svi stali... i komotno svima... a bash je bilo gusto u pochetku... a jednom je bus stajao dooobrih 7-8 minuta u stanici chekajutji da jedan deda koji definitivno nije mogao da stane u autobus pronadje svoje mesto pod krovom istog... na kraju je prishao neki lik shto je stajao do mene [narano van atobusa] i bukvalno ugurao choveka u autobus... zanima me shta je bilo na sledetjoj stanici...

i zashto ljudi vole i ochekuju od drugih da ih sazaljevaju i sauchestvuju u njihovoj nesretji... pochev od debelih krava koje idu po gradu sa topovima i suknjama [chitaj debljim kaishevima]... e shto kaze moja drugarica kako bih ih slatko izbushila... a svojevrstan primer su neki [ovo mora da se naglasi] dakle NEKI invalidi... danas videh stariji chovek, invalid - ima samo jednu nogu i kretje se pomotju shtaka... dakle em je star em je invalid... ok... jbga... nije lep ni prizor a verovatno ni osetjaj... e onda on tako nesposoban za kretanje u sred one vreve prelazi ulicu od meka na terazijama ka moskvi onako po sred naravno ochekujutji da ljudi stanu i propuste ga... isto tako je jedan deda... imao je obe noge, hodao je bez shtapa ali je bio nesposobiji od predhodno opisanog choveka... ne moze da stoji na nogama... i krene po sred da prelazi ulicu... 5 dana mu je trebalo da je predje... eeeeej! ceo saobratjaj chovek zaustavio... e kad tad nisam pretrchala i sravnila ga u onaj beton netju nikada ni mrava zgaziti... choveche bre vidish da si nesposoban! idi makar na peshachki... nije ti tu mesto!!!

i zashto mushkarci nose krzno oko vrata ili na kapuljachi... u 99% sluchajeva izgledaju ko paunovi... ali to je vetj stavar ukusa... nego zashto su sad 90% tih ljudi sa krznom oko vrata seljoberi... e nije mi jasno... onako uske 'lone', kratka napuftana jakna i josh face! pa prodju i onako kao shmekaju te... i kao pogledaj me ja sam frajer... i smeshkam ti se... uf pola omladine beograda po kratkom postupku... zaklala bih ih 'noktaricom'...

puna sam besa prema nekim svakodnevnim stvarima, nekulturama 'nas' 'velegradjana' da nemam ni volje ni mogutjnosti ni vremena da svoj um predam nekim duhovnijim temama... mozda ovom svemu i nije mesto na ovoj temi... ali morala sam olakshati dushu...

olaksati dusu je ono naj bitnije - jer da bi poceo nesto novo iskreno covek mora da ocisti olaksa dusu
 
jbm ti owakwe raspale teme...
u principu sve shto pishe u prvom postu je :
Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...Al sam se smorio...
Otprilike...
 
da...definitivno skoro normalan.

gledaj to ovako:
muve će na polu otvorenom prozoru, želeći da uđu unutra, uvek udarati u staklo, jer za njih ne postoji rešenje tog problema. za razliku od tih muva kojima život možda zavisi od toga, tebi će biti apsolutno svejedno da znaš odgovor na sve ovo...i zato nemoj mučiti svoju glavicu ovim pitanjima


.... ali maštaj koliko god hoćeš.
 

Back
Top