PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
patim od panicnog straha od leptirova i nocnih leptirova [lepidopterofobije ~ ima i strucan naziv!]. pod panikom podrazumevam vristanje, plakanje, drhtanje, bezanje iz prostorije gde je nocni leptir [oni su mi najgora mora]... ili kada mi se obican leptir priblizi na 2-3 metra. ne volim da ih vidim ni na slikama.
ima li neko ideju kako da se resim ovoga ? malo je neprakticno kada sam u setnji parkom ^__^;;; isto i leti, kada nocu treba da se otvori prozor.
 
patim od panicnog straha od leptirova i nocnih leptirova [lepidopterofobije ~ ima i strucan naziv!]. pod panikom podrazumevam vristanje, plakanje, drhtanje, bezanje iz prostorije gde je nocni leptir [oni su mi najgora mora]... ili kada mi se obican leptir priblizi na 2-3 metra. ne volim da ih vidim ni na slikama.
ima li neko ideju kako da se resim ovoga ? malo je neprakticno kada sam u setnji parkom ^__^;;; isto i leti, kada nocu treba da se otvori prozor.



Psihoterapija+kontrole kod psihijatra daju sasvim dobre rezultate što se tiče fobija....
 
patim od panicnog straha od leptirova i nocnih leptirova [lepidopterofobije ~ ima i strucan naziv!]. pod panikom podrazumevam vristanje, plakanje, drhtanje, bezanje iz prostorije gde je nocni leptir [oni su mi najgora mora]... ili kada mi se obican leptir priblizi na 2-3 metra. ne volim da ih vidim ni na slikama.
ima li neko ideju kako da se resim ovoga ? malo je neprakticno kada sam u setnji parkom ^__^;;; isto i leti, kada nocu treba da se otvori prozor.

i ja imam to.
nisam ynala da postoji struchni naziv.
jednom mi je uletela leptirica kao manji slepi mish,
ljudi...ja vam ne mogu opisati koji strah sam ja dozivela.

plashim se i onih kokica shto lupkaju o zidove.
 
ima više od 5 godina kako sam se mom lekaru prvi put žalila da imam probleme sa pamćenjem.s' tim u vezi nije ništa urađeno,(bila je priča tipa svakome se desi da nekad nešto zaboravi)do prošle godine kada sam išla na neke testove gde se pokazalo da je "malo slabije,ali nije strašno"u proteklih par meseci to je uzelo previše maha.lekaru sam tražila da idem ponovo na snimanje MR koje mi je (PRE 3 MESECA!) zakazano za JUNI o.g.do sad sad mi je 2 puta radjen MR i jednom CT (jer inače imam epilepsiju)i oba nalaza su bila u redu,valjda po tom pitanju.da li je bilo neophodno da se na prethodnim izveštajima sa preporukom MR i CT-a navede i podatak da imam taj problem (sa pamćenjem).tj da li se snimanje radi istom metodom bez obzira na uputnu dijagnozu.
 
ima više od 5 godina kako sam se mom lekaru prvi put žalila da imam probleme sa pamćenjem.s' tim u vezi nije ništa urađeno,(bila je priča tipa svakome se desi da nekad nešto zaboravi)do prošle godine kada sam išla na neke testove gde se pokazalo da je "malo slabije,ali nije strašno"u proteklih par meseci to je uzelo previše maha.lekaru sam tražila da idem ponovo na snimanje MR koje mi je (PRE 3 MESECA!) zakazano za JUNI o.g.do sad sad mi je 2 puta radjen MR i jednom CT (jer inače imam epilepsiju)i oba nalaza su bila u redu,valjda po tom pitanju.da li je bilo neophodno da se na prethodnim izveštajima sa preporukom MR i CT-a navede i podatak da imam taj problem (sa pamćenjem).tj da li se snimanje radi istom metodom bez obzira na uputnu dijagnozu.

Snimanje je apsolutno isto jedina razlika je u tome da li se po potrebi koristi kontrasno sretstvo ili ne...ali je isti princip snimanja. :)
 
doshla sam i ja da kukam o problemu sa pamcenjem :)
iz mene ne govori hipohondar, nego sam ozbiljna

imam neke zeshce bagove u glavi,
tipa neshto shto savrsheno znam mogu u trenutku da zaboravim

to je neshto kao kad si extra plesach
idesh na takmichenja, i onda jednog jutra iz chista mira zaaboravish da hodash

da ne pricham o orijentaciji,
ima vec 5 god.kako se konstantno gubim na mestima koje poznajem,
1000 puta sam proshla tuda, i sledeci put sve gledam kao da nikada nisam videla

e sad,..mene ta moja tolika izgubljenost ne bi plashila da nije ta ista stvar pochela da mi se deshava
kad treba da izadje na ispit.
i chim pochnem da razmishljam o tome ja shvatim da ne znam i
slusham sebe kao da to chujem prvi put

e sada ne treba mi (mada bi mi znachila) struchna pomoc,
ali isto tako bi mi dosta znachilo iskustvo drugih forumasha, ak su imali tako neshto

hvala
 
Poslednja izmena:
doshla sam i ja da kukam o problemu sa pamcenjem :)
iz mene ne govori hipohondar, nego sam ozbiljna

imam neke zeshce bagove u glavi,
tipa neshto shto savrsheno znam mogu u trenutku da zaboravim

to je neshto kao kad si extra plesach
idesh na takmichenja, i onda jednog jutra iz chista mira zaaboravish da hodash
da ne pricham o orijentaciji,
ima vec 5 god.kako se konstantno gubim na mestima koje poznajem,
1000 puta sam proshla tuda, i sledeci put sve gledam kao da nikada nisam videla

e sad,..mene ta moja tolika izgubljenost ne bi plashila da nije ta ista stvar pochela da mi se deshava
kad treba da izadje na ispit.
i chim pochnem da razmishljam o tome ja shvatim da ne znam i
slusham sebe kao da to chujem prvi put
e sada ne treba mi (mada bi mi znachila) struchna pomoc,
ali isto tako bi mi dosta znachilo iskustvo drugih forumasha, ak su imali tako neshto
hvala
e pa vidiš,na sličnim smo mukama podebljala sam probleme koje imam i ja.a takođe ni iz mene ne govori hipohondar.
e ada ako je bitno dal' sam imala neke bolesti kako klinka,
imala sam meningistis.ako je bitno ono drogiram li se,pijem...pijem:yes,yes,yeeees
ja ne pijem ali sam kao mlađa imala iskustva sa drogama
 
mislim da gubim razum...

imam 24 godine i student sam, ne naročito dobar jer sam prije godinu dana napustio fakultet koji sam nesretno izabrao i sada krenuo ispočetka. problem je u sljedećem, stan dijelim sa studentom medicine kojeg smatram izuzetno pametnim i sposobnim jer je u roku dao sve ispite i apsolutno mu sve ide od ruke, za razliku od mene. odlično smo funkcionisali kao cimeri sve do ove školske godine - on je apslovent, ostaje mu samo par ispita do kraja a ja krenuo od početka, priznali mi nekih 7-8 ispita i sad guram ponovo. evo u čemu je problem, kako rekoh dok sam se je patio sa fakultetom odlično smo funkcionisali ali otkako sam se prebacio i počeo istinski učiti i raditi uočio sam da moj cimer suptilno radi sve da me ometa u tome. stan je mali, sve se čuje - on svaku veče ima nekoga u gostima, to nikad prije nije radio -oni su maksimalno tihi ali meni to smeta - ako se bunim ispadam neurotičan ali stvarno mi smeta da moram da učim u kuhinji koja se ne grije jer u sobi imaju cimerovi gosti tim prije jer nikad ja nisam doveo nikoga u stan pošto je takav dogovor iniciran s njegove strane. ako kažem da mi nešto smeta odmah sutra ako ne isti dan to se počne provoditi kao praksa. osjećam da ludim jer on nema razloga da radi to - da je situacija obrnuta, da ja njemu smetam onda bi itekako imalo logike da jedan luzer uspješnog studenta zbog zlobe i zavisti maltretira. on ima dva ispita do diplome doktora meni fale dvije godine najmanje. napominjem da smo do sada imali dobar odnos ali otkako sam počeo spominjati promjenu fakulteta počeo mi je davati kontraproduktivne savjete i kao da me konstantno navraća da radim stvari koje su mi na štetu. ne znam kako to drugačije opisati- osjećam se kao da ću eksplodirati jer njegovo ponašanje ne razumijem, mislim da se sa mnom nešto dešava jer i kad sam pokušao s njim da razgovaram on na sve moje prigovore ništa ne govori ali se samo smješka i sve novo što prigovorim to imam odmah sutra na meniju. ne mogu da shvatim da on uči pod 10 sati dnevno i ono malo vremena što mu preostaje troši na to da mene ometa u radu. definitivno ću se odseliti čim steknem bilo kakve uslove jer je ovo nepodnošljivo ali ima li racionalnog objašnjenja za ovakvo ponašanje , osim da sam ja poludio pa da umišljam stvari jer mislim da nisam.
 
racionalnog objašnjenja za ovakvo ponašanje , osim da sam ja poludio pa da umišljam stvari jer mislim da nisam.

Ima tu i malo istine i malo umišljanja sa tvoje strane. Znam kako ti je (ne uvezi odnosa sa cimerom, nego cele situacije). Ti se sasvim sigurno nalaziš u egzistencijalnoj krizi, pa se zato menja percepcija i doživljaj realnosti, ali veruj mi NIJE to ludilo. Jedan deo stava tvog podlog sustanara leži u relativnom neuspehu koji si imao na fakultetu, a drugi deo u strahu i zbunjenosti koje ispoljavaš. Treba da promeniš okruženje i da imaš hrabriji stav u životu. Iako zvuči otrcano , vreme je da se trgneš i da shvatiš potencijal koji imaš.Onda te pokvarenost i podlost neće dirati. Ukratko ti treba da sazriš na teži način i u kraćem roku . Sretno :heart:
 
mislim da gubim razum...

imam 24 godine i student sam, ne naročito dobar jer sam prije godinu dana napustio fakultet koji sam nesretno izabrao i sada krenuo ispočetka. problem je u sljedećem, stan dijelim sa studentom medicine kojeg smatram izuzetno pametnim i sposobnim jer je u roku dao sve ispite i apsolutno mu sve ide od ruke, za razliku od mene. odlično smo funkcionisali kao cimeri sve do ove školske godine - on je apslovent, ostaje mu samo par ispita do kraja a ja krenuo od početka, priznali mi nekih 7-8 ispita i sad guram ponovo. evo u čemu je problem, kako rekoh dok sam se je patio sa fakultetom odlično smo funkcionisali ali otkako sam se prebacio i počeo istinski učiti i raditi uočio sam da moj cimer suptilno radi sve da me ometa u tome. stan je mali, sve se čuje - on svaku veče ima nekoga u gostima, to nikad prije nije radio -oni su maksimalno tihi ali meni to smeta - ako se bunim ispadam neurotičan ali stvarno mi smeta da moram da učim u kuhinji koja se ne grije jer u sobi imaju cimerovi gosti tim prije jer nikad ja nisam doveo nikoga u stan pošto je takav dogovor iniciran s njegove strane. ako kažem da mi nešto smeta odmah sutra ako ne isti dan to se počne provoditi kao praksa. osjećam da ludim jer on nema razloga da radi to - da je situacija obrnuta, da ja njemu smetam onda bi itekako imalo logike da jedan luzer uspješnog studenta zbog zlobe i zavisti maltretira. on ima dva ispita do diplome doktora meni fale dvije godine najmanje. napominjem da smo do sada imali dobar odnos ali otkako sam počeo spominjati promjenu fakulteta počeo mi je davati kontraproduktivne savjete i kao da me konstantno navraća da radim stvari koje su mi na štetu. ne znam kako to drugačije opisati- osjećam se kao da ću eksplodirati jer njegovo ponašanje ne razumijem, mislim da se sa mnom nešto dešava jer i kad sam pokušao s njim da razgovaram on na sve moje prigovore ništa ne govori ali se samo smješka i sve novo što prigovorim to imam odmah sutra na meniju. ne mogu da shvatim da on uči pod 10 sati dnevno i ono malo vremena što mu preostaje troši na to da mene ometa u radu. definitivno ću se odseliti čim steknem bilo kakve uslove jer je ovo nepodnošljivo ali ima li racionalnog objašnjenja za ovakvo ponašanje , osim da sam ja poludio pa da umišljam stvari jer mislim da nisam.

Nema razloga da misliš da gubiš razum! Da li ti nešto umišljaš ili ne, to ovde niko ne može da ti kaže, ipak si dao premalo informacija. Ako je problem zaista ovakav, onda probaj da ga rešiš tako što ćeš još jednom skrenuti pažnju cimeru na vaš dogovor da nikoga ne dovodite, i da ti imaš teškoća da učiš kad moraš da odeš u kuhinju. Ako on bude nastavio po svojem, promeni mesto stanovanja i to je to! On može biti zavidan, i da prosto ne želi da i drugi uspevaju životu kao on (a i iza toga opet može biti mnogo razloga), a možda situacija i nije takva. Mi ovde to ne možemo da znamo :), probaj da još jednom porazgovaraš sa njim, ako ne, u svakom slučaj je najbolje napustiti taj stan! Srećno!
 
Postovani...nalazim se kao suprug osobe obolele od akutne psihoze u veoma teskom stanju pa bih Vas molio za eventualni savet i misljenje.

Moja supruga je na moju veliku zalost obolela od ove teske bolesti. Iako je puno volim nisam u stanju da joj pomognem jer je umislila da sam joj ja neprijatelj te da ne bi volela da zivi samnom. Njeni roditelji su misljenja da je privremen boravak kod njih pre odlaska na hospitalizaciju u nadleznu ustanovu najbolji za njihovu cerku. (ja nisam tog misljenja).

Od strane psihijatra je predlozena hospitalizacija...inace pre nastupanja ove teske bolesti i ona je mene mnogo volela i cesto smo pricali jedno drugom da bi umrli jedno bez drugo....kako dalje....kako joj pomoci i vratiti njenu osecajnost....

Naime sifra koja je dijagnostikovana prilikom njenog prvog prijema je F23, otezavajuci faktor je taj sto vec u njenoj porodici postoji sestra sa istim simpromima samo sto je zbog uticaja svojih roditelja njeno stanje sada ocenjeno kao hronicna psihoza...

Sta trebam da uradim da bi njeno lecenje bilo uspesno...kako izaci na kraj sa tim da ona sada obituje kod svojih roditelja...umesto da je samnom i kod mene....
 
Postovani...nalazim se kao suprug osobe obolele od akutne psihoze u veoma teskom stanju pa bih Vas molio za eventualni savet i misljenje.

Moja supruga je na moju veliku zalost obolela od ove teske bolesti. Iako je puno volim nisam u stanju da joj pomognem jer je umislila da sam joj ja neprijatelj te da ne bi volela da zivi samnom. Njeni roditelji su misljenja da je privremen boravak kod njih pre odlaska na hospitalizaciju u nadleznu ustanovu najbolji za njihovu cerku. (ja nisam tog misljenja).

Od strane psihijatra je predlozena hospitalizacija...inace pre nastupanja ove teske bolesti i ona je mene mnogo volela i cesto smo pricali jedno drugom da bi umrli jedno bez drugo....kako dalje....kako joj pomoci i vratiti njenu osecajnost....

Naime sifra koja je dijagnostikovana prilikom njenog prvog prijema je F23, otezavajuci faktor je taj sto vec u njenoj porodici postoji sestra sa istim simpromima samo sto je zbog uticaja svojih roditelja njeno stanje sada ocenjeno kao hronicna psihoza...

Sta trebam da uradim da bi njeno lecenje bilo uspesno...kako izaci na kraj sa tim da ona sada obituje kod svojih roditelja...umesto da je samnom i kod mene....

Odluka da ona živi kod svojih roditelja je meni krajnje razumna, jer ako je istina da ona u vama vidi neprijatelja, njen suživot sa vama bi bio tortura i za vas i za nju. Sumanute ideje koje se mogu javiti kod ovakvih bolesnika i postupci koji proizilaze iz njih, mogu biti krajnje mučni pa čak i vrlo opasno po vaš život. Što se tiče vašeg učešća i uticaja na tok i ishod bolesti, ne možete vi tu mnogo učini. Svesni ste da su psihoze ozbiljna stanja, a ishod često nepredvidljiv. Naravno, pored hospitalizacije i lekova, važna je i podrška njoj dragih ljudi. Budite uz nju koliko je to moguće, podržavajte, prilagođavajte joj se, znam, vi sad niste u odnosima kao pre, ali upotrebite snalažljivost i kreativnost da to izvedete! SREĆNO!!!
 
Pokusaj da sama procenis situaciju prvo da li se ta njena dijagnoza poklapa sa njenim ponasanjem mozda su i lekari pogresili pa je lece pogresno ali smatram da si joj sada najpotrebnija pokusaj da sa njom zajednickim snagama prebrodis sve njene krize i napade jer je u pitanju veoma ozbiljna stvar. Pokusaj da joj ulijes samopouzdanje i hrabrost jer joj to verovatno i fali ali ako mislis da moze sama to da prebrodi u grdnoj si zabludi. Pokusaj da je uz pomoc razgovora i blagog ophodjena povratis i da vidis sta je uzrok problema kada to shvatis bice lakse i tebi i njoj
 
Пре 10 година сам заврио факултет, нашао посао и све по реду. међутим посао ми захтева редовно лагано учење и праћење нових техника и ............итд, такође коришћење страних језика

међутим уназад 2 године сам потпуно блокиран. немогу ништа да учим а да ми то не изазове готово моменталну главобољу и непетост

ако читам неку небитну ствар онда нема проблема али чим ангажујем макар мало концентрацију наступа блокада

мислим да је питање неке квакице у подсвести али небих да лутам и на своју руку експериментишем
 
A da tu podsvest ipak ostavima kao kranju varijantu...:)
1.Da li ti je vid dobar?Da li imas dobro osvetljenje, provetrenu prostoriju...?
2.Kako ucis?Citanjem, auditivno,dodirom...?
3.Zbog cega ucis?
4.Kada ucis?Da li si dovoljno odmoran, zdrav, odmoran...?
5.Da li znas tehniku ucenja, iako si zavrsio fax, moguce je da materija koju sada ucis zahteva drugaciji pristup...?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top