PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
jec@:
u redu...nagovorili ste me
zakazala sam psihijatrijski pregled za utorak.
imam veliku frku...sta ako mi doktor kaze 'nije ti nista' ili nesto slicno...
odakle da pocnem da bih mu sve lepo objasnila i da me lepo razume...imam milion simptoma, otkud da znam koje da nabrojim...bicu i uzasno napeta...
aj pomozite sada,,,frka mi je..

Ne znam kolko imas godina ni gde ni skim si zakazala razgovor. Postoji izvesna mogucnost da ako ti je psihijatar u velikoj drzavnoj ustanovi nece imati bas sve vreme sveta na raspolaganju z atebe, odnosno da ce imati manje vremena nego sto bi to tebi prijalo. Udahni duboko i pocni od onoga sta te je bas sad nateralo da se javis lekaru (sigurno simptome imas izvesni vremenski period, sta se desilo da BAS SAD odlucis da ides kod psihijatra, sem moje sugestije - da li su tegobe postale suvise teske za podnosenje ili sta se desilo?). Polako mu ispricaj koje tegobe imas i kad se javljaju, i od kad je to pocelo i da li su neki bitni zivotni dogadjaji prethodili tom pocetku, da li si ili od neceg bolujes, da li si ili sad uzimas neke lekove za smirenje, da li si se vec ranije nekome obracala za pomoc, itd. Mimo tih osnovnih informacija psihijatar ce i sam znati sta da te pita. Nemas razloga da budes u frci. Moze da ti kaze da ti nista nije, i u dijagnostickom smislu on moze da bude potpuno u pravu, no i ti mozes da odgovoris da ti mozda dijagnosticki nista nije ali da imas tegobe koje te remete u normalnom kvalitetu zivota, pa ce te ond aodluciti sta dalje. Mozda je onda resenje za tebe da se javis nekom psihoterapeutu za psihoterapiju. To jeste varijanta koja kosta, ali je vrlo delotvorna u svakom pogledu i uvek je top;o preporucujem svima kojima 'nista nije' ali koji bi zeleli da zive srecniji, ispunjeniji, celoshodniji zivot i da upoznaju sebe.
Nemas razloga za strah, zaista.
 
WW, pitam iz ciste radoznalosti. Ovo mi se desava cesto, a i nekim (ne svim) ljudima koje poznajem pa me zanima zasto se desava. Dakle, kad legnem da spavam i pocnem da tonem u san, sanjam kako ili padam ili se saplicem ili udarim u nesto i onda se jako trgnem i probudim. Tad shvatim da je proslo najvise 5 minuta od kad sam legla. Dakle to se uvek desi na samom pocetku spavanja. Inace puno sanjam tokom noci ali se nikad ne trgnem kao na pocetku.
Imam jos jedno pitanje ali ne znam da li je ono bas za vas. Radi se o tikovima. Da li ljudi koji imaju tikove osecaju kad im se pomera taj misic? Pitam ovo jer mislim da moj decko ima tikove, pomera mu se deo kod nosa ali on kaze da nista ne oseca. Nekad mu se to desava vise puta u toku dana a nekad ih nema i po nekoliko meseci (naravno u onom periodu kad smo zajedno). Da li su to uopste tikovi posto sam mislila da kad neko ima tikove, ima ih stalno? I da li tikovi mogu da nastanu zbog stresa?
Hvala unapred
 
WithdrawnWater:
Svakako, suocenja su ponekad bolna ali uglavnom neophodna.

Svakako. I tako posle devet godina braka i uporednog preklinjanja da prestane sa nocnim izlascima sa u kraju opste poznatim sumljivim likovima do oko 4 - 5 ujutru, sa alkoholisanjem i travom, jer imamo vec i dvoje dece, ali da ne budem pristrasna, i sa nekoliko lepih i dobrih faza u braku, predem na suocenja tipa da li znas koliko me to boli, da li razumes da vise nemam snage da lazem za tebe i na poslu i medu ljudima - on iznosi zakljucak: ja sam to oduvek znao, ti imas nekog drugog :sad:
I sta sad pametno ja da uradim?
 
Look: to sto opisujes vezano za spavanje desava se relativno cesto mnogim ljudima, obicno predstavlja opustanje organizma od stresa, odnosno oslobadjanje stresa, nista bitno i nista strasno.
Sto se tice tikova, tikovi se nesto redje javljaju kod odraslih ljudi, sem ako nisu preneseni (da tako kazem) iz decijeg perioda. Tik je akcija poprecnoprugastih misica, dakle misic ili grupa misica se kontrahuju i osoba to jasno oseca (iako je pokret nevoljan, automatizovan, kao kad ti na primer igra kapak). Tik se moze pojavljaivati i nestajati, biti zamenjen drugim tikom ili se vremenom potpuno ugasiti, i on predstavlja reakciju na veliku napetost (kod dece i reakciju na jake prisile od strane roditelja, previsoke zahteve, izrazena kaznjavanja itd).

Strawberry: ne znam u cemu je uopste Vasa dilema? Imate dvoje dece? Mislim da VAm je odavno jasno sta je pametno da uradite, samo niste jos skupili hrabrosti za taj potez. Skupite je. ako ne zbog toga sto Vi imate pravo na normalan, miran, siguran zivot sa osobom koja je PORED i UZ Vas, onda zbog sigurnosti i emotivno-psiholoske dobrobiti svoje dece, koja ne moraju da rastu uz oca alkoholicara i narkomana koji se vuce sa kriminalcima svaku noc.

Lepecka: obratite se psihijatru za pomoc.
 
hello_world:
da li bi neko mogao da mi objasni razliku izmedju psihijatra i psihologa

takodje shvatam da neki psiholozi na medicini zavrse dodatak za psihoterapeuta?

osim shto psihijatar moze da prepisuje lekove... u cemu je prakticna razlika? (a psiholog testira licnost)


Pitanje se ponavljalo vise puta i detaljno je odgovoreno na nekoj od prethodnih desetak strana, zabavi se pa prelistavaj dok ne nadjes. Razlike su znacajne.
 
Ja zaista nisam imala vremena da prelistavam sve strane, pa cu postaviti pitanje, a vi ako mozete odgovorite. Naime, alkoholicar koji bi da se leci cuo je za inplante Esperal (tako se zovu u Francuskoj, mada je tamo valjda zabranjena primena istih), i na klinici u Nisu to ugradjuju, ali su rekli da pacijent to mora sam da nabavi (ali ne i gde i kako). Ako neko zna ista o tome, neka ovde napise. Hvala!
(Inace, hemijski naziv je Disulfiram)
 
Na ovoj temi malo verovatno da ce neko znati, ali imas temu o bolestima zavisnosti (koristi pretrazivac) pa pitaj na njoj - oni koji posecuju tu temu mozda ce znati da ti nesto vise kazu. Esperal ili Disulfiram je lek koji se i kod nas koristi godinama za lecenje alkoholicara, mada ne u vidu inplantata vec kapsula, ne znam zasto je sad pa bitno da bude bas inplantat? Jos samo da dodam da je princip ovog foruma da se terapije i doze ne pisu, pa te molim da to imas na umu za ubuduce, i ako imas neka pitanja na tu temu - moze uvek da posluzi PP. POzdrav
 
WithdrawnWater:
Na ovoj temi malo verovatno da ce neko znati, ali imas temu o bolestima zavisnosti (koristi pretrazivac) pa pitaj na njoj - oni koji posecuju tu temu mozda ce znati da ti nesto vise kazu.
Koristila sam pretrazivac i postavila pitanje i tamo, ali bas posto sam koristila pretrazivac, videla sam da je tema alkoholizma pominjana i ovde pa sam htela da pokusam.

Esperal ili Disulfiram je lek koji se i kod nas koristi godinama za lecenje alkoholicara, mada ne u vidu inplantata vec kapsula, ne znam zasto je sad pa bitno da bude bas inplantat?
Ne znam ni ja, komsinica me je zamolila, njen suprug je na lecenju i koliko sam shvatila uzimao je tablete, ali nisu bile efikasne pa bi da probaju i sa ovom radikalnijom metodom.

Jos samo da dodam da je princip ovog foruma da se terapije i doze ne pisu, pa te molim da to imas na umu za ubuduce, i ako imas neka pitanja na tu temu - moze uvek da posluzi PP.

Cini mi se da nisam pominjala nikakve doze, samo sam pitala gde se kod nas u Srbiji moze kupiti pomenuti proizvod.

POzdrav
Pozdrav i Vama i hvala na odgovoru.
 
Komsinica me zamolilla da pitam nekoga na internetu za problem koji ima. Ima muza koji ima 61 godinu i pre 6 godina je doziveo mozdani udar. Posle mozdanog udara isao je kod logopeda jer nije mogao da govori. Nije uspeo da progovori ali logoped je bio misljenja da on ne zeli da govori a ne da ne moze. Jedno vreme uopste nije izlazio iz kuce, samo se kretao od kreveta do kupatila, tusirao se sam i brijala ga je njegova zena(nasa komsinica)
Pije skopril, moniloz, kadiopirin, bromazepam lametazaid, monodipin i atoris. U junu mesecu ove godine je odjednom kolabirao. Dok je hitna pomoc dosla, dosao je sebi. Od tad se potpuno promenio. Poceo je da biva agresivan. Komsinicu koja je bila prisutna i pomogla kad se onesvestio je izbacio iz stana, na suprugu stalno vice.
Zali se na trnjenje ruku i nogu, supruga mora stalno da ga masira. Poceo je da izlazi sam napolje i ne dozvoljava njoj da ide sa njim, ne dozvoljava sinu koji ne zivi sa njima da ga bilo gde vozi, uglavnom ne govori gde ide. Drzi suprugu u budnom stanju dokle god je on budan, dakle ne da joj da spava. Ne dozvoljava nikome da dolazi kod njih. Kad deca i unuci dodju isteruje ih napolje. Ne dozvoljava zeni da koristi telefon, da prica sa bilo kim. Kad neko zvoni na vrata ne dozvoljava da se vrata otvore. Pusta zenu jedino da ide da kupuje. Poceo je da se doteruje, cak je trazio (sto nikad nije) konac za zube. Inace se jako otezano krece, vuce desnu nogu, desnu ruku ne moze da koristi a odlazi cak na Kalenic pijacu sa MIljakovca gde ima nekog druga(s kim se nije dugo video). Nikad se ne zna kad ce se vratiti. Lekove ne dozvoljava da mu ona daje nego uzima samo ono sto on smatra da treba. IZmislja kod kog doktora treba da ide, poslednje je smislio da treba da ide kod urologa jer cesto ide u wc, a pije po 5 l tecnosti dnevno. Kad prica, posto prica ubrzano, supruga ne moze da ga razume i tad se on razbesni, uhvati je za bradu, naglo priblizi sebi i tako je drzi i prica joj, dok ga ona kao ne shvati.
Komsinica se plasi fizickog napada. I ne zna sta da radi. Predlozila mu je da idu u Palmoticevu, on nece ni da cuje. Da li imate predlog sta ona da radi? Jel postoji neki lek za smirenje koji bi mogao da se izdrobi i stavi u nesto. Inace supruga ima anginu pektoris.
 
Miisliim...? Covek vuce nogu i ruku, zasto se ona boji 'fizickog napada'?? I zasto pusta da je hvata za bradu i unosi joj se u lice?? Ide li taj covek na nuroloske kontrole? Stanje nije neuobicajeno za mozdani udar, dolazi do psihicke izmenjenosti (ili kako se to jojs zove 'psihicki izmenjena licnost usled organskog ostecenja'). Postoje dve mogucnosti: da ode da razgovara sa njegovim neurologom (svasta, ne razumem recenicu on joj ne dozvoljava da ide bilo gde sem u kupovinu - a kako joj to ne dozvoljava covek koji ima mozdani udar i vuce ruku i nogu?? I ima sina koji vozi, pa cenim da momak mora biti preko 18 godina - neka se ne ponasaju prema pacijentu kao prema vrhovnom bogu gneva, nego kao prema malom raspustenom detetu - kome se mora podviknuti kad nece da popije lekove iliu radi nesto glupo i opasno!). Sa neurologom moze da prodiskutuje nastale promene i da trazi od neurologa psihijatrijsku konsultaciju i adekvatne lekove (obicno to bude nesto od neuroleptika koji smire agitirane pacijente sa ovim poremecajem). Druga varijanta je da podnese zahtev za procenu poslovne sposobnosti (oduzimanje prava starateljstva nad sobom i imovinom zbog psihicke i fizicke nekompetentnosti). To pokrece porodica tako sto ode kod lekara opste prakse, uzme izvestan obrazac A1 mislim da s ezove, ali nisam sigurna, i Dom Zdravlja salje patronaznu sluzbu kuci da proceni stanje pacijenta ukoliko je ovaj nesposoban da dodje u Dom Zdravlja, a po licnom pozivu ili pzivu nadleznog Centra za socijalni rad, izlazi na teren zajedno sa patronaznom sluzbom i psihijatar koji daje svoju procenu stanja pacijenta. Na osnovu ovakvog nalaza koji se nosi Centru za socijalni rad, Centar moze doneti resenje o trenutnoj ili trajnoj poslovnoj nesposobnosti, parcijalnoj ili potpunoj, pri cemu se imenuje staratelj takvom licu (verovatno supruga u ovom slucaju) i onda sve njegove odluke, zelje, i fantaziranja po pitanju njegovog lecenja, eventualnog smestanja u Dom ili bolnicu, nemaju vise nikakve tezine: odluku donosi staraoc u saradnji sa Centrom za socijalni rad.

Ima jos jednu opciju, a to je da ide u centar za socijalni rad i da ga prijavi za zlostavljanje, kako psihicko tako i fizicko, pa ce centar dalje postupati po tim navodima (takodje za zlostavljanje moze da ga prijavi i miliciji). Ovo sve u cilju, naravno, da se nadlezne sluzbe pozabave njegovim stanjem i prisile ga na lecenje psihijatrijskog tipa.
Svakako ne savetujem da mu daju bilo kakve lekove bez konsultacije sa lekarom specijalistom jer anksiolitici mogu paradoksalno kod ovih pacijenata da pogorsaju stanje u smislu jos vece iritabilnosti i agitacije, a osim toga porodica moze zakonski odgovarati zbog eventualne povrede, ostecenja zdravlja ili smrtnog ishoda.

POzdrav.
 
WithdrawnWater:
Centar moze doneti resenje o trenutnoj ili trajnoj poslovnoj nesposobnosti, parcijalnoj ili potpunoj, pri cemu se imenuje staratelj takvom licu (verovatno supruga u ovom slucaju) i onda sve njegove odluke, zelje, i fantaziranja po pitanju njegovog lecenja, eventualnog smestanja u Dom ili bolnicu, nemaju vise nikakve tezine: odluku donosi staraoc u saradnji sa Centrom za socijalni rad.
Hm...ovo prvi put čujem...Koliko ja znam poslovnu sposobnost može da oduzme samo i jedino sud....Ok, da se postupak za lišenje poslovne sposobnosti pokreće po predlogu Centra za socijalni rad....ali da je on merodavan i da tu odluku donese, mislim da to ne ide tako...
 
Ako je tu doktorka, mogla bi da mi odgovori na sledece pitanje. Naime od jedne osobe sam cuo da cesto razmisljanje o bolesti moze da dovede do oboljenja od iste. Nigde nisam nasao konkretan odgovor, a vec neko vreme se time opterecujem zato sto nesvesno razmisljam o raku. Ne razmisljam o tome na nacin hipohondra nego bukvalno iz dosade. U stvari razmisljam o toj teoriji da li se moze covek razboleti na taj nacin. To se najcesce desava kada imam vise slobodnog vremena.
Hvala unapred na odgovoru.
 
WithdrawnWater:
Miisliim...? Covek vuce nogu i ruku, zasto se ona boji 'fizickog napada'?? I zasto pusta da je hvata za bradu i unosi joj se u lice?? Ide li taj covek na nuroloske kontrole? Stanje nije neuobicajeno za mozdani udar, dolazi do psihicke izmenjenosti (ili kako se to jojs zove 'psihicki izmenjena licnost usled organskog ostecenja'). Postoje dve mogucnosti: da ode da razgovara sa njegovim neurologom (svasta, ne razumem recenicu on joj ne dozvoljava da ide bilo gde sem u kupovinu - a kako joj to ne dozvoljava covek koji ima mozdani udar i vuce ruku i nogu?? I ima sina koji vozi, pa cenim da momak mora biti preko 18 godina - neka se ne ponasaju prema pacijentu kao prema vrhovnom bogu gneva, nego kao prema malom raspustenom detetu - kome se mora podviknuti kad nece da popije lekove iliu radi nesto glupo i opasno!). Sa neurologom moze da prodiskutuje nastale promene i da trazi od neurologa psihijatrijsku konsultaciju i adekvatne lekove (obicno to bude nesto od neuroleptika koji smire agitirane pacijente sa ovim poremecajem). Druga varijanta je da podnese zahtev za procenu poslovne sposobnosti (oduzimanje prava starateljstva nad sobom i imovinom zbog psihicke i fizicke nekompetentnosti). To pokrece porodica tako sto ode kod lekara opste prakse, uzme izvestan obrazac A1 mislim da s ezove, ali nisam sigurna, i Dom Zdravlja salje patronaznu sluzbu kuci da proceni stanje pacijenta ukoliko je ovaj nesposoban da dodje u Dom Zdravlja, a po licnom pozivu ili pzivu nadleznog Centra za socijalni rad, izlazi na teren zajedno sa patronaznom sluzbom i psihijatar koji daje svoju procenu stanja pacijenta. Na osnovu ovakvog nalaza koji se nosi Centru za socijalni rad, Centar moze doneti resenje o trenutnoj ili trajnoj poslovnoj nesposobnosti, parcijalnoj ili potpunoj, pri cemu se imenuje staratelj takvom licu (verovatno supruga u ovom slucaju) i onda sve njegove odluke, zelje, i fantaziranja po pitanju njegovog lecenja, eventualnog smestanja u Dom ili bolnicu, nemaju vise nikakve tezine: odluku donosi staraoc u saradnji sa Centrom za socijalni rad.

Ima jos jednu opciju, a to je da ide u centar za socijalni rad i da ga prijavi za zlostavljanje, kako psihicko tako i fizicko, pa ce centar dalje postupati po tim navodima (takodje za zlostavljanje moze da ga prijavi i miliciji). Ovo sve u cilju, naravno, da se nadlezne sluzbe pozabave njegovim stanjem i prisile ga na lecenje psihijatrijskog tipa.
Svakako ne savetujem da mu daju bilo kakve lekove bez konsultacije sa lekarom specijalistom jer anksiolitici mogu paradoksalno kod ovih pacijenata da pogorsaju stanje u smislu jos vece iritabilnosti i agitacije, a osim toga porodica moze zakonski odgovarati zbog eventualne povrede, ostecenja zdravlja ili smrtnog ishoda.

POzdrav.

WW, hvala, prosledicu odgovor.
 
za WW,
vase misljenje o ad, flunisanu?!
Pijem ga 20 dan, ali nisam zadovoljna kako se osecam, moj lekar nece da mi promeni terapiju, a mene zanima jel postoji neki ad koji brze deluje i koji "radi na duze staze"?

I vase misljenje, ja vec godinama imam neke vrste strahova, koje prati blaga depresija, isla sam na psihoterapije 4 godine, nista bitno nismo terapeut i ja pronasli sto je dovelo do istog, sada me zanima, dal je moguce da sam ja toliko osetljiva i da svaki stres ili neka konfliktna situacija dovodi do anksioznosti/strahova/depresije? Sadasnji terapeut mi kaze da sam jednostavno takva i da cemo se mi jos vidjati, kako je on u "sali rekao"!!!!! Inace, bilo je perioda kada sam se super osecala, nista od lekova nisam uzimala......ali evo opet......inace vec sam napisala da sam na svoju ruku prestala da uzimam ........., jer mi je stvarno bilo bolje, nekih mesec dana, ali od skora opet sve krece. Jel moguce da je to zato sto sam prestala da pijem ......, znaci od marta sam ga pila, a od polovine jula i ceo avgust nisam....da bi od septermbra opet sve krenulo!? Svaki savet, grdnja ili bilo sta drugo...prihvatam!!!!!!!!!! Jel se stalno pitam dokle, jer taman krenem da zivim punim plucima kad eto ih strahovi......napetost....suze!!!!!!!!

devojcurak
 
Sta reci?! (a ne zaplakati!). Molim te nemoj vise sama da mislis - vidis da ti ne ide: terapeut ti je tu da mislite zajeno, da si nesto sama mogla da smislis ne bi se lecila, zar ne? Naravno da nece da ti promeni lekove, a o tom igranju (sama sebi uvodis i izvodis terapiju) necu ni da pricam.
(Pipina: necu je ubiti ja, vec njen terapeut, a imao bi i pravo!)

To sto je tvoj terapeut otisao na godisnjo odmor (ima i on dusu, covek!) i ostavio te sa terapijom koju ti je prepisao i rekao da uzimas, ne znaci ako on nije tu da ti treba sama sebi da iskljucujes lekove. MOglo je da ti bide i gore nego sto ti je. Sad cuti i trpi, uzimaj te lekove i ne filozoforaj mnogo, a sva pitanaj o antidepresivima koja imas trepa da postavis svom terapeutu i da se sa njim dogovoris o tome d ali ces ih ili neces uzimati, smanjivati ili povecavati ili iskljucivati. Naravno da je zivot i zdravlje tvoje, da ti odlucujes o tome da li ces prihvatiti sugestiju strucnjaka koji daje procenu sta je najbolji nacin lecenja za tvoje stanje, ali to ne znaci neozbiljnost u manipulisanju lekovima: Upravo to je razlog sto uvek kazem pacijentima kada se dogovaram sa njima o lekovima (da li ce ih piti ili ne) da se o svemu mozemo dogovoriti pa i o iskljucivanju lekova ili promeni doze, ali onaj put kada na svoju ruku sebi promene terapiju, da ja vise necu biti njihov lekar. Niko nije duzan da sastavlja i krpi ono sto ti svojom neozbiljnoscu upropastis, a taj neki terapeut investira i svoje vreme, i svoje znanje, i svoje emocije u rad sa tobom da bi ti to olakim nepromisljenostima - bacila u vodu. I sad - ajde Jovo nanovo! Vec sam ti rekla - tvoja saradnja u lecenju nije dovoljna, sta vise. Uozbilji se i pocni ozbiljno da bivas PARTNER sa terapeutom u svom lecenju inace od cele price nista. A sto se tice lekova, o tome informacije na forumu ne dajem, takvo je pravilo ovog foruma. POzdrav
 
Da li neko moze da mi odgovori na moje muke. Zivim sa momkom koji ne radi, a ni ja trenutno. Do pre mesec dana sam radila jako naporno po dve smene u jednom danu(ugostiteljstvo). Po nekad, ali u poslednje vreme retko uzimam amfetamine. Sa roditeljima sam u "komshijskim" odnosima, i nemam neki preteran kontakt sa njima. Pre dva meseca mi se prvi put pojavila fobija na poslu rano ujutru pracena sa pritiskom 140/110, zatim stezanje u plucima. Sve moguce sam ispitala i sve je u redu, chak sam bila i kod neuropsihijatra koji je konstatovao da imam samo okoshtavanje kichme, slaba prokrvljenost kroz vrat, prepisao Stugeron forte dva puta po pola tablete dnevno, i to je to. Ali ja i dalje imam fobije, bojim se gubitka ravnoteze, na momente kao da nisam ja, kao da se meni sve oko mene ne deshava, i bezim kuci, gde god da sam. Pochela sam da se bojim da izlazim, da idem sama prevozom bilo gde, pa maltretiram momka da ide svugde samnom i da me prati kuci. Malo mi je u tim momentima ispred ochiju mutno, i gubim se u sopstvenim mislima. Kazi te mi sad da li su to stvarno fobije, ako nisu shta je u pitanju, i shta da radim??

Unapred hvala puno...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top