PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

blizance

Ističe se
Poruka
2.391
Interesuje me da li moguce da neka osoba ima uzasno jako dejstvo na drugu osobu i pri tome joj konstantno vrsi neku vrstu psihickog terora?Doticna osoba je inace slaba kao licnost,povodljiva i nesigurna te stoga onu jacu,kvalitetniju,sigurniju ali EMOTIVNIJU zeli onesposobiti jer joj je to jedini nacin da dokaze svoju jacinu/koju realno nema/.Ova druga emotivna osoba odoleva raznim mentalnim pritiscima prve i pokusava na sve nacine da odoli nekoj vrsti mentalnog terora stavljajuci svoj razum u funkciju ali povremeno ima padove prouzrokovane psihickom iscrpljenoscu tj.dejstvom prve osobe.Da li je moguce definisati,kontrolisati i spreciti mentalni teror?Koji su oblici borbe protiv njega?Kako naterati sebe da takvu vrstu mentalnog pritiska ignorisemo i da li je to dobro?Da li se mozda na neki nacin treba suprotstaviti mentalnom teroru i kako postici najbolji efekat?
 
izvinjavam se sto upadam na temu, blizance, i ja bih usput da pitam "naseg" psihijatra - WW, skoro sam na poslu cula da se zena leci od "folie a deux", ili nekako slicno (ne znam francuski), to bi bila neka vrsta indukovane psihoze kod osoba koje zive zajedno? ja se secam samo maglovito :).

u pitanju je majka koja je zivela sa sinom od oko 50 godina, odavno (25 godina) dijagnostikovanim i lecenim od neke psihoze sa paranoidnim idejama (ona ne zna od cega konkretno boluje, samo prica da su "svi bili protiv njega", da su ga pratili nocu i prisluskivali i znas vec). koliko sam ukopcala, mislim - nezgodno mi je da bas ispitujem :).

znam da nema veze sa blizance, al' da naucim nesto korisno :).

fala :).

blizance,
ima jedna knjizica koja se zove otprilike "otrovni ljudi i kako izaci na kraj sa njima"; ne znam koliko ce vam biti od koristi, ali je svakako zanimljvo da pogledate (mislim da je autor lilijen glas).
sve najbolje.
 
Blizance - jako nedefinisano i generalizovano pitanje izvuceno iz konteksta realne situacije u pokusaju da se izbegne personifikacija problema pretpostavljam, ali za ishod ima potpuno umanjivanje razumljivosti i o kakvoj se situacii radi i u cemu je zapravo problem. Na osobu koja je mentalno (dakle psiholoski po mom recniku) jaka, i emotivno stabilna ne moze niko da vrsi bilo kakvu vrstu mentalnog ili emotivnog terora. Emotivno i psiholoski zrela odrasla i stabilna osoba ima mehanizme (nesvesne a i svesne) koji sluze u svrhu odbrane od svake vrste mentalnog i emotivnog terora. Zdrava osoba ih i koristi, moze da trpi iz bilo kojih razloga neko krace vreme ali onda deluje u cilju samoodrzanja svog psiholoskog i emotivnog integriteta i zdravlja. Dakle, iz gore pomenutog pitanja nemamo ama bas nikakve informacije o cemu se zapravo radi sem jedne opste generalizacije pa ni ovaj odgovor ne moze biti nista vise od takodje generalizacije i uopstavanja koje naravno nije primenjivo na sve osobe u svakom trenutku i pod svim okolnostima.
Indigo:
sto se tice foli a deux (ludila u dvoje u slobodnom prevodu sa Francuskog) da, ono je veoma moguce - moguce je indukovati nekoga ko nema izgradjen licni sistem vrednosti i psihicke stabilnosti (u ovu grupu ne spadaju mala deca i veoma mladi adolescenti jer su oni podlozni sugestiji i indoktrinaciji raznih vrsta).
Kolektivno ludilo (sto je pandan ludilu u dvaoje u mnozini!) moglo se jasno istorijski videti za vreme nacisticke Nemacke, a i kod nas za vreme Milosevica. ONo je dakako daleko opasnije jer ukljucuje snagu kriticne mase pa i istorijski dominantne periode odredjene politickom dogmom najgoire vrste i ponasanjima koja se karakterisu progonom i egzekucijom (bilo politickom, bilo fizickom, bili na druge nacine) svih onih koji se standardu takvog ludila ne priklone.
Duga tema, duga prica.
 
Takodje, pitanje za psihijatra.
Interesuje me koji se poremecaji na mozgu, kojim njegovim delovima, centrima mogu javiti kod dugugodisnjeg koriscenja opijata, mislim prvenstveno na intravensko koriscenje heroina, tableta za umirenje u velikim kolicinama, marihuane - sve to zajedno, celokupna reakcija mozga i posledice. Ne znam koliko je to ispitivano, mislim kod narkomana sa dugogodisnjim "stazom".
I da li je na neki nacin konkretno ispitivan osecaj zavisnika neposredno po uzimanju opijata, ako jeste zanima me konkretno proces u mozgu, dalje sa cime se moze uporediti.
Znaci, ako postoje konkretna istrazivanja, ne nagadjanja.
Hvala unapred.
 
Stvarno se ne bavim do tih detalja biohemijom i procesima na nivou biologije mozga, time se bave neuronauke (neurofiziologija, neuroimidzing, neurobiohemija itd). Opioidi, kanabinoidi (marihuana), amfetamini, benzodiazepini (lekovi za smirenje) vezuju se svaki za svoje receptore (postoje receptori u mozgu za opioide, za benzodiazepine itd.). Uglavnom sve hemijske supstance su izvedene od ili imitacijom prirodnih supstanci koje se vezu za svoje receptore na nivou mozdanih celija i daju odredjene efekte (umanjenje bola, sedaciju, umirenje, poboljsanje raspolozenja do euforije itd). Konkretni procesi u mozgu nakon uzimanja opijata su poznati i previse komplikovani za objasnjavanje na ovom forumu (a posebno - predugacki), o tome postoje brojne knjige i udzbenici kao i internet sajtovi pa se na njima mozete i informisati. Ne razumem pitanje 'sa cime se moze uporediti" - sta sa cime se moze uporediti? Uzimanje opioida moze se uporediti (ako na to mislite) sa prirodnim 'high'om, sa na primer zadovoljstvom tokom orgazma kada se oslobadjaju (laicki receno) prirodni telesni opijati i transmiteri na nivou mozga (endorfini serotonin itd). Svi narkotici izazivaju ostecenja mozga i drugih telesnih organa i ostavljaju posledice na zdravlje, kao i uzimanje alkohola u prekomernoj kolicini (dakle alkoholna zavisnost). Najprostije receno remeti se prirodna ravnoteza neurotransmitera u mozgu, dolazi do razlicitih biohemijskih promena i poremecaja u jednom sistemu kakav je centralni nervni sistem koji je najfiniji moguci prirodni instrument koji zahteva preciznu ravnotezu i celo telo je usmereno da mu je obezbedi (kao sto znate ili mozda ne, kada dolazi do velike ugrozenosti organizma iz bilo kog razloga funkcija celokupnog organizma se okrece ka tome da se srcu i mozgu obezbedi minimum funkcionisanja odnosno kiseonika i secera - srcu da bi moglo da odrzava mozak naravno!). Govoriti o konkretnim promenama na celijskom nivou previse je zahtevan i dugotrajan proces za potrebe ovog foruma. Za potrebe Vase licne informisanosti preporucujem dobar popularni sajt o narkoticima:
http://www.erowid.org/psychoactives/psychoactives.shtml

Pozdrav.
 
To je tesko reci, svakako da tvoj psihijatar ima plan kako ti uvodi lek i kojim tempom planira povecanje eventualno u odnosu na tvoju celokupnu istoriju bolesti i tvoju fizicku konstituciju. U principu u okviru mesec dana trebalo bi da osetis da se nesto menja, odnosno neke efekte leka. Problemi sa vidom (ukoliko su ti oci ok i nemas zaista neku dioptriju) mogu biti sporedni efekat leka, reci svom lekaru sta osecas, ali ovi efekti obicno prodju jer se pacijenti vremenom naviknu na nivo leka u krvi. U svakom slucaju vazno je da redovno ides na kontrole, budes disciplinovana u uzimanju terapije onako kako se sa svojim lekarom dogovoris i uvek kazes lekaru kakve tegobe ili simptome imas i pitas sve ono sto ti nije jasno ili te zbunjuje ili cini da se osecas nelagodno i uplaseno u vezi sa tvojom terapijom. Dobra saradnja i poverenje u lekara i terapiju je kljucno u prevazilazenju psihickih tegoba.
 
Sto se tice ove "dioptrije"(ako to tako mogu da nazovem)ja je imam od pocetka anksioznosti,nema veze sa uvodjenjem novog leka.

Sto se tice terapije redovno je pijem u dogovoru sa svojim doktorom.

Hvala na predhoddni odgovor,ali moram jos nesto da pitam sto me je jako zabrinulo.
Naime tragajuci po netu sam procitala da se sa ovog leka kad dodje naravno vreme za to tesko skida.Kaze da se lakse skinuti sa heroina nego sa efectina.Da li je to tacno?
 
str:
Sto se tice ove "dioptrije"(ako to tako mogu da nazovem)ja je imam od pocetka anksioznosti,nema veze sa uvodjenjem novog leka.

Sto se tice terapije redovno je pijem u dogovoru sa svojim doktorom.

Hvala na predhoddni odgovor,ali moram jos nesto da pitam sto me je jako zabrinulo.
Naime tragajuci po netu sam procitala da se sa ovog leka kad dodje naravno vreme za to tesko skida.Kaze da se lakse skinuti sa heroina nego sa efectina.Da li je to tacno?

Nije. I kao sto rekoh - za sva pitanja oko svoje terapije obrati se svom lekaru.
 
Vec par god. se lecim od panic. poremecaja sa agorafobijom, uz povremene odlaske psihijatru i Flunirin, ali nikako ne osecam neko znacajnije poboljshanje. Vrlo cesto me prate crne misli, najcesce da cu poludeti, izgubiti kontrolu, ili ponekad da cu se, kad izadjem napolje, paralizovati, da necu moci da hodam.
Pocinjem da gubim nadu da ce sve ovo ikada proci...:(
 
Waterfall:
Vec par god. se lecim od panic. poremecaja sa agorafobijom, uz povremene odlaske psihijatru i Flunirin, ali nikako ne osecam neko znacajnije poboljshanje. Vrlo cesto me prate crne misli, najcesce da cu poludeti, izgubiti kontrolu, ili ponekad da cu se, kad izadjem napolje, paralizovati, da necu moci da hodam.
Pocinjem da gubim nadu da ce sve ovo ikada proci...:(


Sta je tacno pitanje?
Agorafobija sa panicnim napadima ne moze se leciti 'povremenim' odlascima kod psihijatra, to je ozbiljan poremecaj u kome je kontinuitet veoma vazan. Vidjanje sa psihijatrom bar jednom nedeljno je neophodno, ako Flunirin ne funkcionise moze se probati sa nekim drugim lekom, uz obaveznu kognitivno-bihevioralnu terapiju i suport individualnu psihoterapiju.....Ko sto rekoh, ne znam sta je tacno pitanje jer nema nikakvih podataka koji bi bilo ni priblizno dovoljni za izvodjenje bilo kakvog zakljucka. Procitaj lepljivu 'pre postavljanja pitanja obavezno procitati' (ne znam samo zasto smo je postavili kad se niko ni ne potrudi da je procita....:( )
 
WithdrawnWater:
Sta je tacno pitanje?
Agorafobija sa panicnim napadima ne moze se leciti 'povremenim' odlascima kod psihijatra, to je ozbiljan poremecaj u kome je kontinuitet veoma vazan. Vidjanje sa psihijatrom bar jednom nedeljno je neophodno, ako Flunirin ne funkcionise moze se probati sa nekim drugim lekom, uz obaveznu kognitivno-bihevioralnu terapiju i suport individualnu psihoterapiju.....Ko sto rekoh, ne znam sta je tacno pitanje jer nema nikakvih podataka koji bi bilo ni priblizno dovoljni za izvodjenje bilo kakvog zakljucka. Procitaj lepljivu 'pre postavljanja pitanja obavezno procitati' (ne znam samo zasto smo je postavili kad se niko ni ne potrudi da je procita....:( )

Ok, WW, verovatno si u pravu. Pitanje jeste suvishe opshto...Ali..
Da li je kogn-bihev. terapija ako odem kod svog psihijatra jednom nedeljno i zarzim se tamo 10, 15 min?! Ili to sto mi kaze da ne postoji niko ko se od toga nije izlecio, a drugi put mi kaze da se ja nikad necu izleciti?! Ja bih najradje isla jednom nedeljno, ali i tada kad odem, osecam se nelagodno jer nisam dosla sama, a on nista drugo ne priznaje.Ne zelim da zvuci da krivim svog psihijatra, daleko od toga. Jednostavno sam zbunjena, i ne znam sta da radim..I da li mozes da mi objasnis sta je to suport indiv. terapija? I jos jedno pitanje- da li bih trebala da proverim krv, stit. zlezdu ili tome sl?
Hvala unapred.
 
Da, treba d aproveris hormone stitne zlezde, krvnu sliku, gvozdje, trebalo bi da uradis ako vec nisi EKG i UZ srca. Ako su svi nalazi ok, onda se zaista radi o agorafobiji. Nema drugog nacina za resavanje ovog problema sem svakodnevne uporne borbe sa svojim strahopm, osvajanja prostora korak po korak, savladjivanja zadataka svakodnevno i uporno dok u tome ne uspes. Nema negiranja simptoma ("Nije mi nista!" je uvek losa strategija - jer nesto ti jeste i tvoje telo to zna, poricanje je potpuno glupo dovodjenje tela u stanje zbunjenosti.) "Nije mi dobro, ovo je strah, ali on ce proci i nista se strasno nece desiti!" - to je poruka koju moras da naucis da ponavljas sebi svaki put kad te uhvati panika jer ti lupa srce ili se gusis, ne bezanje iz situacije, ne izbegavanje provocirajucih situacija. Pretpostavljam da ti je tvoj psihijatar vec sve ovo rekao i pre mene. No ono sto moras da znas jeste da je lecenje od fobije u mnogome nalik skidanju sa droge: moze da se izleci samo onaj ko to STVARNO hoce i ko je spreman da za to debelo radi, pati, podnosi tegobe, suoci se sa losim i zastrasujucim osecanjima, ne bezi od svega toga i ulozi zadnju kap energije u to. Zahtev je ogroman, znam, ali to je jedini nacin. Ja drugi ne znam, i drugo nikad ni ne kazem svojim pacijentima. U drzavnoj praksi psihijatar ne moze i da hoce da ti posveti vise od 15 minuta, prosto prihvati tu cinjenicu, nema sta vise ni da radi sa tobom duze od 15 minuta ako ti ne radis na prevazilazenju svog straha i bezis od 'izlaganja' neprijatnim situacijama. Simptomi i strah jednostavno moraju da se izdrze, to ne moze d auradi tvoj psihijatar za tebe, to moras sama. On je tu samo da ti pruzi podrsku (suprt), da tikaze sta treba da radis i kako, da te hrabri, da ti kaze da se nista strasno nece dogoditi: on moze da te nauci kako da plivas, ali ne moze da pliva umesto tebe. Iz svog iskustva ti kazem da ne znam mnogo ljudi koji su stvarno zeleli i trudili se i radili da se oslobode fobije ili bar kontrolisu svoju fobiju a da nisu uspeli u tome, uz kontinuiran rad sa psihijatrom, kontinuirano uzimanje prave terapije, i suocavanje sa strahom. Svi oni koji se nisu pomerili niti napravili napredak spadaju po mom iskustvu u one koji iz svesnih ili pre nesvesnih razloga nisu hteli da se izvuku, koji su na ovaj ili onaj nacin sabotirali svoje lecenje (neredovne kontrole, neredovno uzimanje terapije, odbijanje zahteva lekara ili saveta za izlaganje provocirajucoj situaciji sa prostim opravdanjem 'ne mogu' itd). Tako da - ne znam sta da ti kazem. Za nekog ko se godinama rve sa fobijom, ili nesto nije u redu u tvom odnosu sa lekarom pa je potrebno menjati lekara ili nesto nije u redu u tvom pristupu lecenju pa treba da menjas svoj stav. Pre svega pocni od toga da dobro razmislis sta si ti zaista uradila da bi ti bilo bolje, koliko ti realno radis a koliko (nesvesno) mozda sabotiras svoje lecenje i koje sekundarne dobiti imas iz svoje bolesti (po pravilu ovaj poremecaj redovno prati neka vrsta sekundarne dobiti koja odrzava stanje bolesti: bilo da se radi o brizi ukucana koja nije postojala, o odrzavanju braka ili partnerske veze na taj nacin, vezivanju vazne osobe potrebom za stalnom pratnjom, ili vec neceg drugog). Mislim da je neophodno da otvoreno razgovaras sa svojim lekarom i kazes kako se osecas, da ti se cini da terapija ne daje nikakve rezultate i da razmotrite zasto je to tako te sta vam je ciniti dalje. Od kukanja nad svojom sudbinom vajde nemas, mora se nesto raditi, a da stvar bude grdja u ovom stanju taj koji mora da radi je redovno sam pacijent. Zato glavu gore, i pocni da osvajas prostor korak po korak, prvo do kontejnera, pa do trafike, pa do pijace, robnme kuce, u autobus i tako redom.
Nema drugog nacina. Mogucnost da ti ne bude bolje jednaka je velicini tvog otpora da radis na tome da ti bude bolje. Nema nikakve velike mudrosti sem te - veruj mi.
 
WithdrawnWater:
moze da se izleci samo onaj ko to STVARNO hoce i ko je spreman da za to debelo radi, pati, podnosi tegobe, suoci se sa losim i zastrasujucim osecanjima, ne bezi od svega toga i ulozi zadnju kap energije u to. Zahtev je ogroman, znam, ali to je jedini nacin. Ja drugi ne znam, i drugo nikad ni ne kazem svojim pacijentima. Od kukanja nad svojom sudbinom vajde nemas, mora se nesto raditi, a da stvar bude grdja u ovom stanju taj koji mora da radi je redovno sam pacijent. Zato glavu gore, i pocni da osvajas prostor korak po korak, prvo do kontejnera, pa do trafike, pa do pijace, robnme kuce, u autobus i tako redom.
Nema drugog nacina. Mogucnost da ti ne bude bolje jednaka je velicini tvog otpora da radis na tome da ti bude bolje. Nema nikakve velike mudrosti sem te - veruj mi.
E ovo si super rekla,ja cu u svakom slucaju pokusati da radim ovo gore sto si napisala.Ako imas jos neki ovako dobar savet napisi,licno meni puno znaci ovakva podrska.

SUPER NAPISANO WW,HVALA iako odgovor nije bio namenjen meni!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top