Ma nisu litmanke tako skupe, ali sve to po strani sto je skolovanje na medicini skupo (moze i ne mora da bude, ja sam nabaviola pola stvari polovnih). Cena je druagcija i mnogo veca jer se placa u satima i satima vremena nad knjigama. Ali evo ovako cu ti reci, medo:
ako odes tim putem (u ovoj zemlji) i stignes do kraja (doplome), tek onda ces biti na pocetku. Ucices svaki dan do kraja zivota ili neces nikada biti dobar lekar, u zivotu neces raditi nista uzbudljivije i nista teze i zahtevnije od toga; nikada neces imati para, nikada dovoljno slobodnog vremena za zezanje. Zauvek ces se necega odricati (ne samo materijalno) i bice vremena kada neces biti nizasta kriva a osecaces se krivo - sto nekome nisi uspela da pomognes, sto nekoga nisi uspela da izvuces, sto neciji zivot nisi uspola da spasis....I ako budes dobra u tome - zaista dobra! - nikada neces da prestati da se pitas "Da li sam ucinila sve sto sam mogla, da li sam dovoljno dobra - dovoljno dobra da neciji zivot zavisi od mene?". I onda, ako si stvarno, ali stvarno dobra - nikada neces moci sebi da odgovoris na to pitanje, jer prosto - uvek ces smatrati da moze jos bolje....Cudna je stvar drzati Zivot na dlanu, u svojoj ruci. Cudna je stvar kad necija sudbina zavisi od tebe i toga da li si doneo odluku i izbor; ili si napravio gresku, olako shvatajuci sve ovo. Cudna je stvar imati toliku moc; ali i uzasna, ogromna odgovornost, za koju nisu svi spremni, i kojoj nisu svi dorasli. To je taj put. Ko se ne plasi, ne treba njime da polazi. Ako si spremna da njime koracas i da se upustis u tu avanturu, ja ti od srca zelim srecu. Da sam sad na pocetku, i da ponovo biram - bez obzira na sve birala bih isto; ne mogu da zamislim da radim bilo sta drugo u zivotu i ne mogu da zamislim nista uzbudljivije od ovoga sto radim. A da je pakleno tesko - to ce ti svaki lekar danas i ovde reci.