Dnevnici

quentin

Iskusan
Poruka
5.998
Volite li čitati dnevničku prozu i da li i sami vodite dnevnik?

Ja volim čitati dnevnike pisaca - za neke smatram da su im to najuspjelija djela.

Lično sam vodio dnevnik desetak godina - negdje od 15 godine života. Kada danas to čitam uglavnom sam razočaran. Pisao sam većinom o svojim unutrašnjim previranjima a ne o svijetu koji se oko mene mijenjao velikom brzinom - tako nešto bi mi bilo mnogo zanimljivije čitati danas. Jedino što mi se sviđa je dosta zapažanja o knjigama koje sam čitao.
 
quentin:
Volite li čitati dnevničku prozu i da li i sami vodite dnevnik?

Ja volim čitati dnevnike pisaca - za neke smatram da su im to najuspjelija djela.

Lično sam vodio dnevnik desetak godina - negdje od 15 godine života. Kada danas to čitam uglavnom sam razočaran. Pisao sam većinom o svojim unutrašnjim previranjima a ne o svijetu koji se oko mene mijenjao velikom brzinom - tako nešto bi mi bilo mnogo zanimljivije čitati danas. Jedino što mi se sviđa je dosta zapažanja o knjigama koje sam čitao.
Sasvim je logicno sto si pisao o svojim ''unutrasnjim previranjima'',s' obzirom na to da dnevnici mogu biti vrlo zanimljivi i da su iskljucivo okrenuti samoj licnosti koja ih pise...U drugom slucaju ''junaci'' dnevnika mogu biti i druge licnosti koje su toj osobi bliske na bilo koji nacin,svet oko njega ce vrlo retko opisivati,mozda samo drustvo,sredinu...
;)
 
То ми и није баш омиљени жанр. Могао би да ми препоручиш неки који би ми променио мишљење.
Дневник сам водила јако давно, али сад када га читам то је само једна лепа успомена и ништа више.
 
Mokosi:
То ми и није баш омиљени жанр. Могао би да ми препоручиш неки који би ми променио мишљење.
Дневник сам водила јако давно, али сад када га читам то је само једна лепа успомена и ништа више.

Kafkini Dnevnici su OK, ako voliš Kafku.
Kad kažem da je nekim piscima to najuspjelije djelo, mislim, recimo, na V. Arsenijevića. Njegov dnevnik "Mexico" meni je bolja knjiga i od Potpalublja i ostalih stvari koje je objavio. Vjerovatno zbog nižih pretenzija.
 
Nije baš da volim dnevničku prozu, ali nemam ništa protiv toga. Baš sad čitam dnevnik Ane Frank. Par puta sam imao priliku (i iskoristio je :rumenko:) da čitam tuđe, intimne dnevnike. I sam sam pisao dnevnik čitavih trinaest godina, sa manjim prekidima. Mislim da je u nekim periodima života čak i poželjno voditi dnevnik. :think:
 
Ja sam citala samo Dnevnik Ane Frank i Tajne sveske, Anais Nin, koliko mogu da se setim , i oba su ostavila veoma jak utisak na mene..
Vodila sam u par navrata svoj dnevnik - prvi put u pubertetu, iz jake zelje da nekom poverim ono najintimnije sto imam a nemam kraj sebe ikog u kog ima poverenja za to, a drugi put sam pocela da vodim dnevnik kad mi je trebalo da pocnem da vodim racuna o kilazi, pre par godina, i tu sam zapisivala sta i koliko jedem, ali i neke druge stvari koje su mi se desavale- da mi ne bi bilo dosadno, i bilo je veoma zanimljivih stranica- kad sam ih posle mnogo vremena citala, dovele su me do suza- negde onih od tuge a negde onih od smeha...Dopalo mi se to i nekad mi je zao sto ga nisam nastavila, makar i sa velikim pauzama....mozda i bih, da mi nije puko komp i sve sto sam pisala nestalo..

Btw- nikad ne bih citala dnevnik nekog koga znam.. ako on to ne zeli :)
 
U toku rata, porodica mog prijatelja se uselila u jedan napušten stan u mojoj zgradi. Do prije nekoliko nedjelja u njemu je živjela jedna porodica druge nacionalnosti koju sam poznavao kao komšije. Oni su odselili ostavivši sve svoje stvari. I dok sam pomagao svom prijatelju da useli u sobu od kćerke tih bivših stanara (tada je imala 18 godina) našao sam među njenim knjigama i njen dnevnik koji je vodila nekoliko mjeseci pred rat. Nisam mogao odoljeti da ga ne pročitam. :rumenko: Doduše, nije tu bilo ništa posebno ekskluzivno i kompromitujuće, ali je bilo zanimljivo posmatrati tuđim očima svoj grad, svoju zgradu, ljude koje znaš. Sve je slično, a opet nije isto. (Mene nije nijednom spomenula. :confused:)
 
Volite li čitati dnevničku prozu i da li i sami vodite dnevnik?

Ja volim čitati dnevnike pisaca - za neke smatram da su im to najuspjelija djela.

Lično sam vodio dnevnik desetak godina - negdje od 15 godine života. Kada danas to čitam uglavnom sam razočaran. Pisao sam većinom o svojim unutrašnjim previranjima a ne o svijetu koji se oko mene mijenjao velikom brzinom - tako nešto bi mi bilo mnogo zanimljivije čitati danas. Jedino što mi se sviđa je dosta zapažanja o knjigama koje sam čitao.
pa meni bi bilo mnogo zanimljivije da citam dnevnik okrenut osobi koja ga pise nego svetu oko njega, jer je spoljni svet manje vise isti za sve, samo postoje razlike u licnom dozivljaju:D..(nije isti ako je u pitanju rat (ana frank) ili tako neka vanredna situacija):D
inace, i ja sam vodio dnevnik jedno 4 meseca al mi je brzo dosadilo....al sam zato nastavio da pisem pesme....koje postaju odvratne kako vreme prolazi :D....
a sto se tice knjiga, planiram da procitam "majstorev dnevnik"
 
pa meni bi bilo mnogo zanimljivije da citam dnevnik okrenut osobi koja ga pise nego svetu oko njega, jer je spoljni svet manje vise isti za sve, samo postoje razlike u licnom dozivljaju:D..(nije isti ako je u pitanju rat (ana frank) ili tako neka vanredna situacija):D
inace, i ja sam vodio dnevnik jedno 4 meseca al mi je brzo dosadilo....al sam zato nastavio da pisem pesme....koje postaju odvratne kako vreme prolazi :D....
a sto se tice knjiga, planiram da procitam "majstorev dnevnik"

Evo ga AdrijaN
ima 13 i pol godina ...

:zag:
 
Nevolim čitati svoje stare dnevnike. Nevolim se sjećati mnogih mučnih stvari koji su opisani u njima, ionako to sve još uvijek nosim u glavi. Samo ponekad pročitam ponešto iz ratnih dnevnika 1992-93, tek da se podsjetim na ljude kojih više nema i događaje koji su već daleka istorija.
 
Dugo nisam citala dnevnike... secam se da sam volela Dnevnik Maksa Frisa (zbog onih zanimljivih upitnika)...i Vitolda Gombrovica ... kao klinka sam citala i Anais Nin, ali to mi se vise ne dopada... i pisma Fleneri O Konor (totalno razocarenje, bar tada, za razliku od njene proze).
Dnevnik ne pisem.
 

Back
Top