Priča o nama
Svijeća lagano dogorijeva na stolu, kraj mene. I poslednji trag crvene svjetlosti je nestao. Ugasio se. čak je i ona otišla od mene, napustila me. Zvuci laganog sentiša se čuju na radiju. Svaka pjesma me podsjeća na tebe. Sjeća me na dane kada sam bila sa tobom, kada sam imala čitav svijet pod nogama i kada sam ga bacila kao opušak cigarete. Nisam znala da vratim ljubav za ljubav jer... sreli smo se u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu i pustili smo neke pogrešne ljude da utiču na naša osjećanja i nače odluke.
Vremenom je svaki kontakt između nas bio prekinut. Ponekad je poneki mladić pokušavao da pređe granicu mog srca, ali ja sam na kraju, ipak, ostajala sama. Pokušavala sam da te zaboravim, ali sam uvijek u drugim očima tražila tebe, tvoju kopiju...
Petnaest dana je prošlo bez ijedne tvoje poruke, bez ijednog tvog javljanja. Tiho sam plakala i ponovo proklinjala sebe. Bojala sam se da mi još uvijek nisi oprostio one moje grube riječi, da si sa mnom samo iz hira – da bi me povrijedio!!! Plašila sam se da si prestao da me voliš, da ti naš novi početak ne znači ništa! Kroz moju glavu je prolazilo mnogo pitanja, a odgovora nije bilo nigdje. Odgovore si znao samo ti, a nisi htio da mi ih kažeš.
Vrijeme prolazi, dani brzo teku, a ja te i dalje volim. I dalje sanjam da ćeš me uveče nazvati i poželjeti da lijepo spavam i slatko sanjam. Svako veče sanjam kako si samo moj, a onda se probudim... i tiho plačem
Svijeća lagano dogorijeva na stolu, kraj mene. I poslednji trag crvene svjetlosti je nestao. Ugasio se. čak je i ona otišla od mene, napustila me. Zvuci laganog sentiša se čuju na radiju. Svaka pjesma me podsjeća na tebe. Sjeća me na dane kada sam bila sa tobom, kada sam imala čitav svijet pod nogama i kada sam ga bacila kao opušak cigarete. Nisam znala da vratim ljubav za ljubav jer... sreli smo se u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu i pustili smo neke pogrešne ljude da utiču na naša osjećanja i nače odluke.
Vremenom je svaki kontakt između nas bio prekinut. Ponekad je poneki mladić pokušavao da pređe granicu mog srca, ali ja sam na kraju, ipak, ostajala sama. Pokušavala sam da te zaboravim, ali sam uvijek u drugim očima tražila tebe, tvoju kopiju...
Petnaest dana je prošlo bez ijedne tvoje poruke, bez ijednog tvog javljanja. Tiho sam plakala i ponovo proklinjala sebe. Bojala sam se da mi još uvijek nisi oprostio one moje grube riječi, da si sa mnom samo iz hira – da bi me povrijedio!!! Plašila sam se da si prestao da me voliš, da ti naš novi početak ne znači ništa! Kroz moju glavu je prolazilo mnogo pitanja, a odgovora nije bilo nigdje. Odgovore si znao samo ti, a nisi htio da mi ih kažeš.
Vrijeme prolazi, dani brzo teku, a ja te i dalje volim. I dalje sanjam da ćeš me uveče nazvati i poželjeti da lijepo spavam i slatko sanjam. Svako veče sanjam kako si samo moj, a onda se probudim... i tiho plačem