Ti ne znash kako je carobno
znati da negde postojis
jednako draga i krhka
i na poludelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojis
u svetu u kojem leptiri
i ne docekaju zoru.
Sakriven u tvojim venama
ja sam kap sto ne otice,
ma kako bili daleko,
ma kako izgledali tudji.
Srecom ne gube klovnovi
na kraju svake price
mada iz nje izlaze
bar za milimetar ludji.
A ti, ti si zvezda
zaspala na mom dlanu
i ja te cuvam i ne dam
i nemoj da se bojis.
A ako vec budes bodez
i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan
sto jos uvek negde postojis.
2.
Te jeseni je u mojoj usecerenoj krvi
zaspalo cigance modrozelenih ociju
i dve ranjene srne iz neke daleke basne.
Secas se... bio sam kocijas
zaljubljen u svoju kociju
i u svetlost nase zvezde koja polako gasne...
Suton... iz mene izlaze klovnovi ulicom koja ne postoji
i hiljade svitaca donose svece
nasem nerodjenom sinu.
Oprosti...
Na nebu je ustap i moja se senka boji
trubadura koji uglavnom razbija mandolinu...
Sad... nemam nista sem rima
a i njih bi najradije da vratim
nekoj dalekoj zvezdi sa koje sam sisao ranjiv.
Necu ti reci hvala, a necu ni da ti platim
jer si najveci krivac sto sam njezan i ranjiv...
3.
Te jeseni mi je ostao osmje,
a i njega sam ubrzo izgubio...
4.
A kada ostavim zvezde
hocu da budes kraj mene
jer mogle bi i one
zacas da odu vragu...
...duboko ispod vode...
mutno ogledalo...
Bar zbog najlepsih tajni
kojima smo bili na tragu
ostani koji trenutak...
ostani
samo
jos
malo...
Jer kada odes iz rime
u noc jezivo strasnu
ja cu manirom klovna
staviti seshir od slame,
poderan kaput
i trosnu krvavu leptir masnu
...i svojim sanjivim rukama
ogroman mesec na rame...
5.
Kisa i nebo mutno do placa...
San je posljednja mogucnost
da se sacuva
ono sto mora da ode.
Ne budi me
U ocima pijanog sviraca
jutros je previse vode
...nemir... i jedna jesen daleka..
Ni slavuji ne zvizducu pesmu
koju znaju sve ptice...
Pusti...
u praskozorje izmedju smreka
naci ce uplasene zvezde
i upaljene svice...
vece... i jedan komadic bola...
Reci ce uvek reci
manje
nego sto govore oci...
Ne okreci se...
Case su na kraju stola
al vise nikog nema
da ih natoci.
6.
Tajna je samo tajna ako je prihvati zora..
Mozda zvezde veceras namerno na pcelinjak lice
dok svetlost klizi niz lice i zvezdane kapi bodu.
Ti znas da postoje i dobre i lose price,
al ne znas kada dodju, jos manje kada odu.
Talasi se ponekad i bez oseke povuku
Zamisli reku koju mesec deli na pola
i nad njom belog galeba koji je zaboravio da leti.
Slikar je po najdrazem platnu prosuo mrvicu bola
u vidu kapi krvi... a dalje...ko zna kada ce smeti...
Miris odlaska nosi u sebi vise soli od mirisa mirisa mora..
Ne budi me... u snovima je nedostizno malo tuge.
Smejuci se mi igramo jednako komicnu rolu,
a oni koji se provuku u praskozorje ispod duge
mozda ce u drugu jesen s andjelima ici u skolu.
I ladje kad potonu jos dugo sanjaju luku..
Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
Volim te kao sto pcela voli dunju u cvatu.
Mi smo sve bajke vecno krali od smrti,
a da nismo ni znali da su nam duse u matu.
Jer,
Tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
talasi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
miris odlaska nosi u sebi vise soli od mirisa mora,
i ladje kad potonu jos dugo sanjaju luku.
7.
Ja vise nemam za cim da zalim ni kome da prastam,
sem maloj krpici svetla sto me pokatkad dodirne i razbudi
...i da verujem i da ne verujem...
...i da sanjam i ne sanjam...
isto se vracam i isto krvarim
i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku
na komadu beloga zlata
...a zivot tece dalje...
Ti i ne znas
da vec danima sanjam istog leptira,
samo svetiljke nisu iste ili se bar budim sa nadom da nisu.
On nema lica i nema nista po cemu bi ga prepoznao
sem malog oziljka na levom krilu,
a meni je i to dovoljno.
Znam,
trebalo je da bude prolecce,
a bila je jesen na splavu meduza
i nije bilo sjaja u travi...
Ne, ne boj se.
Moje rime sem sto me nikad ne ostavljaju samog
ponekad znaju tako divno da cute..
Sve je istetovirano i izgubljeno.
I ova jesen je istetovirana i izgubljena
mada jos uvek mogu sam sebe da ubedim da sam
sve sanjao...
A ti?
Sta ces ti?
8.
Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kisne, da l' je bar malo zaboli...
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvek voli.
Ona ne zna koliko boli ono sto se nikad ne vrati
kao noci koje se cuvaju u ocima sto dvostruko gore.
Sve nema svoju cenu, ali ipak sve se plati
jednim sanjivim vriskom meseca sto pada u more.
Ja sam najljepsu pesmu zakljucao u njenoj kosi
i sve sam svoje osmehe sakrio u zavesu kise,
a ona je predobro znala sta ta jesen nosi
al nije htela da prizna i nije nas bilo vise.
Ko zna... mozda joj nocas neke slike ponovo znace,
mozda se zaista voli samo jednom u zivotu.
A ja sam samo klovn koga su naterali da place
sa zeljom da samog sebe igra za bednu svotu.
Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kisne, da l' je bar malo zaboli...
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvek voli.
9.
Milion svetionika u noci i nebo od pecene gline
i tvoje ruke i usne, socnije od zreloga nara,
u ocima usnula kisa i oblak vrele tisine
i jedno platno za sliku pomalo nespretnog slikara.
Krvario je u vodi mesec zaklan do pola,
nad tvojim polu-zbogom noc se sklopila crna.
Secam se bila si zvezda veca od Velikih kola,
seti se bio sam svitac manji od makova zrna.
I onda sam do obale s ocima sto ne drze plimu,
tezak kao bura, lagan kao jugo.
Ko zna ko nocas gubi: vatra sto gori u dimu
ili dim iz te vatre, ili mozda i jedno i drugo.
Ah, da, jednom davno, skoro se ne secam vise
sa druge strane svetla tetovirano sanjiv do zore
jedan je klovn kroz suze sanjao ostrvo kise
kao sto mrtav delfin zamislja usnulo more...
...Iznad pepela najdraze slike nasli su dusu slikara
valovi sto u zoru uguse sve sto se olako zari.
Kad jednom kroz miris mora osetis miris nara
poveruj da negdje za mnom mesec zaklan krvari.
Miladin Beric