VI
Ah! Mali prince, tako sam, malo po malo, shvatio
tvoj mali, tuzni zivot.
Tvoja jedina razonoda drugo vremena je bila
samo lepota suncevih zalazaka!
Tu novu pojedinost sam saznao cetvrtog dana ujutro
kad si mi rekao:
- Volim zalaske sunca. Hajde da pogledamo suncev zalazak...
- Ali treba cekati...
- Sto treba cekati?
- Cekati da sunce pocne da zalazi.
Ucinilo mi se u pocetku da si vrlo iznenadjen,
a zatim si se nasmejao sebi samom. I rekao si mi:
- Stalno mislim da sam kod kuce.
I zbilja, kad je u Sjedinjenim Americkim drzavama podne,
svi znaju da u Francuskoj sunce zalazi.
Bilo bi dovoljno kad bi covek mogao na trenutak da podje u Francusku
da prisustvuje zalasku sunca.
Na zalost, Francuska je vrlo, vrlo, daleko.
Ali tebi je, na tvojoj tako maloj planeti,
bilo dovoljno da pomeris stolicu za nakoliko koraka.
I posmatrao bi suton kad god bi to zazeleo...
- Jednog dana sam cetrdeset tri puta video
sunce kako zalazi...
Malo kasnije si dodao:
- Znas... kad je covek vrlo tuzan, voli da gleda zalazak sunca...
- Zar si toga dana sa cetrdeset tri sunceva zalaska
bio toliko tuzan?
Mali princ ne odgovori.