Mali princ

-Dobar dan, rece on za svaki slucaj

-Dobar dan... dobar dan... dobar dan... odgovori odjek

-Ko ste vi? upita mali princ.

-Ko ste vi... ko ste vi... ko ste vi... odgovori odjek.

-Budite mi prijatelj, ja sam sam, rece on.

-Ja sam sam... ja sam sam... ja sam sam... odgovori odjek.

"Cudne li planete! Pomisli on tada.Sva je suva i siljata i sva slana.I ljudi nemaju maste. Ponavljaju ono sto im se kaze... Kod kuce sam imao jednu ruzu: ona je uvek govorila prva..."
 
...."Lepe ste, ali ste prazne" - rece im jos.
"Za vas covek ne moze umreti. Mozda bi neki obican prolaznik poverovao da moja ruza lici na vas. Ali ona jedna vaznija je od svih vas zajedno zato sto sam je zalivao. Zato sto sam ja nju stavio pod stakleno zvono. Zato sto sam je zastitio zaklonom. Zato sto sam zbog nje poubijao gusenice (osim one dve-tri sto sam ih ostavio radi leptira). Zato sto sam je slusao kako se zali, hvali, ali kako ponekad cak i cuti. Zato sto je moja ruza"...
 
VI

Ah! Mali prince, tako sam, malo po malo, shvatio
tvoj mali, tuzni zivot.
Tvoja jedina razonoda drugo vremena je bila
samo lepota suncevih zalazaka!
Tu novu pojedinost sam saznao cetvrtog dana ujutro
kad si mi rekao:
- Volim zalaske sunca. Hajde da pogledamo suncev zalazak...
- Ali treba cekati...
- Sto treba cekati?
- Cekati da sunce pocne da zalazi.
Ucinilo mi se u pocetku da si vrlo iznenadjen,
a zatim si se nasmejao sebi samom. I rekao si mi:
- Stalno mislim da sam kod kuce.
I zbilja, kad je u Sjedinjenim Americkim drzavama podne,
svi znaju da u Francuskoj sunce zalazi.
Bilo bi dovoljno kad bi covek mogao na trenutak da podje u Francusku
da prisustvuje zalasku sunca.
Na zalost, Francuska je vrlo, vrlo, daleko.
Ali tebi je, na tvojoj tako maloj planeti,
bilo dovoljno da pomeris stolicu za nakoliko koraka.
I posmatrao bi suton kad god bi to zazeleo...
- Jednog dana sam cetrdeset tri puta video
sunce kako zalazi...
Malo kasnije si dodao:
- Znas... kad je covek vrlo tuzan, voli da gleda zalazak sunca...
- Zar si toga dana sa cetrdeset tri sunceva zalaska
bio toliko tuzan?

Mali princ ne odgovori.
 
pa zar ste ovoliko dugo zapustili Malog Princa?......................ja sam fan Egziperija,jos od detinjstva...i neprestano pokusavam to da zataskam svim svojim momcima....znate,momci se Plase ideje Malog Princa....ili gresim?
 
"Da biste dobili predstavu o velicini Zemlje, reci cu vam da je pre pronalaska struje bilo potrebno drzati na svih sest kontinenata citavu vojsku od cetiri stotine sezdeset dve hiljade pet stotina jedanaest fenjerdzija." :)
 
Magična i nezaboravna.
Uvek me ostavi u želji da joj se za neko vreme iznova vratim.
I svaki naredni put doživim je na drugačiji način.
Tako jednostavna, a istinita...
Ne postoji knjiga koja me je više dirnula... Uvek plačem kad je čitam. Ovih dana pripremam se da idem na predstavu ''Mali princ'' u Pozorište lutaka, pa ''obnavljam'' sećanje...

A najlepša poruka koju sam dobila u životu kad sam jednoj osobi poklonila ovu knjigu, bila je: ''Pripitomila si me''.

''Kad čovek dopusti da se pripitomi, može se dogoditi i da zaplače...''

''Samo deca znaju šta traže.''

''Važno je očima nevidljivo.''

''Osećao sam se vrlo nespretnim. Nisam znao kako da mu priđem, gde da mu se približim... Tajanstvena je zemlja suza.'' :cry:
 
"Mi koji shvatamo zivot, mi ne marimo za brojeve..."
Ne mogu da verujem...odusevljena sam...ova tema je sjajna...Bravo Ofelija...
Juce je bila predstava "Mali princ" u Nisu, u "Lutkarskom pozoristu"...isla sam da gledam...predstava je ok...mada je Mali princ zapravo bila Mala princeza, posto je glumila neka devojcica...ali nema veze...smisao ostaje isti...
Knjiga je fantasticna...Saglasna sam da je to knjiga za ceo zivot!!!
A sto se tice posvete...jedna od boljih posveta...Svim odraslim osobama, jer ipak ste bili deca!!!
 
И ја је искрено волим. :D И често ми пролете кроз главу неке његове реченице, типа: "Пао је полако, као што пада дрво."
 
Odlicna knjiga!!!
Slobodno mogu reci da sam sebe prepoznao u toj knjizi dok sam je citao .... bilo je to cudno iskustvo ... Citao sam je prvi put kada sam imao 20 godina i tada sam imao dosta nesredjene misli u sebi, ali prilikom citanja knjige non stop sam u sebi ponavljao " Da ! To je to, to sam bas mislio da kazem samo nisam znao koje reci da upotrebim!"
SUPER je knjiga !!!
 
Prva,da kazem "ozbiljna",knjiga koju sam dobila i procitala tada,a tad sam imala mozda 10 godina.Naravno tada je nista nisam razumela.Posle sa 13 godina sam je opet procitala i zavolela je.
 

Back
Top