Izvini Iluzionisto, ali zvucis mi tako pomirljivo i tako prokleto realno ovim tvojim postom da uopste ne mogu da se slozim sa tim. Cini mi se da po tebi ipak sam zivot diktira tempo i okolnosti koje su oko nas da ti izgleda namerno stopiras ista "bajkovito" da se desi. To mi zvuci kao da se predajes pa kuda te zivot odnese sa onom dozom umerene i prosecne srece.
Ima bajki, ima i Princeza, ima i te druge stvarnosti koja je jaca i nepromenljiva za razliku od realnosti koja nas okruzuje i samo nam servira sredstva za tiho samoubistvo svega emotivnog u nama.
Jer upravo iz tih "bajki", iz tog unutrasnjeg sveta koji sam kreiras dolaze sve prave vrednosti nezavisno od same realnosti i samim tim, tu istu realnost cinis lepsom.
Zato ja i dalje verujem u bajke i Princeze, carobnjake i demone, jer su mi mnogo istinitiji nego lako savladiva realnost koja nas omalovazava na svakom koraku.