Sastavi, radovi, zadaci i sl.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ljudi treba mi vasha pomoc! Za pismeni imam tri teme, "Likovi zhena u Andricevim delima, Anikina vremena i Na Drini cuprija", "Mushki likovi u delima Ive Andrica i Bore Stankovica Nechista krv i Koshtana", "Dva suprotna lika Koshtane, Mitke i njegov brat Arsa"! Ljudi nemam predstavu shta da pishem, pa ako neko mozhe da pomogne!!!!
 
Za zene vezi se za sudbine-uglavnom nesrecne
Za Mitku i Arsu, pa oni su pravi kontrsti, prvi silom ozenjen od strane starijeg brata, nezadovoljan svojim zivotom, bekrija A Arsa ugledan, uvek ispravnog misljenja, sve po redu i zakonu...
Ma sta ima da ti pisem samo ih uporedjuj, slicnosti i razlike, i naravno procitaj te knjige!
 
Nemaš predstavu šta da pišeš?
Izvini, ali to je čist bezobrazluk. Biću slobodan da primetim da dela verovatno i nisi čitao, čim ''nemaš predstavu''. :neutral:
A teme su i više nego jednostavne, konkretne i otvorene. :?

Ma prochitao je on to, samo je verovatno bilo davno pa se i ne secja... :roll: Pa naravno da je nekulturno, danashnja omladina bi sve na izvol'te... Sramota... :evil:
 
Jesen u mom gradu*

Dok sam se vracala s' letovanja nazad kuci, znala sam da je u moj grad vec zakoracila ona mracna jesen, i jednostavno deo mene je zeleo da se vise nikada ne vratim. Ali sta je tu je, moramo da se vratimo svojim obavezama, navikama, radu.
Jutro je,budim se, al' u Priboju; i posle mesec dana ponovo sam u svom krevetu na koji nikako da se naviknem. Sunce se stidljivo probija kroz zavesu,kao da i ono govori da ne voli jesen. Sve je uobicajeno za ovo doba godine, tiho.

Posle odredjenog vremena otisla sam da prosetam gradom. Bilo je suvo i pomalo hladno vreme. Nisam sigurna koliko dugo sam setala, onako izmorena od same sebe i od jesenje tmurnosti sela sam na klupu pored reke. Ona je bila u svojoj punoj snazi, mutna, brza i silna. Sada je njeno vreme, ona je sada najbucnija i najmocnija. Pored mene prolaze zaljubljeniparovi,koji su bez obzira na vreme srecni, nasmejanji sa prepoznatljivim sjajem u ocima koji samo ljubav moze da stvori. Magla grli okolna brda i ceo prizor deluje tako nestvarno. Grad kao da se odmara od leta, Sunca i vrucine i sada pocinje vreme harmonije, mira i tisine. Svi se polako zatvaraju u porodicni krug, u toplinu svojih domova, u prijatnu atmosferu stvorenu ljubavlju ukucana i svi prkosimo hladnoci. Sedimo u svojim domovima i punimo srce. To je moj Priboj! Kao sto u malim domovima ima najvise ljubavi,tako u malim gradovima ima najvise harmonije,koju po svemu sudeci donosi jesen.

Mozda je jesen tmurna, siva, hladna, ali za moj grad ona znachi ljubav, toplinu, trajnost. A sta ima lepse od ljubavi, pa makar to znacilo mokre ulice, hladnocu i maglu?!
 
Kada zabruji proljece u ljudskom tijelu razlije se snaga ljubavi,tada ojaca rijec u covjeku i buja i navire u svim porama njegovim.Tada covjek dobije snagu,nepresusan izvor ljubavi...Pa tako i ja...Ljubav stara koliko i ljudi.Postojala je i onda kada se, mozda, nije tako zvala,a prisutna je i danas i cvjeta u svim najrazlicitijim oblicima donoseci raznovrsne plodove...
Istina je da ne mozemo govoriti samo o jednoj vrsti ljubavi,ali ipak ona nama najdraza je izmedju dvije zaljubljene osobe...:)
Razvijamo se i sazrijevamo,pa tako i nasi pogledi na zivot,ljubav...Zaista,ne bojim se zivota ni ljudi,ali negdje u dubini duse postoji strah da bih te mogla izgubiti.Ne plasim se toliko toga da ces me prestati voljeti,vec da ce drugi uticati na nas,da ces jednom samo morati otici...Bojim se toga iako ne priznajem...ali tisti me to...priznati da ti je stalo do nekog je nesto najteze,ne zbog egoizma,vec iz straha da nestane sve...Sama pomisao da nista nije vjecno me plasi i pitam se dokad ce ovo trajati?Koliko cemo izdrzati...?Znam,nisam vise djevojcica da se zavaravam pricama o princu i vjecnoj ljubavi,ali ipak zelim to...razmisljam o tebi i ne zelim da zaspim,jer java s tobom je ljepsa od sna...(e ovo sam` stvarno pretjerala):)Ponekad sama sebi izgledam smijesna,jos ne mogu da vjerujem da se to meni desava...Davno sam u knjizi procitala:"Da li ljubav pravi budalu od covjeka ili se samo budale zaljubljuju"
Da...ljudi koji vole su smatrani budalama...samo sto je sada lijepo biti budala:)...
I opet kad spomenem tebe pomislim na ljubav,samo sto sada priznajem ono sto znam vec odavno,ali ni tebi pa ni sebi nisam priznala....I zato ne volim te zbog toga ko si ti,vec zbog toga ko sam ja pored tebe....
 
Oči su ogledalo duše?
Često nismo ni svesni da je ono što smo upravo saznali bila poruka necijih ociju.S druge strane,ocima vrlo svesno mozemo da saopstimo sta mislimo ili osecamo.One su,najcesce,ono prvo sto pri susretu primetimo.Cak I kada se sa nekim prvi put sretnemo,mozemo ga pozdraviti ocima,kao da smo mu pruzili ruku-I pri tom,treba zapamtiti da li je pozdrav bio uzvracen.Ako vas neko koga ste upravo upoznali ne pogleda u oci,ako deluje odsutno,sigurno ce uciniti da se osetite neprijatno.Ono sto zelimo mozemo dobiti I bez reci…
U svakodnevnom zivotu oci nam pomazu ne samo da vladamo situacijom,vec I da prenosimo vazne poruke.Oci su mocno orudje u odnosu sa ljudima I otkrivaju citav niz osecanja,od ljubavi do mrznje.Raspon emocija I izraza koje ljudi razmenjuju bez ijedne reci zaista je zadivljujuci.U ocima neke osobe moze dosta toga da se vidi,ma koliko se ona pretvarala da je nesto sto nije,oci je uglavnom odaju.Ipak,smatram da koliko god neko da krije svoja osecanja I osecanja itrenutna stanja,oci sve otkrivaju.Nije stvar u nacinu na koji neko gleda,vec u unutrasnjem sjaju tih ociju.
Mozda,pak oci nisu ogledalo duse zato sto dusi ne treba ogledalo a oci za njim vape.One u svakom bicu zele videti sebe.Oci su sebicne I topple…Cakle samo kada im se daruje nesto materijalno.Oci su za povrsna uzbudjenja…One reaguju na dodir,na boje,na ono sto im pricinjava trenutno zadovoljstvo ili,pak razocaranje,ali one nisu ogledalo duse…ne…dusi ogledalo ne treba,dusa je sama sebi dovoljna,ali ne zato sto je sebicna,nego iz nekih mnogo dubljih razloga.Oci cesto ne slusaju dusu pa ostave susu…Da dusa moze bez ociju dokaz su slepi ljudi,a I oci bez duse cest su slucaj.Oci,tacnije pogled je deo covekove mimike iz koje se zaista dosta toga moze zakljuciti.Iz ociju moze kojesta da se procita,ali zato ima onih koji znaju da se pretvaraju I da kontrolisu oci jer znaju da se njima veruje.Da su oci ogledalo duse ne bi se mogle tek tako kontrolisati kao sto mogu.Kao sto postoje ljudi koji znaju da procitaju pogled,postoje I oni koji umeju da postave zid ispred ociju kako se ne bi videla istina.
Meni je pogled neke osobe najbitnija karika u proceni iste.Nije bitan oblik ociju,kao ni boja,vec ono sto se vidi u dubini pogleda.Ta procena moze da bude I mac sa dve ostrice pa da posle tu osobu posmatram pod velom sopstvene predrasude.Ja sam toga uvek svesna,pa dajem vise prilika da se dokaze suprotno,bilo da je rec o dobroj ili losoj osobi u mojim ocima.Mozda me,posle odredjenog vremena ta ista osoba vrati na tu prvu impresiju,koja me,kako se ispostavlja,malo puta prevarila.Dakle,stvar je u sustini necijeg bica jer svi mi imamo dobre I lose osobine,ali ipak neke od njih preovladavaju.
 
*Stvarnost je surova, iluzije slatke.Opredeljujem se za zivot*

Zivot je za mene uvek predstavljao neobicnu, jezgrovitu i mnogoznacnu zagonetku. U njemu nije uvek crno i belo.Nekada su nasi putevi trnoviti, a nekada sa lakocom zanjemo uspehe. Za neke stvari jednostavno nemampo obrazlozenje a od starih sam cula da to nazivaju 'nafaka'. Ja to objasnjavam da je zivot zacinjen dobrom ili losom srecom...

Zapravo, smatram da od zivota treba uzeti maksimum. Trebamo iskoristiti svaki trenutak, svako sada! Naucimo da cenimo male stvari, da im se radujemo ali i uvek tezimo ka visem. Na neuspehe ne treba gledati kao na poraze, vec kao sansu da nesto naucimo, ispravimo, u buducnosti ne ponovimo! Greske se moraju desiti kad - tad i one se desavaju s' razlogom. Kada coveku lose ide, sklon je da idealizuje stvari, da masta i kreira sopstvene iluzije. To je kao odbrambeni mehanizam coveka, njegov beg od stvarnosti i od stvari koje ga cine nesrecnim i koje ruse njegovo samopouzdanje. Smatram to dobrom psiholoskom terapijom, jer pravi zivotni izazovi tek predstoje, Usponi i padovi u zivotu se smenjuju kao dan i noc, jer svaka strana ima svoju kontra - stranu.Najbolje je kada zivotni balans dovedemo u ravnotezu.
Ljudi se trude da od zivota uzmu najbolje i u sto vecoj kolicini. Ponekad zaborave da je potrebno i sebe davati isto tako nesebicno kako se i nama sam zivot daruje. Za srecu i zadovoljstvo su potrebna odricanja i zrtve. Sto su zrtve vece, to su odluke teze, ali i uspesi sladji.
Zivot delim u 3 neraskidive celine... Proslost - koju treba ostaviti tamo gde je, nikako je ponovno ne prozivljavati, samo se ponekad setiti lepih momenata, osvrnuti na greske, ali ne da bi se kajali vec da bismo ucili... Sadasnjost za koju treba da zivimo, koristimo svaki njen tren, uzivamo jer vreme ne mozemo da vratimo. Od nje zavisi nasa buducnost...

Zivite zivot punim plucima! Posvetite se sebi, ali i drugima. Negujte hrabrost, plemenitost, iskrenost... Radujte se, ali i obradujte! Volite, ali i zasluzite da budete voljeni... Ostavite svoj trag, svoj pecat...jer to je zivot! Ja biram da zivim, a vi?!
 
ljo0di help, nisam uspela da nadjem sastaw o Gilgameshu, ko ima neshto nek okachi plz! Ili o Antigoni i Kreontu, neshto na tu foru, skinula sam Antigonu odawde, waljda ce mi bo0de dowoljno.

o gilgameshu ti je najvaznije njegovo traganje za besmrtnoshtju....pa razvij sastav na tu temu.....kako je smrt ista za sve-kako za obichne smrtnike tako i za najvetje junake poput gilgamesha.......ja sam lupala na taj nachin i dobila sam 4 na pismenom.......:mrgreen:
 
Mozda nekom od osnovaca i sl. pomogne.
Na pismenim sastavima obichno budu teme o prolecu,jeseni,zimi,letu...:roll:
Moje delo koja sam napisala za pola sata,umem i bolje ali nedostatak inspiracije... :-|


Prolece u meni i oko mene


Kazu,prolece je najlepshe godishnje doba. U prolece nastaju zivoti,sve se radja i cveta. A zapravo i jeste najlepshe...
Dani su topliji i Sunce se osmehuje dok nam pruza svoje zlatnozute zrake. Nebo je vedro uz koji beli oblachak,a kisha je topla i blaga. Ptice se vracaju i divno je ponovo se probuditi uz njihovi pesmu.Livade su ponovo sharene...To more cveca se shareni od maslachka,ljubichice do raznih trava i zbunja. Pchele slecu sa cveta na cvet,mravi ponovo vredno rade i nishta vishe nije kao zimi. Zivot se ponovo vraca! U shumama se probijaju sunchevi zraci kroz josh uvek ogolele grane i dopiru do biljaka prolecnica koje zameljuju pokrivach od lishca shto tu stoji josh od jeseni. Drvece polako oblachi svoje raskoshne zelene haljine ili cveta i opija me svojim mirisom. Deca se igraju napolju,ljudi sredjuju dvorishta a ja napokon mogu vishe vremena da provedem u prirodi. Dovoljno je da posmatram prirodu kroz prozor i da budem srecna. A kako da ne budem srecna? Hladni dani su napokon otishli a sa njima i moje loshe raspolozenje!
Sedim ispod drveta,slusham zujanje pchela i osetim blag povetarac na mom licu. Uzivam u ovom trenutku i znam da volim prolece!
 
Mozda nekom od osnovaca i sl. pomogne.
Na pismenim sastavima obichno budu teme o prolecu,jeseni,zimi,letu...:roll:
Moje delo koja sam napisala za pola sata,umem i bolje ali nedostatak inspiracije... :-|


Prolece u meni i oko mene


Kazu,prolece je najlepshe godishnje doba. U prolece nastaju zivoti,sve se radja i cveta. A zapravo i jeste najlepshe...
Dani su topliji i Sunce se osmehuje dok nam pruza svoje zlatnozute zrake. Nebo je vedro uz koji beli oblachak,a kisha je topla i blaga. Ptice se vracaju i divno je ponovo se probuditi uz njihovi pesmu.Livade su ponovo sharene...To more cveca se shareni od maslachka,ljubichice do raznih trava i zbunja. Pchele slecu sa cveta na cvet,mravi ponovo vredno rade i nishta vishe nije kao zimi. Zivot se ponovo vraca! U shumama se probijaju sunchevi zraci kroz josh uvek ogolele grane i dopiru do biljaka prolecnica koje zameljuju pokrivach od lishca shto tu stoji josh od jeseni. Drvece polako oblachi svoje raskoshne zelene haljine ili cveta i opija me svojim mirisom. Deca se igraju napolju,ljudi sredjuju dvorishta a ja napokon mogu vishe vremena da provedem u prirodi. Dovoljno je da posmatram prirodu kroz prozor i da budem srecna. A kako da ne budem srecna? Hladni dani su napokon otishli a sa njima i moje loshe raspolozenje!
Sedim ispod drveta,slusham zujanje pchela i osetim blag povetarac na mom licu. Uzivam u ovom trenutku i znam da volim prolece!
naravno da ce da pomogne:lol:
:cool::cool::cool:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top